Autor: Darko Pavičić
Nakon što je na N1 televiziji Mario Trifunović, hrvatski teolog i novinar koji živi i radi u Njemačkoj, kritizirao propovijed mons. Dražena Kutleše u Kninu te Thompsonove nastupe, reagirali su brojni vjernici i svećenici. Izdvajamo objavu don Damira Stojića na njegovom Facebook profilu, koju prenosimo u cijelosti.
Zato, kada ti završi smjena, isključi telefon. Ne moraš biti dostupan dvadeset i četiri sata. Nisi stroj. Kada si na pauzi, neka to bude tvoja pauza, a ne produžena ruka nečije kontrole. Kada si u crkvi, neka to bude tvoje vrijeme s Gospodinom, bez straha hoće li šef primijetiti da te nema. Ako se već daješ – daj se srcem. Onome koji te stvorio. Onome koji te ljubi.
Naša Hrvatska je najljepša zemlja na svijetu, po svemu. Mnogo je ljudi koji su otišli iz Hrvatske, morali su, ali se žele vratiti ovdje. Kad se vraćaš, to danas ispada sramota jer naši mediji pišu da se taj netko vratio, da nije uspio, da je propao – silna negativa. Mora biti drugačije! Treba potencirati vraćanje u Hrvatsku koja je najsigurnija i najljepša zemlja.
Zahvaljujući Informativnom centru Mir Međugorje i Foto studiju Đani iz Međugorja dobili smo fenomenalne fotografije snimljene dronom tijekom 36. Mladifesta. Ostavit će vas bez daha!
Ja sam se zaljubila u Isusa! Toliko sam se zaljubila u njega da više ne razmišljam ni o vjenčanju, već sam mu rekla: ‘Ako je tvoja volja, onda mi pošalji muža.’Ne znam što nosi budućnost, ali znam da je moja budućnost u Božjim rukama. Znam da će ono što će mi Isus donijeti biti najbolje za mene.
Nikad u ovih devet i pol godina u Boliviji nisam gledajući teške situacije zaplakao, zato što vjerujem da od plača nema ništa. Ali u tom trenutku kad vidiš tešku situaciju u kojoj se ti ljudi nalaze i u kojoj žive, Gospodin bi im uvijek dao jednu ideju, što mogu napraviti i kako mogu djelovati za dobro tih ljudi koji su u misijama
Poznato je da nakon cjelodnevnog programa na Mladifestu u Međugorju mladi vole ostati u pjesmi i slavljenju u večernjim satima ispred crkve sv. Jakova. Okupljaju se grupe iz cijeloga svijeta, a mi smo, naravno, bili među mladim Hrvatima.
Život je igra velikoga i maloga, veličanstvenoga i slaboga, nepoznatoga i milosnoga. Tako je i ovdje u Međugorju: ovdje je iz siromašnog, potlačenog, marginaliziranog hrvatskog naroda i mjesta potekla milost. Ove staze po kojima vi hodate po ovim brdima stvorile su ljudske bose noge. Bose i teške, napaćene često patnjama i traženjem. Isklesale su taj kamen te mučne noge, a prečesto i u mučna vremena.
Pretplatite se na naš newsletter
Prema popisu koji je za svoje potrebe napravio Glas Koncila (objavljivanje portreta mladomisnika s osnovnim podatcima), Hrvatska, ako se izdvoji BiH sa 12 novozaređenih svećenika, ove godine ima 41 mladomisnika.
Iz službe u Njemačkoj ostala mi je u pamćenju – hrapava koža na rukama. Rukama naših žena, majki, djevojaka koje su godinama čistile tuđe stanove, urede i zahode. Ispucali dlanovi, izjedeni deterdžentima, unatoč svim kremama. Nikad neću zaboraviti taj osjećaj kad bih im stavljao Tijelo Kristovo na dlan – i osjetio hrapavost. Nevidljivu mnogima, ali meni jasnu.
Ne budimo narod koji zaboravlja, jer zaborav rađa ravnodušnost, a ravnodušnost vodi u duhovnu i moralnu smrt. Ne budimo kršćani koji šute, jer šutnja pred zlom nije neutralna, ona je izdaja. Ne budimo djeca koja se srame svojih predaka, jer tko se srami korijena, sasušit će se u granama, poručio je mons. Dražen Kutleša, nadbiskup zagrebački, u svojoj propovijedi u Kninu koju donosimo u cijelosti.
