„Kao da je bilo danas, u sjećanje mi naviru primarijusove riječi kratko nakon prvih pretraga: ‘Carlo nesumnjivo ima leukemiju tipa M3, odnosno promijelocitnu leukemiju.’ Ozbiljan i bez prevelikoga okolišanja, primarijus nam je objasnio da se radi o tihoj bolesti koja se bez nagovještaja očituje tek u posljednji trenutak, iznenada, i da je nasljednoga tipa…”, prisjeća se Carlova majka Antonia Salzano Acutis.
Najčešći simptomi su umor, slabost, bljedilo kože i sluznica, a može se pojaviti i vrtoglavica, ubrzan rad srca, glavobolja i dr. Uz kretanje na svježem zraku, presudna je prehrana i dovoljno sna. U Hildegardinoj medicini postoji jedno vrlo učinkovito sredstvo za brzu nadoknadu željeza.
Ako se bilo koju skupinu, pa i vjernike ili branitelje, sustavno stigmatizira, onda je posrijedi diskriminacija, čak kad su oni dvotrećinska većina. Kad im se kaže da ne mogu biti uvrijeđeni jer su “prejaki“ i “povlašteni”, tada glasno podsjećaju da i oni itekako imaju pravo na zaštitu. Ne svojih osjećaja, nego dostojanstva i vrijednosti.
Današnja kultura uglavnom negira, a ništa ne afirmira. Njezina se bezidejnost očituje u beskrajnom recikliranju starog, i u punjenju banalnostima u nedostatku boljeg sadržaja. Kada čitatelj-pisac poželi čitati i pisati nešto drukčije, rađa se kontrakultura. Neka dobra književnost, koju volimo.
Sveti Beda, monah iz devetog stoljeća, kaže kako je Sv. Ivan (za Krista) dao svoj život, iako mu nije naređeno da zaniječe Isusa Krista, bilo mu je zapovjeđeno da ne govori istinu. On nije pristao šutjeti o istini i tako je umro za Krista koji je Istina. Upravo iz ljubavi prema istini nije pristao na kompromise i nije se plašio uputiti snažne riječi onima koji su skrenuli s Božjeg puta.
Dom molitve Slavonski Brod djeluje s vizijom neprestane molitve i slavljenja, organizirane kroz 24 sata dnevno, gdje se članovi zajednice izmjenjuju u molitvi kao duhovni stražari na zidinama grada (usp. Iz 62,6). Cilj im je mijenjati duhovnu stvarnost u svojoj okolini, rasti u prisnosti s Bogom, postajati sličniji Isusu te pomagati drugima u njihovom duhovnom hodu.
Kardinal Vinko Puljić kazao je da je u pastoralu prošlo vrijeme masovnosti i da je došlo vrijeme osobnosti te da su stoga sve više potrebni susreti slični ovoj duhovnoj obnovi u kojoj će manje skupine vjernika osobno rasti u iskustvu vjere i zauzetosti u njenom življenju.
Na prvi pogled ovo djeluje kao provokacija. Ali u dubini, stihovi pjesme Joan Osborne otvaraju jedno od najvažnijih pitanja ljudske duše: je li Bog dalek, nedodirljiv, skriven u nebeskoj slavi – ili je On netko tko nam je bliz, tko dijeli našu svakodnevicu i naše križeve?
I ove godine, kao i prethodnih, prvog dana u mjesecu rujnu mijenja se satnica molitvenog programa u crkvi sv. Jakova u Međugorju te započinje krunicom u 17 sati, javlja Radio Mir Međugorje.
Sveti Augustin (Aurelije Augustin) rodio se 13. studenoga 354. u Tagasti, gradiću u Numidiji. Danas je to mjesto Souk Ahrasu Alžiru. Njegov otac bijaše mali posjednik, a imanje je zbog velikih poreza donosilo sve manje prihoda. Zato će se Augustin moći obrazovati samo uz obilnu pomoć jednoga svog zaštitnika. To je za njega bilo ponižavajuće…
Ono što se može primijetiti u ovogodišnjim imenovanjima je veliki broj mladih svećenika koji s mjesta župnih kapelana preuzimaju vođenje župa. S jedne strane radi se o očiglednom povjerenju nadbiskupa Kutleše u mladi kler, a s druge činjenica da bi to moglo dati polet župnom pastoralu, jer je poznato da mladim svećenicima ne nedostaje žara i radišnosti.
Sveta Monika godinama je plakala, molila i žrtvovala se za svog sina. Njezina najveća životna želja bila je vidjeti obraćenje svog sina na katoličanstvo, a kada se to dogodilo, vjerovala je da je njezin životni smisao ispunjen.
U posljednje vrijeme pojavljuju se anonimne e-mail poruke i letci, u kojima se ljudi proglašavaju „mističarima“ i „vidiocima“. Njihove poruke pune su prijetnji i osuda, pozivaju na nepovjerenje prema papi i Crkvi i šire paniku. Vjernici trebaju znati da takve poruke ne dolaze od Boga – Krist ne zarobljava strahom, a Gospa ne udaljava od Crkve i sakramenata, navodi p. Anto Bobaš.
Dana 26. kolovoza 1382. dao je postaviti Svetu Sliku u tamošnju crkvu Uznesenja. Godine 1430. husitski pljačkaši ostavili su dva traga mača na Djevičinu obrazu. Pljačkaši su pokušali pobjeći s kolima natovarenim dragocjenostima, uključujući i sliku, ali kad su se njihovi konji odbili pomaknuti, bacili su ikonu i razrezali je. Neki od njih odmah su umrli, neki su oslijepili a nekima je ruka postala paralizirana.
Žene na robiji: Uporno ih se prisiljavalo da priznaju krivnju. Noću bi ih se često budilo i uskraćivana im je hrana. Zbog vađenja pijeska iz mora zimi neke su ostale neplodne. Sve su žene ipak preživjele, osim jedne koja je počinila samoubojstvo. Nakon što su se vratile kući, oduzeta su im sva građanska prava i imovina, čak i djeca.