No otkrivaju da papa Franjo nije bio protiv Međugorja. Štoviše, on ga je uspio spasiti od njegovih protivnika na čelu s kardinalom Mullerom.

Kad je fra Luka završio svoje i upravo kanio poći na Humac, zovu ga iz jedne kuće koja je pripadala fra Svetozaru da dođe blagosloviti. Fra Luka pomalo nervozno: pita: „Zar nije fra Svetozar bio u vas?“ „Jest, velečasni, bio je, ali nije blagoslovio“, uzvraća žena. O čemu je riječ? Kada je fra Svetozar došao, ponudili su ga da malo sjedne i s njima popije kavu, što je on i prihvatio. Tako su se, uz kavu zapričali, a onda se fra Svetozar sjetio da ima još dosta kuća za posjetiti, ustao pozdravio se s ukućanima i otišao dalje. Ni oni se nisu odmah sjetili da kuću nije blagoslovio, već tek kasnije.

Odjevena u plamen i čađu, Dalmacija je dočekala Veliku Gospu. Pod obranu se njezinu utječemo, ali molitva traži i ljudske ruke. Mala djela velike ljubavi pokazali su mnogi.

Ono što na osobit način pobuđuje i što poziva i danas to je Rokova nesebična ljubav. I uz opasnost da i sam oboli, da se zarazi, on se nije ustezao njegovati takve teške bolesnike.

U molitvi sam sa svima pogođenima, a vatrogascima, vojnicima, policajcima, medicinskom osoblju i svima drugima koji nesebično pomažu izražavam duboku zahvalnost i podršku, objavio je riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić na svojem Facebook profilu. Objavu prenosimo u cijelosti.

Molitva za žrtve požara, vatrogasce, stanovnike Omiša i okolice te turiste koje je zadesila strahota požara.

Iz redova postrojenih logoraša pred zapovjednika je izišao o. Kolbe i ponudio se u zamjenu mjesto nesretnoga oca obitelji. Zapovjednik ga je upitao: “Tko si ti?” “Katolički svećenik!” Zamjena je prihvaćena i o. Kolbe, mučenik vjere i ljubavi prema bližnjemu, pošao je s osuđenima u bunker gladi.

Sve su nedjelje »u vremenu kroz godinu« blagdani, osim korizmenih nedjelja i nedjelja došašća koje imaju prednost pred svetkovinama.

Gospićko-senjski biskup Marko Medo uputio priopćenje o odgovornosti za čovjeka i stvoreni svijet „Čuvajmo dar stvorenoga svijeta“, koje prenosimo u cijelosti.

Liturgijsko se zajedništvo, naime, ostvaruje aktivnim sudjelovanjem braće i sestara koji su zajedno pozvani „zahvaljivati Bogu koji ih je ‚uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodio za životnu nadu‘.

Ova jedinstvena pobožnost u hrvatskom narodu u Osovi traje od najstarijih vremena i za mnoge je, osobito za župljane Osove, označavala početak radnoga dana.

Rijetko bi tko mogao danas nabrojiti po imenu žene koje su kroz proteklih deset godina izabrane za tzv. miss svijeta; rijetko bi se mogle nabrojiti neke koje su ostvarile neke uspjehe u sportu ili zadivile svijet estradnim uspjesima u nastupima. Nekako je sve to prolazno. A ime i djelo sv. Klare i danas svijetli primjerom i potiče ljude na razmišljanje.