Autor: Darko Pavičić
Danas, u vremenu mreža interesa i virtualnih poznanstava, “Živa krunica” gradi mreže molitve. Nitko nije sam: dok jedan moli radosna, drugi slavna, treći žalosna otajstva – svi zajedno mole za cijeli svijet.
Grkokatolički svećenik vlč. Zoran Vladušić osvrnuo se na objavu župnog vikara iz Međugorja fra Marina Mikulića o posljedicama grijeha predaka, koju smo prenijeli i na našem portalu, pa objavu vlč. Vladušića, kao prilog raspravi o toj temi koja zanima mnoge vjernike, prenosimo u cijelosti.
Razina povjerenja osjetno se smanjila diljem Zapada nakon što su skupinu za skupinom – bankare, predsjednike tvrtki, medijski eksponirane osobe, sabornike, novinare – pogodili skandali. Brak kao ustanova gotovo je srušen, budući da se 40% djece rađa izvan njega, dok 50% brakova završava razvodom. Stupanj bolesti povezanih uz depresiju, kao i sindromâ izazvanih stresom, dosegao je enormnu razinu, osobito među mladima. Nedavna je anketa pokazala kako prosječna osoba u starosti između 18 i 35 godina ima 237 prijatelja na Facebook-u. Na upit na koliko njih bi se mogli osloniti u trenutku nevolje, prosječan je odgovor glasio dvoje. Jedna je četvrtina odgovorila: na jednoga, a jedna osmina – ni na jednoga.
Ako na fontanama ne mogu proći ni katolički sveci za Sve svete ni protestantska inicijativa za „Crvenu srijedu“, onda je poruka više nego jasna. Fontane su postale mjesto ideološke borbe. Pa ih, naprosto, treba vratiti njihovim vlasnicima. Građanima hrvatske metropole.
Mogao je biti stacioniran negdje u nekom ‘izabranom’ društvu crkvenih prelata iz Hrvatske i svijeta… Ali, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić želio je biti sa svojim ljudima – hodočasnik s hodočasnicima od vožnje autobusom i brodom, hodom Rimom i drugim gradovima, do večere u hotelskom restoranu, među i s hodočasnicima, objavila je Zadarska nadbiskupija na svojoj FB stranici, a objavu prenosimo u cijelosti.
Papa Ivan Pavao II. osjetio je da u molitvi krunice nedostaje važno razdoblje Isusova života – vrijeme njegova javnog djelovanja: tri godine naučavanja, čudesa i objave Boga kao Oca. Zato je 2002., u Godini krunice, dodao pet novih otajstava, nazvavši ih Otajstvima svjetla (Mysteria lucis).
U što vjeruješ? Vjeruješ li u oslobođenje Kristovo ili u prokletstvo predaka? Obje stvari ne mogu stajati zajedno nikako. Ako vjeruješ u prokletstvo – vrijeđaš Kristov križ. Ako misliš da još moraš “otplaćivati dug” svojih predaka – govoriš da Kristova žrtva nije bila dovoljna. A to je čista blasfemija. I zato, tko god vam priča o prokletstvu, o nasljeđu u grijeha predaka i slično tome, taj vam ne želi dobro.
Rekonstrukcija prikazuje Avilsku u dobi od 50 godina, kada je živjela u samostanu sv. Josipa u Avili. Istraživački tim vodio je talijanski profesor, no projekt rekonstrukcije lica povjeren je australskoj profesorici Jennifer Mann s Viktorijskog instituta za forenzičku medicinu na Sveučilištu Monash.
Pretplatite se na naš newsletter
Članstvo – ne samo o kršćanskoj Crkvi, već o bilo kojoj organizaciji – pretpostavlja dvije stvari: jedinstvo vjere ili ideologije i predanost određenom načinu života, odnosno disciplini. Isto tako, da biste bili dio organizma koji se jasno definira (kako biste se razlikovali od drugih), morate dijeliti njegova načela (vjeroispovijest) i živjeti po njima.
