
„Kao da je bilo danas, u sjećanje mi naviru primarijusove riječi kratko nakon prvih pretraga: ‘Carlo nesumnjivo ima leukemiju tipa M3, odnosno promijelocitnu leukemiju.’ Ozbiljan i bez prevelikoga okolišanja, primarijus nam je objasnio da se radi o tihoj bolesti koja se bez nagovještaja očituje tek u posljednji trenutak, iznenada, i da je nasljednoga tipa…”, prisjeća se Carlova majka Antonia Salzano Acutis.

Današnja kultura uglavnom negira, a ništa ne afirmira. Njezina se bezidejnost očituje u beskrajnom recikliranju starog, i u punjenju banalnostima u nedostatku boljeg sadržaja. Kada čitatelj-pisac poželi čitati i pisati nešto drukčije, rađa se kontrakultura. Neka dobra književnost, koju volimo.

Ako se bilo koju skupinu, pa i vjernike ili branitelje, sustavno stigmatizira, onda je posrijedi diskriminacija, čak kad su oni dvotrećinska većina. Kad im se kaže da ne mogu biti uvrijeđeni jer su “prejaki“ i “povlašteni”, tada glasno podsjećaju da i oni itekako imaju pravo na zaštitu. Ne svojih osjećaja, nego dostojanstva i vrijednosti.