Čovjek je po svojoj naravi religiozno biće: homo religiosus. On je kultno biće. On se mora nekomu ili nečemu klanjati. Ako to nije pravi živi Bog, onda će to biti čovjek ili neka stvar.

Protiv nadutosti se čubar koristi u jelima od mahuna ili graha, juhama, jelima od ribe i mesa (janjetina, jaretina), u umacima i salatama, popečcima s pirom i začinskim biljem.

Sveti Antun je poseban čudotvorac – svjedoci njegova vremena govore o brojnim i velikim čudesnim djelima gdje su ljudi nalazili pomoć, ozdravljenje i oslobođenje.

Vjera u stripu
Ideja vlč. Antonio-Mario Čirko, crtež Hrvoje Habljak

Nema više ja, sad smo mi. Dišemo kao jedno, navijamo kao jedno i molimo kao jedno, a kad lopta baš nikako neće u gol, u prevrtljivih devedeset minuta pojavi se pitanje: Bože, pa na čijoj si Ti strani?

Mnogo je dobrih i tihih ljudi koje gotovo i ne primjećujemo – nemaju mikrofon, nisu grlati, ne udaraju se u prsa, ne očekuju priznanja, nego naprosto žive svoj život u Božjoj jednostavnosti.

“Nekad si mislim u glavi da previše tražimo od Isusa, a onda shvatim da je to molitva i da ne tražimo puno od Isusa. Ali ja mislim da će moj heroj ozdraviti”, piše osmogodišnja Julija, sestra Jure heroja.

NJEZINA PROMENADA

Kod Antunovskog hoda i Zagreb pridea ne radi se o istim razinama identiteta. Jer sve oznake identiteta nisu jednake razine.

U grčkom Novom zavjetu, krotkost je πραος (praos). U davna vremena, ovaj izraz nije se koristio za opisivanje tihog čovjeka u stjeranog u kut, već uhodanog konja: životinje koja je zadržala svu svoju divlju snagu, ali sada hoda pod sedlom i pokorava se najmanjem pokretu uzdi.

PRENOSIMO

A to da Bog šuti, to je sigurno. On stalno šuti! Ali nakon nekog vremena, kad mine faza tišine, shvatiš da je zapravo cijelo vrijeme govorio. Svi smo mi nestrpljivi.

Newsletter

Pretplatite se na naš newsletter

    Kapucini iz Župe sv. Mihaela arkanđela iz zagrebačke Dubrave objašnjavaju zašto nije moguće upisati misnu nakanu pod nedjeljnom župnom misom.

    „Kad krenem nizati zrnca uvijek se pomolim za one koji će moliti tu krunicu i koji će se njome služiti, ali da se sjete i mene u molitvi. I osjećam milost da ljudi mole za mene”, kaže Marijana Lasić.

    Najnovije

    Začetnik ove pobožnosti sam je sv. Antun. Godine 1617. u talijanskoj Bologni živjela je jedna gospođa, koja se u vremenitoj potrebi utječe sv. Antunu. U noći joj se ukazao sv. Antun i kazao…

    Svetac je doznao da su mu oca u Lisabonu optužili da je ubio jednoga čovjeka. Preselio se odmah čudesno u Lisabon i pozvao nazočne suce da dođu do groba ubijenoga. Nad grobom je Ante upitao da javno kaže tko ga je ubio. Grob se otvorio, mrtvac je izašao i kazao da ga nije ubio Antin otac već drugi, pa se vratio u grob i grob se zatvorio. 

    Propisano djelo na Svetkovinu Presvetog Srca Isusova je javno izmoliti čin zadovoljštine (Premili Isuse) – molitva je u tekstu.

    Doznajemo da će Bazilika Presvetog Srca Isusova nakon sutrašnje svetkovine biti ponovno zatvorena zbog obnove sve do Božića, kada će ponovno otvoriti vrata za blagdanska euharisijska slavlja.

    „Kad se čini da je Bog odsutan, moramo mu ponovno povjeriti terete koje nosimo u svojim srcima – čak i vapiti mu“, rekao je Papa.

    Sveti je Otac pozvao prisutne da više ulažu u župna i biskupijska vijeća koja ne trebamo svoditi na birokratske formalnosti, nego ih gledati kao mjesta međusobnog slušanja za vršenje razlučivanja kako bismo spoznali gdje nas Gospodin želi, u čemu nas očekuje i na kakva nas obraćenja poziva.

    U svojim je riječima Banderas naglasio sposobnost umjetnosti da postavi duboka pitanja. „U svijetu koji je ponekad previše pojednostavljen, umjetnost nam pomaže da povratimo dubinu i dušu koju nam umjetna inteligencija pokušava ukrasti“, kazao je.

    Sveti Otac pozvao je Crkvu u Španjolskoj da potiče zajedništvo sposobno prihvatiti bogatstvo darova, karizmi i osjećaja te je naglasio da u toj zadaći služba biskupa dobiva posebno značenje.

    „Evo poruke za Španjolsku današnjice i sutrašnjice: neka religioznost koja je stoljećima animirala tu zemlju ne bude muzej prošlosti koji se posjećuje, nego škola vjere iz koje se može crpiti i danas.”