“Sretan vam Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja! Za njih. Za nas. Za Hrvatsku u srcu jedna prigodna.“, napisala je u svojoj objavi na Facebooku hrvatska redovnica u afričkom Beninu i to je zacijelo jedna od najdirljivijih i najdojmljivih čestitki na današnji praznik. Ona sa sestrama Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice u…
Svatko ima svoju povijest, dobra i zla. Nebrojeni su iskusili upravo ovdje svoj „Damask“, gdje ih je Gospodin zahvatio, izbacio iz uhodane kolotečine, postavio na novi životni kolosijek. Toliki i nakon desetljeća i dulje dolaze te priznaju kako je ispovijed ovdje u Međugorju okrenula njihov život u drugom smjeru. Svakodnevno imam ta iskustva ‘udara milosti’ gdje osobe ostanu jednostavno zatečene, prikovane, bez riječi. Nešto ih je zahvatilo, neka sila, energija, ono što se kaže u religijskom pojmovlju ‘tajna pred kojom se drhti’ i što čovjeka ‘ošine’, ono što je iskusio jedan Mojsije pred gorućim grmom…
Polovica svijeta ovih dana slila se u Međugorje! Pogledajte iz kojih zemalja mladi sve dolaze na ovogodišnji Mladifest.
Papa Lav XIV., baš kao i njegov prethodnik papa Franjo, uputio je poruku mladima na Festival mladih Mladifest, koji je po 36. put započeo u ponedjeljak uvečer u Međugorju. Papa im se obratio riječima “dragi mladi”, navodeći kako je “radostan sam može obratiti s porukom prigodom 36. Festivala mladih koji vas, kao i svake godine,…
“Tijekom šest dana učit ćemo o teologiji ikone, zajedno ćemo moliti i tražiti Isusa preko Marije. Naučit ćemo što je jajčana tempera, pripremat ćemo boje od praha i veziva, vježbat ćemo strpljenje, pričati, družiti se i korak po korak ulaziti u svijet ikona te perspektive koja će nas voditi u nadnaravno”, poručuje Barbara Pycel Andrijanić, koja se već 17 godina bavi ikonopisanjem.
Nakon što su hrvatski biskupi 27. lipnja posvetili hrvatski narod i Domovinu Presvetom Srcu Isusovu mnogi su tom njihovu činu osjetili posebnu duhovnu snagu, pa su odlučili dati i svoj doprinos. Tako je poznati hercegovački franjevac i glazbenik fra Šimun Šito Ćorić, koji godinama djeluje kao misionar u Švicarskoj, dobio inspiraciju za pjesmu “Isuse blaga…
Ono što vidim na terenu nije galama. Nije agresija. Nije povik. Vidim muškarce koji tiho stoje i kleče – bez transparenata, bez ideologije, bez mržnje. I mole. Za obitelji, za žene, za čistoću, za mir, za obraćenje. I to nije čin protiv sekularnosti, nego čin za savjest. I pravo na vjeru.
Ovoga ponedjeljka, 4. kolovoza, počinje 36. Festival mladih Mladifest u Međugorju i očekuje se da će se i ove godine iz 70-ak zemalja svijeta doći oko 50.000 mladih. Provest će pet dana u molitvi, meditaciji, pjesmi i zajedništvu. To su vanjski plodovi Međugorja, koji rastu iz godine u godinu. Međutim, Međugorje ima i svoje unutarnje…
Vidi se da su to zaista pravi dečki. Svaki od njih stao je pred crkvu – pristojno, vedro, zahvalno. I svaki je znao: vjera je više od tradicije, više od simbola, više od gesta. Vjera je prisutnost.
“Tek sam se počela dobro osjećati kad sam došla u Tabor. Hvala ti, Isuse! Slava tebi, Isuse! Govorili su mi da će biti napasti i da će mi biti teško dolaziti. Vjerujem da postoji zlo i njegova mračna sila, jer je cijeli moj život bio u njegovim raljama. Ali znam da postoji Isus. Kad sam došla u Tabor, pronašla sam se u ženi Samarijanki, u Mariji Magdaleni, u preljubnici, u izgubljenom sinu… Slušala sam patera Zvjezdana i u svakoj njegovoj priči sam pronašla sebe”, ispričala je Simona Mijoković u svojem prvom svjedočanstvu za Večernji list u siječnju 2013., kojega prenosimo u cijelosti.
