Jednima je tek smrt dovoljna kazna, pa sad slave što je monstrum napokon skončao i nadaju se da onaj dolje ima dovoljno suhog drva za novog stanovnika vječnog podzemlja. Drugi pak smrt vide kao veliku nepravdu jer zlotvor za života nije dovoljno propatio. Premalo im je to godina provedenih u staračkim pelenama iza haaških rešetaka.
On nije pristao šutjeti o istini i tako je umro za Krista koji je Istina. Upravo iz ljubavi prema istini nije pristao na kompromise i nije se plašio uputiti snažne riječi onima koji su skrenuli s Božjeg puta.
Priopćenje Zadarske nadbiskupije o statusu don Josipa Radića donosimou cijelosti.
Oko tisuću sačuvanih propovijedi najveći su dio njegove pisane baštine.
Radi se o tri svečeve kosti: zglobna glava stegna (glava bedrene kosti); dio lijevog lakatnog zgloba i donji kraj desne palčane kosti.
Zagrebački nadbiskup poručio je odgovornima u društvu da sustavno istraživanje grobišta nije politička agenda, nego civilizacijska obveza.
Strelovite biblijske molitve silno su učinkovite i poznati karizmatik fra Ivo Pavić preporuča ih u svojoj knjizi o Bibliji.
Mr. Marin Batur, pročelnik Nacionalnoga ureda HBK za zaštitu maloljetnika i odraslih ranjivih osoba za Glas Koncila govori o detaljima crkvenog postupka kod svećeničkog zlostavljanja.
Pred licem Vječnosti padaju sve socijalne maske, lažne titule i udobne fotelje. Na tom konačnom ispitu ne prolaze sudske rasprave ni teološki termini, nego samo gola istina o našem srcu.
Eliksir od pelina primjenjuje se za dobro zdravlje općenito, jačanje srca, pluća, želuca, očiju, utrobe, bubrega, bolje raspoloženje, imunitet i probavu; kod proljetnog umora, za sprječavanje arterioskleroze, crijevnih bolesti i upala, sklonosti prehladama, bronhitisu i gripi, te kao proljetna kura za jačanje i detoksikaciju svih organa, posebice bubrega.
Pretplatite se na naš newsletter
Hrvatska se oprašta od sedmogodišnjeg Jure, dječaka čije nas je hrabro držanje dirunulo i ujedinilo u molitvi.
Na Groblju mira na Bilima, mjestu molitvenoga spomena na žrtve totalitarnih režima, obilježen je Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima u subotu 22. kolovoza, a euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački nadbiskup metropolit i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Dražen Kutleša.
Najnovije
O. Stanko naglasio je da je poticaj za pisanje došao s terena: kao ravnatelj JRS-a sretao je migrante na licu mjesta, na migrantskim rutama u jugoistočnoj Europi. Iz toga je iskustva nastao važan dio knjige, konkretno istraživanje o vrijednostima i stavovima ljudi koji prolaze lokalnim migrantskim rutama.
S tim svetištem kroz povijest bila je povezana sudbina same Poljske. Čak su tamo i za vrijeme Drugog svjetskog rata ljudi potajno hodočastili da bi prikupili duhovne snage protiv nacista, a to se i još više događalo kada je Poljska pala pod utjecaj Sovjetskog Saveza.
Mjesto na kojem se dogodila smrt jednoga čovjeka postalo je mjesto života; mjesto na kojem je prolivena krv postalo je mjesto molitve; mjesto na kojem je nasilje pokušalo utišati jedan glas postalo je mjesto s kojega taj glas i danas govori.
U Hrvatskoj će Godina priprave svečano započeti 17. listopada 2026. na 13. Nacionalnom susretu štovatelja Božjega milosrđa u Mariji Bistrici.
Možda je dobro da čovjek, nakon toliko godina u habitu, ponekad izgubi san, ako ga jedna neprospavana noć može vratiti pred ona prva samostanska vrata i podsjetiti ga zbog koga je jednom ondje spustio svoju torbu.
No tome uvijek pridružuje moralnu obvezu pružanja utočišta: „Nitko ne može zatvoriti oči pred onima koji traže zaštitu i sigurnost.“
Prilika za svećenike, vjeroučitelje, teologe, redovnike i redovnice, studente te sve zainteresirane hodočasnike da kroz predavanja, radionice, panel diskusije, razmjenu iskustava i molitveni program upoznamo važnost poruke Drugoga vatikanskoga koncila o Blaženoj Djevici Mariji za današnje vrijeme.
No otkrivaju da papa Franjo nije bio protiv Međugorja. Štoviše, on ga je uspio spasiti od njegovih protivnika na čelu s kardinalom Mullerom.
Višegodišnji problem samostanskog posjeda klarisa je i klizište na zapadnom dijelu, koje je uzrokovalo slijeganje nove zgrade i rušenje klauzurnoga zida na nekoliko mjesta.
Kad je fra Luka završio svoje i upravo kanio poći na Humac, zovu ga iz jedne kuće koja je pripadala fra Svetozaru da dođe blagosloviti. Fra Luka pomalo nervozno: pita: „Zar nije fra Svetozar bio u vas?“ „Jest, velečasni, bio je, ali nije blagoslovio“, uzvraća žena. O čemu je riječ? Kada je fra Svetozar došao, ponudili su ga da malo sjedne i s njima popije kavu, što je on i prihvatio. Tako su se, uz kavu zapričali, a onda se fra Svetozar sjetio da ima još dosta kuća za posjetiti, ustao pozdravio se s ukućanima i otišao dalje. Ni oni se nisu odmah sjetili da kuću nije blagoslovio, već tek kasnije.