“Svemu je prethodila moja prehlada zbog koje nisam mogao govoriti, pa ni propovijedati na ponoćki…”, isprčao je mons. Željko Majić.
Portal Vjerujem.hr prvi je izvijestio o napadu na riječku crkvu sv. Jeronima prošloga tjedna.
Katedrala će biti otvorena svaki dan za molitvu od 8 do 19 sati te za misna slavlja nedjeljom i svetkovinama.
Ova mlada osoba doživjela je svoje krštenje punom dušom i djelovanje milosti nije izostalo. Toj su se duši doista otvorila nebesa i ona je očima vjere vidjela nebo koje je Bog pripravio i svetim krstom otvorio…
Objavu poznatog svećenika prenosimo u cijelosti.
Nije pošteno kriviti samo mlade. Njihova ranjivost često je odraz svijeta odraslih. Roditelji iscrpljeni, bez vremena. Odgajatelji preopterećeni sustavom. Društvo koje nudi zabavu, ali ne i smisao.
Svjesno odaberimo ne djelovati na stari način. Baš kao što je to činio Josip, ne optužujući Mariju prema zakonu. Također kažemo: „Ovaj bijes nije moj, to je odjek mog pradjeda. Biram tišinu.“ U toj tišini rađa se Novo.
Potpuni oprost mogu dobiti svi vjernici koji posjećuju u obliku hodočašća bilo koju franjevačku samostansku crkvu ili mjesto bogoslužja posvećeno sv. Franji u bilo kojem dijelu svijeta.
Papa je ponovio da “zaštita prava na život predstavlja neizostavan temelj svakog drugog ljudskog prava” i da je “društvo zdravo i istinski napreduje samo kada štiti svetost ljudskog života i aktivno radi na njegovom promicanju”
O slanutku Hildegarda piše sljedeće: „Slanutak je topao, lagan i ukusan kao hrana te ne povećava loše sokove u onome tko ga jede. Tko ima vrućicu neka isprži slanutak nad užarenim ugljenom, neka ga jede i bit će izliječen.“
Pretplatite se na naš newsletter
Stidnica ukazuje je da (još uvijek) većina žena taj dio svog tijela ne želi pokazati baš svakome tko naiđe. Stide se izložiti se na taj način. Nisu naravno sve takve, zato je toliko (be)stidnica dostupno na svakom ekranu, u krupnom planu.
Zašto se u ljubavi, obitelji i na poslu stalno nalazimo u istim sukobima, premda mislimo da smo sve „objasnili“? Zašto nas određeni tip ljudi iritira, iscrpljuje ili emocionalno ucjenjuje, dok se mi osjećamo nemoćno, frustrirano ili preopterećeno? Zašto, unatoč dobrim namjerama, često završavamo povrijeđeni, ljuti ili razočarani, kao da smo sudionici istog scenarija koji se ponavlja već desetljećima?
Najnovije
Ova emisija ne nudi gotove odgovore niti proglašava „dovršena obraćenja“. Ona poštuje put. Pokazuje da se povratak Bogu najčešće ne događa spektakularno, nego u nizu malih, tihih koraka: kroz trijeznost, disciplinu, molitvu, savjest i iskreno priznanje vlastite krhkosti.
Ako je Ivan krstio za oproštenje grijeha, koja je svrha Isusova krštenja kada grijeha nije poznavao, a kamoli učinio?
Krštenje se sastoji od dviju faza velike simbolične važnosti: uranjanja i izranjanja. Uranjanje (koje je u katolikâ danas najčešće svedeno na polijevanje vodom) simbolizira iščeznuće grješnoga čovjeka u vodama smrti.
Važno je razlikovati umjetnost od ideologije. Umjetnost smije provocirati, uznemiravati i postavljati pitanja. Ideologija, međutim, ne pita – ona poučava, uvjerava i oblikuje.
Sve se to dogodilo u Rijeci, gradu koji se voli predstavljati otvorenim, tolerantnim i kulturnim, ali koji se još uvijek muči s pitanjem ima li svetinja pravo na poštovanje kad prestane biti „popularna tema“.
Rečenica „to su samo simboli“ danas se često izgovara kao obrambeni mehanizam. Njome se želi umiriti nelagoda, izbjeći dublje pitanje i preskočiti odgovornost. No simboli nikada nisu samo dekor. Simbol je sažeta poruka.
Napuštena nakon rođenja, obilježena nasiljem i gubitkom sigurnosti, rano je naučila da se ne može pouzdati ni u koga. Novac joj je postao mjerilo vrijednosti, tijelo sredstvo moći, a odnosi pokušaj bijega od praznine…
Novim molitvenim nakanama izbijen je glavni argument protivnicima molitve „muške krunice“ na trgovima hrvatskim gradova, koji su priznali da nemaju ništa protiv javne molitve, ali imaju protiv nakana na koje se moli.
Naše društvo prepuno je ljudi koji su kršteni, znaju ponešto o vjeri, ali su umorni, ravnodušni, bezvoljni, više ništa ne očekuju od Boga u kojega vjeruju i ne žele se zamarati traženjem. Opasnost za nas vjernike upravo je u tome da se pretvorimo u one koji sve znaju, a ništa ne čine kako bi se približili Bogu.
Ojkologiju – znanost o domu – najlakše je i najbolje učiti u praksi – tako da posjećujete domove u kojima vam je dobro i lijepo – i sami isprobavate domske aktivnosti. Početna je teza ojkologije da je dom važan; sve drugo slijedi iz toga.