Prije nekoliko dana pročitala sam tezu da je u demokraciji svako privatno javno iznosivo pa, logično, vjerske povorke imaju jednako pravo biti javne kao i seksualno-identitetske. Usprkos demokratičnosti i dobroj namjeri teze, moram se prijateljski ne složiti. Argumentacija je po mojemu sudu pogrešna.
Povorke kao okosnice identiteta
Ljudski identitet je veoma bogat: od svjetonazora, temeljnih vrijednosti koje su vam važne, religije i politike, temperamenta i struke, pa sve do toga što, koga i kako priželjkujete u krevetu i kakve špagete volite jesti. U suvremenoj demokraciji kasnoga kapitalizma, pod sloganom „privatno je političko“, postalo je popularno intimne značajke identiteta činiti javnom borbom za vidljivost i prava. Osim poznate „povorke ponosa“ u kojoj hrvatskim gradovima maršira dio osoba koje pripadaju spolnim manjinama, u Belgiji je tako 22. svibnja 2026. Antwerpenom promarširala skupina muškaraca maskiranih u pse, s lancem oko vrata, u kožnoj odjeći. U „veseloj“ se povorci tako mogla vidjeti i osoba obučena u – dinosaura. I ta fetišistička „pup play“ supkultura – skupina LGBT muškaraca koji se vole upuštati u dominantnu ulogu „vlasnika“ i submisivnu ulogu „psa“ – od 2011. ima svoju zastavu, „pup pride flag“, dječje ružičasto-plave boje s crtežom kosti ili pseće glave na sredini. I oni, hodajući ulicama, traže normalizaciju svojih seksualno-identitetskih preferencija, društveno prihvaćanje, vidljivost, u konačnici – prava. Čemu bi inače hodali po ulicama?
Ako imaju oni pravo hodati po ulici, kao i pride-hodači, imaju i katolici, štovatelji sv. Ante ili Majke Božje od Kamenitih vrata, glavna je misao s kojom sam se nedavno susrela. Jer proizlazi da sve intimno možeš ob-javiti, a o vjeri bi trebao šutjeti i njome se baviti u četiri zida. Definitivno stoji. Međutim, tu se ne radi o istim razinama identiteta. Sve te oznake identiteta nisu jednake razine.
Religioznost i seksualnost
Čovjeka se ne može svesti na jednu dimenziju – na spol ili seksualnost, ali ni na vjersku pripadnost. Iz dobro utemeljenih razloga, seksualnost je nešto bitno privatno. Nema razloga zašto bi građani na ulici saznali spolne preferencije svojih sugrađana, osim ako na njih nisu bacili oko. Religije, međutim, kao što im ime kaže (lat. religare = povezivati), povezuju čovjeka pojedinca s onim što ga nadilazi; s božanskim i s drugim ljudima koje božanskomu teže. Horizontalno i vertikalno, religije se oduvijek izražavaju javno, putem obreda. Pravo na slobodu vjeroispovijesti stoga nužno podrazumijeva javno ispovijedanje vjere. Tomu svjedoče brojne procesije, proštenja, javne pobožnosti, festivali i zajedničke molitve. Vrata crkava, primjerice, otvorena su, a sakramenti poput krštenja i ženidbe javni su čini. Suvremeni individualizam i turizam to su još više podcrtali – korčulanska procesija Veta setemana, hvarska procesija Za križen, puste španjolske procesije s kipom Gospe…bili sudionici (ne)vjernici ili turisti, zadržavaju svoj kultni izvor i javno obilježje. Još važnije i dublje, religija (kao nešto formalno) i vjera (kao osobni odnos s Bogom) određuju cijeloga čovjeka na širi i dublji način od spolne orijentacije ili preferencije; temeljne vrijednosti, svjetonazor i razumijevanje smisla života uvelike će ovisiti ovisno o vjerskom profilu osobe. Antunovski hod mladih u tom smislu ne pripada istoj razini identiteta kao Zagreb Pride. Dok je drugo iskazivanje borbe za prihvaćenost, normalizaciju i puno poštivanje zakonom zajamčenih prava, prvo je – hodočašće i javno svjedočenje vjere.
„Tripe Fest“ – identitetska skupina koja vapi za vidljivošću
Ilustracije radi, treba istaknuti da u Hrvatskoj postoji manjina koja nije diskriminirana, ali je daleko od vidljivosti i razumijevanja. To su ljubitelji jela od životinjskih iznutrica – tripica, poznatih i kao fileki, koji su se krajem svibnja okupili na Tripe Festu u Garešnici. Muški pripadnici ove osebujne skupine nazivaju se „triperi“ a ženske pripadnice „tri pice“. Nastavimo li razvijati koncept „privatno je političko“ kao mjerilo demokratičnosti, uskoro će postojati i Trip-povorka koja će javno marširati, ispunjavajući ulice i trgove mirisima svoje različitosti.
