Svijeća kao žrtva i svijeća za pokojnike ima vrlo dugu povijest pa čak i prije kršćansku. Tek na početku prvog stoljeća počelo se svijeću stavljati na oltar. I tu je ostala, iako još vrlo rijetko služi da dade svjetlo.


Na početku devetnice blaženome Alojziju Stepincu Crkva nas ne poziva na promatranje jednoga povijesnog lika, još manje na zaustavljanje na izvanjskim okolnostima njegova života. Poziva nas na preispitivanje vlastitoga duhovnog stava pred Bogom u svjetlu Evanđelja, kazao je mons. Dražen Kutleša u propovijedi u Krašiću koju prenosimo u cijelosti.
Devetnica bl. Alojziju Stepincu u Župi Presvetog Trojstva u Krašiću započinje u nedjelju 1. veljače.

Prisutnost kockarnica i kladionica na takvom mjestu nije samo društveni problem, nego duboka duhovna rana i javna sablazan. Ne može se služiti dvama gospodarima, ne može se istim putem ići prema Brdu ukazanja i prema kladionici, ili prema crkvi i kladionici, jer to nisu dva paralelna puta, nego dva suprotna smjera, piše fra Marin Mikulić.

“Ovime podjeljujem oprost od nemrsa za slučajeve kad vjernici petkom izvan korizme sudjeluju na vjenčanju, sprovodu ili nekom sličnom događaju”, navodi zagrebački nadbiskup.

Na zagrebačkom Kaptolu sve je spremno za slavlje biskupskoga ređenja u kojem će za pomoćne biskupe biti zaređeni mons. Marko Kovač i mons. Vlado Razum ove subotu u 10 sati u Zagrebačkoj katedrali. Njih je papa Lav XIV. imenovao 17. studenoga 2025. novim pomoćnim biskupima zagrebačkim. Euharistijsko slavlje i obred ređenja predvodit će nadbiskup metropolit…

U subotu, 6. lipnja 2026. godine održat će se 8. Antunovski hod mladih. Započinje na ispred samostana Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Dubravi, a završava u bazilici svetog Antuna Padovanskog na Svetom Duhu.

Nuncij Lingua nije dopustio da ga sputa diplomatska uštogljenost, nego je osjetio bilo hrvatskog naroda. To najbolje oslikava njegov odnos prema bl. kardinalu Stepincu.

Relikvija svečeve lubanje bila je izložena u povodu 700. obljetnice njegove kanonizacije, kada je izvađena iz relikvijara zbog postavljanja u za tu priliku izrađen novi.

Jednog jutra sam se zaustavio. Ne iz znatiželje, nego iz nutarnje nelagode. Pogledao ih s pitanjem u očima: čujete li sebe? Uzvratile su pogledom koji nije bio samo bezobrazan, nego hladan: “Stari, tko si ti? Što blejiš? Fosil!”

Nije ugodno priznati da smo učinili nešto loše, da smo krivi. Zato se radije tješimo mišlju da smo takvi kakvi smo, dobri što god činili, nismo mogli drukčije… a tko je Crkva, Bog ili društvo da nam kaže što je (ne)ispravno?

To je jezik discipline, a ne euforije. Jezik koji podsjeća na trening, na praksu, na ponavljanje. On ne opisuje ljubav kao romantični vrhunac, nego kao radni proces. Kao nešto što se uči, vježba, ponekad muči, ali se ne napušta lako.

Što se događa kad metal prestane biti buka, a postane pitanje smisla? Kad rock-zvijezda shvati da slava ne spašava, a rat i pozornica postanu dvije iste tame?