Misli iz Biblije za svaki dan: 12. studenoga

One noći Jakov ustane, uzme svoje obje žene, obje svoje sluškinje i jedanaestero djece te prijeđe Jabok preko gaza. Prebacivši njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo što bijaše njegovo. Jakov ostane sam. I neki se čovjek rvao s njim dok nije zora svanula. Videći da ga ne može svladati, ugane mu bedro…

Autor: Darko Pavičić
event 20.12.2024.
Fotografija: Pixabay
Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.

One noći Jakov ustane, uzme svoje obje žene, obje svoje sluškinje i jedanaestero djece te prijeđe Jabok preko gaza. Prebacivši njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo što bijaše njegovo. Jakov ostane sam.

I neki se čovjek rvao s njim dok nije zora svanula. Videći da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk iščašio dok su se rvali. Potom reče: „Pusti me jer zora sviće!“ Ali on odgovori: „Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.“ Nato ga onaj zapita: „Kako ti je ime?“ Odgovori: „Jakov.“ Onaj reče: „Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si.“ Onda zapita Jakov: „Reci mi svoje ime!“ Odgovori onaj: „Za moje me ime ne smiješ pitati!“ I tu ga blagoslovi.

Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer – reče – „Vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh“. Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je prošao Penuel. Hramao je zbog kuka. Zato Izraelci do dana današnjeg ne jedu kukovnu tetivu što se nalazi na bedrenom zglobu, budući da je Jakovljev bedreni zglob bio iščašen u kukovnoj tetivi.

(Post 32,23-33)

Izvor: „365 x Biblija“, Kršćanska sadašnjost, Zagreb.

Pročitaj više

Na početku magija može dati osjećaj nade i privremene sigurnosti, ali s vremenom počinje stvarati strah, ovisnost i zatvoren krug iz kojeg je sve teže izaći. Čovjek više ne traži Boga, nego rješenje, a rješenja koja ne dolaze od Boga ne mogu donijeti mir koji traje.

Često se događa u ispovijedi da se krađa ispovijedi i po nekoliko puta, ali se tuđe ne vraća niti nadoknađuje šteta. Sve što nije naše, treba vratiti pa i najmanja sitnica, čak i ona mala ukradena čokoladica. Bez želje i volje da se vrati tuđe, nema ispovijedi. Tada ispovijed bude samo formalno odrađeno, ali nema oproštenja.

Pitamo se čije je milosrđe i odgovor je – Božje. A ne kakvo je milosrđe – “božansko“. Kao što se služimo sintagmom Božja riječ (Riječ Božja) – u značenju – Bog, tako je potrebno služiti se sintagmom Božje milosrđe, jer također označava Boga.