To je pamuk koji se u posebnoj prigodi položi na svečevo tijelo te se nakon izrečene molitve blagoslova pakira u malene papirnate tekice te se dijeli svim hodočasnicima koji dođu u obilazak svetišta.

Kršćanin vjeruje da pred Bogom nije izgubljeno ono što ljudsko oko nije zapazilo. Nijedna noć provedena uz bolesnički krevet, nijedan komad kruha prinesen nemoćnim ustima, nijedno podizanje umornoga tijela i nijedna suza koju nitko drugi nije vidio; sve to ne nestaje samo zato što ih svijet nije zabilježio.

Dovoljno je na Facebook stranici portala Vjerujem.hr u komentar ostaviti naziv pjesme Alana Hržice koja vam je najdraža i karte mogu biti vaše!

U središtu krunice nije Marija, nego Isus – blagoslovljen plod utrobe njezine. Marija nas vodi k Njemu; njezina molitva uvijek pokazuje prema Sinu. Svaka „Zdravo Marijo“ otvara srce za jedan trenutak Evanđelja: utjelovljenje, križ, uskrsnuće, slavu. Ponavljanja nisu „blebetanje“, nego disanje duše.

Nisam ga otvorio zato da bih imao još jedno mjesto na kojemu ću nešto objavljivati. Otvorio sam ga prije svega zato što sam tijekom svih ovih godina često pomislio na ljude koji slušaju emisiju, a nemaju moj broj telefona niti neki jednostavan način da mi se jave. A volio bih da se možemo susresti i na taj način.

Nažalost, i danas čovjek zagađuje okoliš ljudske sredine psovkama i prostačenjem, grubim riječima i ocrnjivanjem. Kad bi se tu više pazilo, svijet bi bio plemenitiji i čišći.

Svećenik Porečko-pulske biskupije don Antun Nižetić podijelio je zanimljivo razmišljanje o anđelu čuvaru, čija je svetkovina danas, a prenosi je HKM.

Da bi oslobodio zarobljenog anđela, Michelangelo je morao imati u svojoj glavi, u svojim mislima sliku anđela kojeg želi osloboditi, a zatim je trebao tisuću puta jače i blaže udariti po toj gromadi kamena.

Neki komentatori njegov pohod ilustriraju slikom izlazaka kršćana iz katakombi, jer su postali vidljivi u brojkama koje su mnoge iznenadile. No možda je slika evanđeoska prispodoba o kvascu jača.

Sv. Terezija iz Lisieuxa ili Terezija od Djeteta Isusa i Svetog Lica, živjela je svega 24 godine, krajem 19. stoljeća. Živjela je vrlo jednostavno i u skrovitosti, ali je nakon smrti i objavljivanja njezinih spisa postala jedna od najpoznatijih i najomiljenijih svetica.