Pravi prijatelj nikad se ne postavlja iznad drugoga, čak ni kada je u nečemu bolji. Poniznost je vrlina koja krasi svaki iskren odnos, pa tako i prijateljstvo. Prijatelj ne ostavlja. Ne ostavlja kad ga trebaš – ali ni kad griješiš. Ne prešućuje istinu, iako zna da možda nećeš odmah razumjeti. On ostaje.
Ja sam bio propovjednik par excellanse. Prije svega, kao redovnik i svećenik, a onda kao misnik, pa kao profesor, a zatim i po svome posebnom daru. Spomenut ću samo svoje propovijedi u našoj kaptolskoj crkvi od 1981. do 2009. A onda ističem posebno marijanske propovijedi. Da li propovijedam ‘iz glave’ kako me pitate? Bio sam sretan uvijek kad sam uspio pripremiti i napismeno svoje propovijedi, ali sam ih sve govorio ‘napamet’ kao ‘iz glave’, ali više iz srca i često sam u samoj propovijedi istaknuo ovu ili onu notu koju prije nisam predvidio, kazao nam je pater Duda.
Živimo puninu života sada, ne jednog dana! Gradimo bogatstvo u onome što donosi istinski smisao života: u ljubavi, odnosima, dobroti, istini, hrabrosti. Nemojmo graditi veće „žitnice“ za ego, već šire prostore u srcu za ljude koje volimo. Možda je vrijeme da se prestanemo pitati što sve još moramo postići i počnemo se pitati kome još danas mogu biti blagoslov. Na koji način danas mogu voljeti više i bolje.
U svojoj najnovijoj objavi na Facebooku Simona se prisjetila svojega prvog nastupa u javnosti nakon obraćenja. Bio je to intervju kojega je, na nagovor fra Zvjezdana Linića, dala novinaru Večernjeg lista Darku Pavičiću. “Bio je to jedan od najsnažnijih intervjua koje sam napravio. Osjetio sam da bi Simona mogla obratiti cijeli stadion”, prisjeća se Pavičić.
Za dobivanje potpunih oprosta, Crkva je postavila neke uvjete. Tri su glavna odnosno uobičajena uvjeta: sakramentalna ispovijed, sveta pričest, molitva na nakanu Svetog Oca, da izvršimo propisano djelo, uz koje je vezan potpuni oprost (djelo pobožnosti, djelo milosrđa ili djelo pokore; propisano djelo je vezano uz pobožni posjet crkvi ili oratoriju za vrijeme kojega se izmoli npr. Očenaš i Vjerovanje, ukoliko se drukčije ne propiše) te da nismo neuredno navezani na nijedan, pa ni laki grijeh.
Porcijunkula je drugi naziv za malu crkvicu Gospe od Anđela koja je oko dva km udaljena od središta Asiza. Za nju se kaže da je kolijevka franjevačkog reda. Za redovnika franjevca, od svih ostalih franjevačkih mjesta, ona je najznačajnija. Zašto? Tu je crkvicu Franjo popravljao; u njoj je čuo evanđelje koje ga je radikalno promijenilo;…
Već više od desetljeća moguće je zakonski zanijekati biološku stvarnost i legalizirati osobnu istinu. Kao da tek sada shvaćamo što smo dopustili – zakon je na taj način afirmirao ideju da osoba može biti zarobljena u krivom tijelu. Ali kako si se našao u krivome tijelu? I tko je Taj koji bi ti ga greškom dodijelio?
Povodom 44 godine međugorskih ukazanja, portal Muževni budite objavio je razgovor s provincijalom herceovačkih franjevaca fra Jozom Grbešom, svećenikom s 30-godišnjim „stažom“, a razgovarali su između ostalog, o izazovima svećeničke službe i fenomenu Međugorja. Intervju prenosimo u cijelosti.
Više od 60 posto ispitanika istraživanja bili su visokoobrazovani ljudi, što pobija mit da je krunica zastarjela molitva za „nepismene i zatucane“. U zaključku istraživanja, autori su istaknuli kako se danas naveliko istražuje usredotočena svjesnost (eng. mindfulness), ali ne i utjecaj molitve na psihu čovjeka, što čini pukotinu u psihologijskim istraživanjima. Naravno, glavna svrha molitve nije terapija, ali je nerijetko njezina posljedica.