“Imali smo poljski zahod. Neću ulaziti u detalje. No čovjek vrlo brzo nauči zahvaljivati Bogu za suvremenu sanitarnu infrastrukturu i ne zadržavati se nepotrebno dugo ondje gdje je došao obaviti ono zbog čega je došao”, piše fra Krunoslav Albert na svojem Facebooku, a njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Postali smo društvo menadžera vlastitih života, gdje se svaka bol, svaki neuspjeh i svaka žrtva tretiraju kao sistemska greška koju pod svaku cijenu treba izbjeći.

Jednima je tek smrt dovoljna kazna, pa sad slave što je monstrum napokon skončao i nadaju se da onaj dolje ima dovoljno suhog drva za novog stanovnika vječnog podzemlja. Drugi pak smrt vide kao veliku nepravdu jer zlotvor za života nije dovoljno propatio. Premalo im je to godina provedenih u staračkim pelenama iza haaških rešetaka.

Krunica je u listopadu tako u središtu pažnje. Upućuje na to i poziv pape Lava XIV. na početku ovogodišnjeg listopada katolicima da mole krunicu svakoga dana tijekom mjeseca za mir u svijetu. Zanimljivo je da je među najzastupljenijim pitanjima u Google tražilici upravo pitanje – kako se moli krunica.

Biskupski ordinarijat u Banjoj Luci objavio je poziv vjernicima i svim ljudima dobre volje da svojim darom, molitvom ili na drugi način pomognu u obnovi katedrale.

Gledam te korice i mogu gotovo unaprijed čuti neka pitanja: zašto baš to, zašto opet rock, zašto sotonizam…?

Klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu utorkom i četvrtkom bit će u 19 sati, a subotom u 21 sat.

Vjeroučiteljica koja je prestala moliti počinje prenositi samo podatke o Bogu umjesto uvoditi u odnos s Bogom, paliti oganj u srcu učenika. U prvoj se godini to možda ne primijeti. No djeca to osjete prije nego što znaju izreći.

On nije pristao šutjeti o istini i tako je umro za Krista koji je Istina. Upravo iz ljubavi prema istini nije pristao na kompromise i nije se plašio uputiti snažne riječi onima koji su skrenuli s Božjeg puta.

Radi se o tri svečeve kosti: zglobna glava stegna (glava bedrene kosti); dio lijevog lakatnog zgloba i donji kraj desne palčane kosti.

O. Stanko naglasio je da je poticaj za pisanje došao s terena: kao ravnatelj JRS-a sretao je migrante na licu mjesta, na migrantskim rutama u jugoistočnoj Europi. Iz toga je iskustva nastao važan dio knjige, konkretno istraživanje o vrijednostima i stavovima ljudi koji prolaze lokalnim migrantskim rutama.