Izjavama „da nije primjereno da Crkva prima donacije od kladionica“ i da je „glavni sponzor Hrvatske nogometne lige jedna kladioničarska kuća“ prof. dr. Vladimir Dugalić, moralni teolog s đakovačkog KBF-a i drugi čovjek Komisije HBK „Iustitia et Pax“ kao da je zagrebao još dublje u ranu koja se otvorila u hrvatskom društvu nakon ispadanja nogometne reprezentacije sa Svjetskog prvenstva i odlaska Zlatka Dalića. Zapravo, mons. Dugalić ušao je u dubinu nečeg nevidljivog, ali prisutnog i stvarnog, nečega što desecima tisuća ljudi kroji životne sudbine, najčešće ih bacajući u očaj, beznađe i siromaštvo zajedno s cijelim obiteljima.
„Često su mi to pitanje kao moralnomu teologu postavljali svećenici na župama. Ne želim reći ništa protiv ljudi koji su u poslu igara na sreću, ali mi se čini da nije primjereno da Crkva prima donacije od kladionica jer je taj novac uvijek stečen na nečijem gubitku, na nečijoj nevolji, a ponekad i na nečijoj propasti. Nije riječ o profitu koji je izišao iz nekoga rada, iz nekoga stvaranja, iz neke proizvodnje, nego iz toga što je netko nešto izgubio. Za mene kao moralnoga teologa to je ozbiljan problem“, kazao je Dugalić u intervjuu „Glasu Koncila“, dakako ne navodeći niti koje kladionice doniraju novac, niti koje župe ili crkvene institucije ga primaju. No problem očigledno postoji.
Detektirali su ga u nekoliko navrata i sami biskupi, kao što je to nakon proljetnog zasjedanja istaknuo pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski da se u pastoralnom radu susreću sa sve većim mukama mnogih vjernika koji imaju ovisnike o kocki unutar obitelji. Naveo je podatke da gotovo 500 tisuća hrvatskih građana trpi zbog kocke, 20 posto ih igra online igricu na sreću, 30 posto onih koji kockaju imaju suicidalne misli, a mnogi su pokušali ili počinili samoubojstvo.
Kocka je bila središnja tema na susretu biskupa Zagrebačke metropolije u Sisku točno prije godinu dana, gdje je mons. Dražen Kutleša rekao kako ta ovisnost često prikrivena ili umanjivana u javnosti „nosi u sebi snažnu razornu moć: razara obitelji, izaziva duhovne i psihičke rane, potiče moralnu ravnodušnost i udaljava čovjeka od vlastite odgovornosti“. „Kao pastiri Crkve dužni smo biti glas onih koji su izgubili glas, proročka riječ u vremenu zbunjenosti, zagovornici kulture života u društvu koje nerijetko promiče kulturu smrti“, rekao je mons. Kutleša, a biskupi su zajedno zaključili kako je zabrinjavajuće „to što se mjerodavne institucije u Hrvatskoj istinski ne zalažu u tome području, tako da se opravdano stječe dojam kako se u mnogočemu prihvaća zaštitnički odnos prema izvorištima i promicanju kockanja“.
„Kladionica i kockarnice nisu neutralno mjesto. One nisu bezazlena zabava, kako se često pokušava prikazati. Kladionice i kockarnice su hram u kojem se ne služi Bogu, nego novcu i sotoni, i u kojem se ne gradi čovjek, nego se on sustavno razgrađuje. U tim prostorima ne pobjeđuje rad, strpljenje i poštenje, nego iluzija brze zarade koja iza sebe ostavlja razrušene obitelji, prazne hladnjake i izgubljeno dostojanstvo“, zagrmio je na početku 2026. na društvenim mrežama fra Marin Mikulić, mladi župni vikar iz Međugorja (koji je upravo u ovim ljetnim premještajima preseljen u župu Čerin – op.), dodajući kako zna da će mu na tom istupu mnogi zamjeriti.
No Crkva nije na svijetu da se nekome ne bi zamjerila. Napose ne onima koji vuku nevidljive konce iza pozornice. Pa biskupi, teolozi i svećenici imaju pravo inzistirati na ovoj temi. Ako ništa drugo, onda im brojka koju navodi mons. Dugalić od 50.000 registriranih ovisnika o kocki ide u prilog. A ona je, znamo i sami, zbog koncentričnih krugova zla koji se tom pošasti širi i tri do četiri puta veća.
