Teško je reći što je opasnije, tražiti psihoterapeuta ili duhovnika u ChatGPTu. Oni koji mu pristupe u potrazi za smislom ili „duhovnim vodstvom“, nerijetko završe u alternativnim stvarnostima. Stroj je mnoge uvjerio da su na božanskoj misiji, pa su spremni ostaviti svoju obitelj sad kad su najednom „postali nekompatibilni sa smrtnicima“. Druge je sustav uvjerio da je bog sam, čista prisutnost koja budi duše.

“Odluku matičara da odbije upis djeteta s neistinitim podacima o porijeklu tj. o biološkim roditeljima, Ustavni sud osporio je pozivanjem na djetetovo pravo na identitet. Možemo se doista pitati o kakvome identitetu govorimo kad je temeljno ljudsko dostojanstvo pogaženo svođenjem djeteta na proizvod po narudžbi, a žene na utrobu na iznajmljivanje”, rekao je zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša u svojem govoru na Molitvenom doručku Sisačke biskupije, koji prenosimo u cijelosti.

Praksa misnih nakana za “pokojne do 15. koljena” nema uporišta u nauku Crkve, piše na svojem Facebook profilu don Marin Batur, kancelar Zadarske nadbikupije, čiju objavu prenosimo u cijelosti.

Dok se grad i država prepiru, a moćnici nadvikuju, kršćanin ima zadaću čuvati slobodu srca i hrabrost riječi. Učiti vjerovati znači gledati stvarnost otvorenih očiju, ali ne izgubiti nadu. Znači ostati vjeran istini kad je neisplativa, savjesti kad je nepopularna, čovjeku kad je sustav glasniji od njega.

Treba li dati drugima u obitelji primjer, kako treba moliti, kako treba polaziti k stolu Gospodnjem, kako treba živjeti kršćanskim životom, tad u prvom redu vi, muževi, treba da prednjačite i budete svjetlo drugima.

Naša narodna poslovica veli, da dobra žena drži tri ugla kuće. Ako je tako, je li onda čudo, da Sveto Pismo traga za njom kao za dragim biserom kad pita: „Jaku ženu tko će naći? Jer vrijedi više nego biser.“ Ako ju je bilo još mnogo teže naći prije, nema sumnje da ju je još…

U starini su ti lijepi običaji krijepili i držali obitelji naših pređa u zdravlju i blagostanju, pa se tako nadamo da će naše nastojanje u tom pravcu uroditi istim plodovima.

Na blagdan sv. Blaža u crkvama blagoslivlja se grlo. Time se zaziva Božja zaštita i oslobođenje od bolesti grla i svakog drugog zla po zagovoru ovoga sveca i mučenika s početka IV. stoljeća.

Nikad, dakle, ne možemo dovoljno naglasiti, da bi sva vaša sloboda bila pusta fikcija, koja nosi u sebi klicu smrti, ako sav vaš javni i privatni život ne bi bio prožet duhom Evanđelja i ako naše kršćanstvo ne bi bilo čitavo i potpuno. Vi ste, govori apostol, „slobodni, ali ne da biste imali slobodu kao…

Na fotografijama Jamesa Hetfielda vidimo i njegovu tetovažu s likom Isusa Krista. Ne uzimamo je kao ukras, niti kao dokaz pobožnosti, nego kao znak da čovjekova nutrina često ostavlja trag i na koži: ponekad kao sjećanje, ponekad kao zavjet, ponekad kao vapaj.

Svijeća kao žrtva i svijeća za pokojnike ima vrlo dugu povijest pa čak i prije kršćansku. Tek na početku prvog stoljeća počelo se svijeću stavljati na oltar. I tu je ostala, iako još vrlo rijetko služi da dade svjetlo.

Na početku devetnice blaženome Alojziju Stepincu Crkva nas ne poziva na promatranje jednoga povijesnog lika, još manje na zaustavljanje na izvanjskim okolnostima njegova života. Poziva nas na preispitivanje vlastitoga duhovnog stava pred Bogom u svjetlu Evanđelja, kazao je mons. Dražen Kutleša u propovijedi u Krašiću koju prenosimo u cijelosti.