Kolumne
U braku kakvom katolici teže, neovisnost ne postoji. Postoji samo međuovisnost. Uzajamnost, međusobno darivanje, zajednički rast prema svetosti. Takve propovijedi ne postaju viralne, lebde u nedohvatljivoj klerikalnoj apstrakciji.
Crkva se ponekad najbolje vidi upravo ondje gdje nema velikih pozornica.
Kršćanin vjeruje da pred Bogom nije izgubljeno ono što ljudsko oko nije zapazilo. Nijedna noć provedena uz bolesnički krevet, nijedan komad kruha prinesen nemoćnim ustima, nijedno podizanje umornoga tijela i nijedna suza koju nitko drugi nije vidio; sve to ne nestaje samo zato što ih svijet nije zabilježio.
„Zob je topla, oštra okusa i snažna mirisa. Ukusna je i zdrava hrana za zdrave ljude, pruža im radostan duh te čist i bistar razum.”
Bog nam je iznajmio ovaj predivni vinograd života, nije nam ga prodao. Dao nam je talente, jutra, prilike i ljude, s jednom jedinom molbom – da donesemo plodove.
Nažalost, i danas čovjek zagađuje okoliš ljudske sredine psovkama i prostačenjem, grubim riječima i ocrnjivanjem. Kad bi se tu više pazilo, svijet bi bio plemenitiji i čišći.
Gradska je vlast morala očekivati da će joj radnici pokucati na vrata nakon tolike samohvale o financijskom oporavku grada.
Neki komentatori njegov pohod ilustriraju slikom izlazaka kršćana iz katakombi, jer su postali vidljivi u brojkama koje su mnoge iznenadile. No možda je slika evanđeoska prispodoba o kvascu jača.
Pretplatite se na naš newsletter
Ne vjerujem u onu jeftinu mudrost prema kojoj je sve samo pitanje pozitivnoga razmišljanja. Nije. Ali vjerujem da postoji razlika između života koji nam je oduzet i života koji sami neprestano ostavljamo za poslije.
Kad se večeras stiša buka i ostanemo ogoljeni pred istinom vlastite savjesti, ključno pitanje neće biti u što tvrdimo da vjerujemo, niti koliko smo puta danas olako izgovorili “hoću”. Pitanje će biti samo jedno…
Iznenađujuće je da sveta Hildgegarda maslinovo ulje preporučuje samo za vanjsku uporabu.
Dolazak pape Lava XIV. u Francusku djelovao je kao oslobođenje od osloboditelja. Bog nit je ovdje mrtav nit je nebitan, dočekuju ga živi ljudi.
Dolazak relikvija sv. Šarbela, u do jučer nedovoljno zamijećene Križevce, treba biti putokaz ne samo prema čudima kojima obiluje njegov lik, nego i prema našim grkokatolicima.
Ljutnja nam često služi kao zaštita. Lakše je naljutiti se nego priznati da smo povrijeđeni. Lakše je napasti nego reći da se bojimo. Lakše je optužiti nego pokazati koliko nam je zapravo stalo. Zato se iza mnogih svađa nalazi mnogo jednostavnije pitanje – jesam li ti još uvijek važan?
Ako mu je Bog važan, onda za Boga postoji vrijeme. Ako je nedjelja Gospodnji dan, onda se to na neki način vidi. Ako vjeruje u molitvu, dijete će ga barem ponekad vidjeti kako moli.
Uvjereni smo da život mora funkcionirati kao savršena Excel tablica. Izluđuje nas kad netko dobije nezasluženu drugu šansu, kad mu se olako oprosti teška greška ili kada, nekom ludom milošću, prođe bolje nego što naš kalkulator kaže da je smio.
Rotkva pročišćava mozak i smanjuje loše sokove utrobe svojom dobrom toplinom i ljekovitim sokom.
Opraštati „sedamdeset puta sedam“ ne znači neprestano se izlagati istome zlu. Oprost prije svega govori o tome što će žrtva činiti s vlastitom mržnjom.
Vjeronauk u škol pravi je plebiscit, volja naroda i primjer izravnih izbora, što ga izdiže iznad njegova temeljnog poslanja pa postaje svojevrstan svjetonazorski vox populi.
Budućnost Crkve neće se odlučivati samo u našoj sposobnosti da predvidimo što će se dogoditi, nego prije svega u vjernosti onome što nam je povjereno danas.
Oprost nije dar onome tko te povrijedio. To je dar koji duša daje samoj sebi. To je jedini način da otključaš ćeliju i shvatiš da si cijelo vrijeme ti bio taj koji je iznutra držao ključ.
„Tko je sklon bijesu, neka uzme ružu i manje kadulje, te izmrvi u prah. U onom trenutku kad bijes u njemu raste, neka prah stavi pred svoje nosnice. Naime, kadulja umiruje, a ruža razveseljava.“
Nemojte živjeti s krivnjom na duši. Ona razara dušu i stvara podlogu za psihosomatske bolesti.
Od silne želje da iz škole uklonimo svaku moguću opasnost, počinjemo neprimjetno mijenjati samu ideju škole. Nikad nije bila zamišljena kao prostor u kojem je svatko tko dođe potencijalni sigurnosni rizik. Trebala je biti i ostati mjesto na kojem se uvježbavaju vrline dok ne postanu narav.
Hoće li sad Vatikan shvatiti s kim ima posla? I da su katolici u Hrvatskoj i BiH taoci nečijih vatikanskih ambicija da se preko njihovih leđa uspostavi dobre odnose s pravoslavljem. Kojim pravoslavljem? Onim koje opravdava ratne zločine?
Možda će jednoga dana pred Bogom mnoge stvari koje smo smatrali velikima postati manje nego što smo mislili, a neke sasvim obične, kojih se gotovo više i ne sjećamo, pokazati se većima.
Da bismo nekome mogli reći istinu u lice, i da bismo mogli čuti istinu o sebi, moramo si dopustiti pasti s pijedestala. Moramo priznati da ni sami nismo bezgrešni.
Šipak je osim vitaminom C vrlo bogat i bioflavonoidima, tako da je izvrsna pomoć kod prehlada i upala, i to u obliku soka, sirupa ili marmelade.
Suosjećanje je doista jedna od najljepših ljudskih sposobnosti, otvara nam vrata milosti. Ali zdravo suosjećanje nikada od nas ne bi tražilo da zamaglimo granice između razumijevanja i opravdavanja. Bilo čega, pogotovo ubojstva djece.
Ta pogana sintagma dospjela je na portale zacijelo iz optužnice, čime je svećenik omiljen kod vjernika diskreditiran i unaprijed osuđen, a suđenje je tek počelo i pitanje je kako će završiti.