Kako je to izgledalo sa znanstvene strane opisao je dr. Gonçalo de Almeida Garrett, profesor prirodnih znanosti sa Sveučilišta Coimbra, koji je bio tada ondje, a njegovo svjedočanstvo prenio je njegov sin dr. José Almeida Garrett
Kao časni brat službovao je u više samostana: u Zagrebu na Kaptolu (krojač), u Varaždinu (bolničar), u Našicama (sakristan) te ponovno u Zagrebu (sakristan). Nakon svećeničkog ređenja 2017. godine, pastoralno je djelovao u Iloku (župni i samostanski vikar, ekonom), Hrastovici i Petrinji (upravitelj župe) te Varaždinu (gvardijan).
Gost emisije (po pričama iz Metal Biblije) je pastor Samuel, mladić koji je odrastao na metal sceni.
U 16. godini doživljava snažan susret s Bogom i shvaća: „Za mene ne postoji ništa bolje od Isusa.“
To je znak da je molitva naše oružje: ne za osvajanje, nego za obranu duše. Krunica je naš svakodnevni boj protiv ravnodušnosti, zla i tame. Ona okuplja, povezuje i podsjeća da se Crkva ne gradi galamom, nego molitvom.
Ljudsko bratstvo u kršćanskom smislu nije samo osjećaj pripadnosti, već stvarno i sakramentalno sudjelovanje u odnosu Krista Sina s Ocem, u Duhu Svetom. „Bratstvo“ u masonskom ili komunističkom smislu, nasuprot tome, nastoji kontrolirati i dominirati čovječanstvom – poput „Velikog Brata“ koji vas promatra, a to je dijametralno suprotno „slavnoj slobodi djece Božje“ (Rim 8,21).
Kesten igra ključnu ulogu u vraćanju čovjekove duševne i tjelesne snage. Na temelju svojih sastojaka i pohranjene sunčeve energije on može potpuno i skladno nadoknaditi i vratiti čovjeku snagu i otpornost.
“Krist” je grčki prijevod hebrejskog izraza “Mesija”, a znači “Pomazanik”. Taj naziv postaje Isusu vlastito ime samo zato što on savršeno ispunjava božansko poslanje koje taj naslov označuje.
Možda i ti danas stojiš na rubu. Možda nosiš rane koje se ne vide. Možda si izgubio zdravlje, posao, mjesto u nečijem srcu, sve ono što ti je davalo smisao u životu. Možda ti se čini da više nemaš što ponuditi, da si nevidljiv, da su te ljudi zaobišli, zaboravili, odbacili. Možda si povjerovao u ono što drugi kažu o tebi. Možda osjećaš da si i Boga razočarao, da je i On digao ruke od tebe.
U svim religijama brojanica pomaže čovjeku da sabere misli, da molitva postane ritam, da se tijelo i duh usklade u tišini. No razlika je u smjeru. Za kršćanina, brojanica nije zatvoreni krug ponavljanja, nego put prema Osobi – prema Kristu, Sinu Božjem. Svaka Zdravomarija završava zazivom: „…blagoslovljen plod utrobe tvoje – Isus.“
Pedofili su sada poremećeni samo ako uzrokuju patnju drugima. Kako Hrvatska psihološka komora veli u obrani svoje kolegice Jurin: “Misli same po sebi nisu djela… Izjednačavanje misli i djela poznata je kognitivna pogreška koju psihološki tretmani ciljano smanjuju.” Naravno da misli i djela nisu isto, ali nisu ni potpuno odvojene pojave. Štoviše, misli su u pravilu okidači za djela.
