Kolumne
Dolazak Lava XIV. na taj otok sa svega 6.000 stanovnika, koji je najbliža geografska točka talijanske obale prema sjevernoj Africi, izravan je podsjetnik na putovanje pape Franje iz 2013. koji je izabrao upravo Lampedusu za svoj prvi pastirski pohod.
Čovjek cijeloga života bježi od smrti, a upravo ga taj bijeg neprestano podsjeća na nju. Smrt ne viče. Ne trči za nama. Strpljivo čeka. A mi cijeli život mislimo na nju, zaboravljajući da Evanđelje uvijek iznova objavljuje da ju je Krist pobijedio.
Najveća usamljenost nije biti sam. Najveća usamljenost je biti okružen ljudima koji te ne žele vidjeti u tvojoj cjelini, već te tvrdoglavo drže prikovanog za sliku koju su o tebi stvorili prije deset ili dvadeset godina.
U liječenju se primjenjuju koštice, odnosno jezgre višanja i trešanja, i to kod rana.
Za razliku od vojske, katolicima je poslušnost uvijek bila manje pitanje hijerarhije, a više pitanje poniznosti. Ponos uvijek želi biti vlastiti učitelj, ali nikad nas neće naučiti krepostima do kojih dolazimo tek kada siđemo s vlastitog pijedestala. Poslušnost je zato izbor koji nas oslobađa vlastite samodostatnosti.
Optuženi svećenici nisu imali pravo na branitelja niti pravo na žalbu, a sud je odluku mogao donositi prema vlastitoj slobodnoj ocjeni, bez uporišta u dokazima.
Na humanitarnoj promociji knjige – koja nije nikakav sajam nečije taštine, nego konkretan krik za one koji sami ne mogu vikati – dvorana je ostala sablasno prazna.
U prehrani smije konzumirati samo u vrlo malim količinama, npr. 1-2 vrška noža po obroku, i to ne svakodnevno. Može se dodavati u tjesteninu, mesna i povrtna jela, peciva, kruh i pizze.
Pretplatite se na naš newsletter
vjera može odigrati važnu ulogu i u održavanju pa i povratku izgubljenoga zdravlja. Vjera pomaže u prevenciji alkoholizma, bolesti ovisnosti, suicidalnog ponašanja, anksioznih i depresivnih poremećaja i drugih bolesti. Vjera je odlična prevencija bolesti jer ona od čovjeka traži da živi razborito, da čuva svoje zdravlje kako bi mogao ostvariti Božji plan.
“Nekad moraš otići do Mjeseca da shvatiš koja je vrijednost doma”, rekao je Victor Glover, pilot NASA-ine misije Artemis II.
Nikad se na Brdo ukazanja nije na njega penjalo i silazilo toliko bosih nogu! Čak i oni koji prilično često idu tim strmim kamenjarom ne mogu se sjetiti tolikih bosih stopala na Podbrdu. I to bez razlike – stari, mladi, žene i muškarci.
„Kome curi mnogo krvi iz nosa, neka uzme kopar, dva puta toliko stolisnika i neka te zelene biljke stavi na svoje čelo, sljepoočnice i prsa.”
Vjera koja je isključivo privatna, stisnuta u četiri zida i zaključana u sakristiju, prestaje biti vjera. Ona tada postaje tek intimni hobi, a Isus nas nije pozvao da budemo tajni agenti Njegovog Kraljevstva, već sol zemlje i svjetlost svijeta.
Da cijela stvar bude još apsurdnija, sve se dogodilo nedugo nakon što smo obilježili 110 godina kako su udareni temelji odnosima islama i hrvatskog društva kakve poznajemo danas.
Šef na poslu je “nedodirljiv”, pa obitelj doma postaje mjesto gdje se napetost prazni. Ovaj mehanizam objašnjava zašto su naši najbliži često oni koji “dobiju” najgori dio nas jer su sigurni, jer ostaju, jer se s njima osjećamo dovoljno opušteno da skinemo “masku” koju nosimo prema svijetu.
Mi smo sujetni, mi smo puni sebe, mi tražimo crveni tepih i tapšanje po ramenu, a kada nas se pozove da budemo sluge, mi se uvrijedimo. Kao oni koji nisu došli na moju srebrnu misu.
Protiv nadutosti se čubar koristi u jelima od mahuna ili graha, juhama, jelima od ribe i mesa (janjetina, jaretina), u umacima i salatama, popečcima s pirom i začinskim biljem.
Čovjek je po svojoj naravi religiozno biće: homo religiosus. On je kultno biće. On se mora nekomu ili nečemu klanjati. Ako to nije pravi živi Bog, onda će to biti čovjek ili neka stvar.
Nema više ja, sad smo mi. Dišemo kao jedno, navijamo kao jedno i molimo kao jedno, a kad lopta baš nikako neće u gol, u prevrtljivih devedeset minuta pojavi se pitanje: Bože, pa na čijoj si Ti strani?
Kod Antunovskog hoda i Zagreb pridea ne radi se o istim razinama identiteta. Jer sve oznake identiteta nisu jednake razine.
Po sv. Hildegardi može poslužiti i kao vrlo djelotvoran i jak lijek protiv vrućice, prvenstveno kod odraslih, s obzirom da se kuha u vinu
Danas ljudi traže milost, a ne žele snositi posljedice svoga ponašanja. Misle da je dovoljno izgovoriti jedno usputno “oprosti” i da su time izbrisali sve rane koje su zadali.
Najčešće to traže oni čije zastave izvješene kod zagrebačkog HNK čuva šest policajaca, kako bi spriječili buntovnike da ih po tko zna koji put pod okriljem noći skinu s jarbola i tako performativno “ponosnoj zajednici” dočaraju svoju poruku: budite i vi ponosni u svoja četiri zida.
Tijelovo nije blagdan onih koji su siti samih sebe. Dok takvi čuvaju svoje pozicije, pazeći da se slučajno ne uprljaju tuđom boli, Bog namjerno lomi sebe kako bi nahranio tebe, koji si ostao s vanjske strane vrata. Tvoje prezreno tijelo, iscrpljeno od udaraca na marginama, Njemu je najveća svetinja.
Svatko tko poznaje manire vatikanskih diplomata i način djelovanja diplomacije Svete Stolice zna da nema ni riječi ni gesta koje se izgovaraju slučajno, nepotrebno ili ishitreno.
Prije 16 godina u Vladi ondašnjeg premijera Zorana Milanovića neki su ministri razmišljali kako bi se ukidanjem Tijelova, Dana državnosti i Dana antifašistisičke borbe postigla znatna ušteda. I ta su razmišljanja izazvala velike polemike. Evo što je tada u svojoj kolumni za Večernji list napisao pater Linić.
Evanđelje nije muzejski eksponat za staklene vitrine u koje ga tako često volimo pospremiti. Ono je sirovo, autentično i pripada mudrosti svakodnevnog života, trudu javnog djelovanja i grubosti naše stvarne egzistencije.
Duševni bolesnici (depresivni neurotičari) često pate od osjećaja krivnje. Vjera naviješta Boga koji oprašta grijehe i tako uklanja osjećaj krivnje.
Hildegarda navodi đumbir u brojnim receptima, ali uvijek zajedno s drugim sastojcima za unutarnju primjenu ili samo izvana. Pročitajte zašto Hildegarda odvraća od korištenja đumbira.
“Nijedan računalni sustav, koliko god bio sofisticiran, ne može stvoriti srce koje se daruje ni savjest koja razlučuje dobro od zla” možda je sama srž Papine enciklike.