Budući da mi je Bog podario ovaj talent, mislim da sam na ovom svijetu kako bih svojim glasom i glazbom uveseljavala i ispunjavala ljude oko sebe. Duboko vjerujem da On ima razrađen plan, koji će za mene biti najbolji mogući.

Živimo korektno, uredno, „kako treba“. Ali ostaje pitanje kakvi smo iznutra? Jer moguće je nikada ne opsovati, a u sebi nositi prijezir. Moguće je nikada ne udariti, a godinama nekoga kažnjavati šutnjom. Moguće je nikada ne prevariti, a stalno uspoređivati i omalovažavati.

Sv. Valentin ne bi podržavao avanturističku zabavu ni one koji se promiskuitetno ponašaju. Ali sigurno bi pratio i zagovorom štitio kršćanski brak.

Ovo je emisija razlučivanja o tome kako se čovjek izgubi kad ga ponese “svjetlo” bez istine – i kako se vraća kad dopusti da mu Krist dotakne srce. Ne mijenja se samo ponašanje. Mijenja se srce. Budite 16. veljače u 22,30 uz HKR.

Dok gledam ljudsko lice, često pomislim: kad bi čovjek bio sposoban trajno gledati lice drugoga, nikada ne bi mogao ubiti.

Tih mi je petnaest dana otkrila i one tri tajne, i zabranila mi da to ikome kazujem, što sam dosad vjerno poslušala.

Sv. Ivan Pavao II. zaputio se u Lurd na svoje posljednje putovanje, kao bolesnik i nemoćnik. Donio je Mariji samo jednu ružu iz Rima. Došao je tražiti zdravlje, moliti i napiti se lurdske vode. Ozdravio nije, doskora je preminuo, ali je imao duboko iskustvo:„Bijaše jedna od najljepših svetkovina mojega života“

Propovijed s euharistijskog slavlja, koje je na Stepinčevo u Zagrebačkoj katedali, prvi put kao nadbiskup zagrebački predvodio mons. Dražen Kutleša prenosimo u cijelosti.

Iz propovijedi pape Ivana Pavla II. na misi proglašenja kardinala Alojzija Stepinca blaženim u Mariji Bistrici 1998.

„Na sve tužbe, koje su ovdje protiv mene iznesene, odgovaram da je moja savjest mirna, makar se publika tome smijala. Sada se ne kanim braniti niti apelirati protiv osude. Ja sam za svoje uvjerenje… pripravan svaki čas i umrijeti.“

Bila je to vedra noć i pitao sam jesam li oslijepio, što se to događa. U nevjerici sam zaustavio automobil, izašao iz njega i zaista sam imao što vidjeti. Duga, koja je s donje strane bila crvena, sasvim obratno nego nakon kiše, išla je ravno u smjeru Krašića.

U listopadu 1944. zauzimanjem nadbiskupa Stepinca spašeno je 56 srpske djece iz logora u Jasenovcu. Spašena djeca smještena su po obiteljima ili dobrotvornim ustanovama, ubilježena su u popis imenom i prezimenom. Na popisu 372 građana za čije se oslobođenje nadbiskup Stepinac zauzeo u proljeće 1945. nalazilo se i oko 20 pravoslavaca iz Sunje.