Arhiva

Kolumne

Možda je dobro da čovjek, nakon toliko godina u habitu, ponekad izgubi san, ako ga jedna neprospavana noć može vratiti pred ona prva samostanska vrata i podsjetiti ga zbog koga je jednom ondje spustio svoju torbu.

Pred licem Vječnosti padaju sve socijalne maske, lažne titule i udobne fotelje. Na tom konačnom ispitu ne prolaze sudske rasprave ni teološki termini, nego samo gola istina o našem srcu.

Eliksir od pelina primjenjuje se za dobro zdravlje općenito, jačanje srca, pluća, želuca, očiju, utrobe, bubrega, bolje raspoloženje, imunitet i probavu; kod proljetnog umora, za sprječavanje arterioskleroze, crijevnih bolesti i upala, sklonosti prehladama, bronhitisu i gripi, te kao proljetna kura za jačanje i detoksikaciju svih organa, posebice bubrega.

No otkrivaju da papa Franjo nije bio protiv Međugorja. Štoviše, on ga je uspio spasiti od njegovih protivnika na čelu s kardinalom Mullerom.

Postali smo prilično nestrpljivi. Ako nešto ne daje rezultat odmah, spremni smo ga odbaciti. Ponekad odbacujemo projekte, ponekad ljude, a ponekad i same sebe.

Jedan od znakova da su vašem tijelu potrebne gorke tvari je ovisnost o slatkom, jer tijelo to na taj način pogrešno signalizira.

Odjevena u plamen i čađu, Dalmacija je dočekala Veliku Gospu. Pod obranu se njezinu utječemo, ali molitva traži i ljudske ruke. Mala djela velike ljubavi pokazali su mnogi.

Dijete možda neće razumjeti našu teologiju, ali razumije blagost. Možda neće znati objasniti što je poniznost, ali će prepoznati čovjeka koji ne ponižava drugoga. Možda neće znati govoriti o milosrđu, ali će vidjeti jesmo li uzvratili zlom na zlo ili smo pronašli snage ostati ljudi.

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter

    „Stolisnik posjeduje vrlo ujednačene i posebne ljekovite snage za zacjeljivanje rana… On iz rane izvlači zagnojenost i čireve te ju ozdravlja. Kada se rana stegne i počne zarastati, onda se povoj može ukloniti i izravno na ranu staviti (kuhan/topao) stolisnik te će rana tako još bolje zarasti, bez komplikacija.“

    Najnovije

    Otpisan je otpad, otpisan je i čovjek kojem su ga zakopali pod noge. Papa Franjo je taj obrazac zvao kulturom odbacivanja, u Gospiću se samo pokazalo koliko duboko može ići.

    Fascinantno je da je ovaj događaj u Crkvi u Hrvata prošao „ispod radara“. Ljetna fjaka, uzbibana tek premještajima svećenika po župama, nimalo nije prekinuta, pa nitko od hrvatskih biskupa nije reagirao. Osim mostarskog, dakako.

    Zapitajmo se koga mi to u svom srcu svakodnevno palimo i uništavamo? Koliko živih ljudi – u našim obiteljima, na poslu, u susjedstvu – spaljujemo svojim osudama, tračevima i nepraštanjem, dok se istodobno klanjamo svetinjama?

    Igramo se pogađanja jer Požeška biskupija, po dobrom starom crkvenom običaju, igra bunker. Od čega se brane šutnjom, isto je pitanje. Ako je požeški biskup odmah ponudio punu suradnju policiji i time ispravio grijehe propusta onih koji su biskupski štap nosili prije njega, istina je na njegovoj strani.

    Možda će netko kazati kako to nije profesionalno. Možda i nije. No sam događaj, kao i Međugorje, nije u istoj ravni s ostalim događajima ili mjestima i vijestima iz zemlje ili svijeta. Radi se o duhovnoj stvarnosti…

    Međugorje u duhovnom pogledu smeta isključivo Zlu, a u ljudskom zloj naravi ili poremećenoj psihi onoga tko se odlučio na ovakav potez oskrvnuća svetih mjesta.

    Kad bi među ljekovitim biljem bilo natjecanja, onda teško da bi zubovac itko nadmašio. Poput galganta, on djeluje na cijelu paletu bolesti, a jako je važan i za održavanje zdravlja

    Katolici ne duguju Crkvi bespogovornu obranu svakog čovjeka koji nosi kolar. Duguju joj istinu, baš kao i Crkva njima, a istina je da ugled koji se brani zataškavanjem nije vrijedan obrane. Krist je odabrao stranu – uvijek je na strani malenih.

    Zanimljivo je kako taj fenomen koji se ljeti odvija ponajviše zbog praktičnosti i podudaranja s razdobljem godišnjih odmora, kad je i manje aktivnosti u župama, u pravilu prate i male „seoske bune“ vjernika.

    U svakome od nas raste i kukolj i žito. Kad bismo doista dobili dozvolu iščupati sve što ne valja u ljudima oko nas, vrlo brzo bismo iščupali i vlastito srce.

    Malina (lat. Rubus idaeus) je zeljasta biljka iz porodice ruža (Rosaceae) koja raste u obliku grma visine i do 3,5 m. Iznimnog je mirisa i okusa, pa spada među najomiljenije voće na svijetu. Osim crvene, postoje i žute, crne i ljubičaste maline, a zbog svoje osjetljivosti moraju se vrlo brzo nakon berbe preraditi ili zamrznuti….

    Granica suosjećanja pomicala se korak po korak: najprije za onoga koji svakako umire, zatim za onoga koji možda neće još dugo, potom za onoga koji neće umrijeti, ali svejedno pati, pa za onoga čija je patnja psihička…

    „Kao pastiri Crkve dužni smo biti glas onih koji su izgubili glas, proročka riječ u vremenu zbunjenosti, zagovornici kulture života u društvu koje nerijetko promiče kulturu smrti“, rekao je mons. Kutleša.

    Za kršćanina je logično da se kod mise i u molitvi odmara i skuplja snagu. Dakle, godišnji odmor nije odmor od molitve, nego odmor s misom i molitvom u ritmu dana i tjedna.

    Ako tko osjeća bol u plućima i kašlje, neka uzme ovu biljku, malo manje izopa, origana manje nego izopa i zubovca pola količine svih ovih zajedno. Njima neka doda med i dobro ih iskuha u dobrom vinu te procijedi kroz krpu…

    Bilića je morao braniti i Igor Štimac, čovjek čije se ime također vrtjelo u kombinacijama, i podsjetiti javnost na ono što bi u normalnoj zemlji bilo suvišno dokazivati: da je Bilić Hrvat, domoljub i vjernik.

    Dolazak Lava XIV. na taj otok sa svega 6.000 stanovnika, koji je najbliža geografska točka talijanske obale prema sjevernoj Africi, izravan je podsjetnik na putovanje pape Franje iz 2013. koji je izabrao upravo Lampedusu za svoj prvi pastirski pohod.

    Čovjek cijeloga života bježi od smrti, a upravo ga taj bijeg neprestano podsjeća na nju. Smrt ne viče. Ne trči za nama. Strpljivo čeka. A mi cijeli život mislimo na nju, zaboravljajući da Evanđelje uvijek iznova objavljuje da ju je Krist pobijedio.

    Najveća usamljenost nije biti sam. Najveća usamljenost je biti okružen ljudima koji te ne žele vidjeti u tvojoj cjelini, već te tvrdoglavo drže prikovanog za sliku koju su o tebi stvorili prije deset ili dvadeset godina.