Prvi protestantski pastor u “Popcastu by Darko Pavičić” je svećenik Evangeličke metodističke crkve iz Zagreba pastor Vatroslav Župančić. Povod za njegovo gostovanje u duhovnom podcastu Večernjeg lista bila je odbijenica koju je Hrvatska protestanska konferencija, koju predvodi Župančić, dobila od Grada Zagreba za “Crvenu srijedu”, svjetski dan koji obilježava progon kršćana. Pastor Župančić dobro je…
Ako ti se čini da ti život izmiče iz ruku, ako ti je duša gladna i srce nemirno – uzmi krunicu. Ne kao relikviju, da je objesiš o retrovizor, nego uzmi u ruke – kao kruh svagdašnji.
Obraćajući se globalnoj mreži vodećih novinskih agencija, papa Lav XIV. zahvaljuje novinarima koji svakodnevno rade na dijeljenju istine, često riskirajući svoje živote. Zahvaljujući njima, kaže, imamo znanje o svijetu.
“Dragi gospodine Daliću, hrvatski narod u Vama vidi ne samo izbornika, već čovjeka vjere, domoljuba i istinskog svjedoka Božje prisutnosti u svakodnevnom životu. Vaše riječi i ponašanje nadahnjuju mnoge — kako na sportskom terenu, tako i izvan njega”, poručio je u ime sinjskih franjevaca i cijeloga cetinskog kraja fra Marinko Vukman.
Srce mi je sve jače i jače kucalo dok sam se približavao papi Lavu XIV., a posebno je snažan dojam bio kad sam mu se približio i kad me kamera snimila sa Stepinčevim kipom u naručju. Jer se to vidjelo na velikim ekranima na trgu, pa su hodočasnici počeli pljeskati sa zahvalnošću. Osjetilo se bilo naroda, a ja sam postao svjestan da Stepinčev kip nosim uime cijelog našeg vjernog puka.
U prvoj apolstolskoj pobudnici pape Lava XIV. “Dilexi te” (Ljubio sam te) o služenju siromašnima, koju je započeo papa Franjo, papa osuđuje gospodarstvo koje ubija, nedostatak jednakosti, nasilje nad ženama, pothranjenost i krizu obrazovanja, javlja Informativna katolička agencija IKA.
Zadnjih dana pred put više nismo jeli kuhani smrdljivi kazalac (kozlac), jer se čuvao stoci, koja je također, zbog suše, bila na izdisaju. Majke su skidale, prvo, zelenu koru s kostjela, pa zatim strugale onu bijelu u posude. To je izgledalo kao bijelo brašno. Zatim su to malo sušile, pa kuhale u vodi. Bilo je gorko, ali smo jeli. Isprva nisi osjećao ništa loše, ali za nekoliko sati počinjali su grčevi u stomaku. Djeca su vriskala od bola…
Euharistija nas čini dionicima Božjeg života, a krunica nas uči da taj dar zadržimo, proživimo i pretočimo u svakodnevicu – da misa ne bude samo liturgijski čin, nego način života.
Lav XIV., dakako, nije ponovio istu sintagmu o ‘predziđu kršćanstva’ kao Lav X., no on je upotrijebio drugu riječ, a to je – kvasac. I to čak dvaput! Jednom u spomenuti utorak, a drugi put u srijedu dok je na redovitoj općoj audijenciji pozdravljao hrvatske hodočasnike.
Koga bi to mogle vrijeđati božićne pjesme, crkvena zvona ili križ na zidu, ili križ oko nečijega vrata, ili vegetarijanski meniji u javnim restoranima u Indiji, ili javna čestitka povodom Hanuke, čestitka na dnevniku HRT-a povodom Bajrama ili pjevanje hodže s minareta u sarajevskoj džamiji? Nikoga tko je doista vjernik.
Krunica ima posebno mjesto u obitelji. Petnaest do dvadeset minuta dnevno – ali s ljubavlju. Djeca će se možda vrpoljiti, ali neka se vrpolje u Božjoj blizini. Neka svaka desetica bude za nekoga: za djecu, roditelje, pokojne, za mir, za one koji su nas ranili, za prijatelje, kolege na poslu…