Duhovnost
Slikarica Eva Vukina, poznata po duhovnim motivima svojih slika i portretima Krista, Gospe i svetaca objavila je na svojoj Facebook stranici snažnu duhovnu poruku koju prenosimo u cijelosti.
Ne, neće ti se dogoditi nesreća jer nisi podijelio objavu. Ne, Bog nije ljut jer nisi napisao „Amen“. Ne, nisi izgubio blagoslov jer si ignorirao „molitveni lanac“. To je čista laž. I ne moraš živjeti u tom strahu.
Zlo se rijetko pojavljuje kao očito zlo, nego dolazi prikriveno i često se predstavlja kao nešto dobro, korisno i privlačno. Dolazi kao pomoć, kao iscjeljenje, kao duhovni rast ili kao rješenje problema, i upravo zbog toga ga je teško prepoznati.
Oni koji misle da Bog kažnjava, znaju u prvoj rečenici blagoslivljati, a u drugoj rečenici već se hvataju mača kako bi, pazite ovo, u ime Božje kažnjavali prijestupnike. To apsolutno nije poticaj s Božje strane i to ne vode ni glas ni ruka Dobrog Pastira.
Svećenik može i treba potaknuti osobu da ono što je izrečeno u ispovijedi izgovori i izvan nje. Može reći: „Ostani još malo nakon ispovijedi… reci mi to isto sada izvan ispovijedi… idemo zajedno potražiti pomoć.“
Posebni teret tih dana za siromašnije roditelje je činjenica da se pretpostavlja kako njihovo dijete kao krizmanik mora imati pristojno, lijepo odijelo, a to košta.
Na početku magija može dati osjećaj nade i privremene sigurnosti, ali s vremenom počinje stvarati strah, ovisnost i zatvoren krug iz kojeg je sve teže izaći. Čovjek više ne traži Boga, nego rješenje, a rješenja koja ne dolaze od Boga ne mogu donijeti mir koji traje.
Često se događa u ispovijedi da se krađa ispovijedi i po nekoliko puta, ali se tuđe ne vraća niti nadoknađuje šteta. Sve što nije naše, treba vratiti pa i najmanja sitnica, čak i ona mala ukradena čokoladica. Bez želje i volje da se vrati tuđe, nema ispovijedi. Tada ispovijed bude samo formalno odrađeno, ali nema oproštenja.
Pretplatite se na naš newsletter
Pitamo se čije je milosrđe i odgovor je – Božje. A ne kakvo je milosrđe – “božansko“. Kao što se služimo sintagmom Božja riječ (Riječ Božja) – u značenju – Bog, tako je potrebno služiti se sintagmom Božje milosrđe, jer također označava Boga.
Religija postavlja pitanja o životu, o istini i o odnosu s Bogom, dok magija nudi odgovore kako uspjeti, kako izbjeći patnju i kako dobiti ono što želimo. Zato je magija privlačna, jer obećava rezultat bez odnosa i sigurnost bez predanja, ali takav put nema dubinu i ne može donijeti istinski mir.
Njihovi glasovi nisu bili savršeni po mjerilima svijeta, ali su bili istiniti — nosili su u sebi težinu života, ali i mir koji dolazi iz vjere. Oni nisu pjevali da bi se čuli, nego da bi izdržali, da bi molili, da bi ostali.
Premda je Uskrs najvažniji blagdan i kod protestantskih crkava, Veliki petak je stekao posebno, središnje značenje za protestante. Za to je presudan bio Lutherov teološki smjer usmjeren na takozvanu „teologiju križa“ kao suprotnosti tadašnjoj dominantnoj “teologiji slave”.
Mnogi se izvlače površnim prigovorima kako svećenik komu se ispovijedaju nije ništa bolji od njih, kako je i on čovjek, kako je možda i gori od njih. Sve to može biti istina. Svećenik baš kao i svaki vjernik odgovara pred Bogom za svoje čine i svoju vjernost, a isto tako kao i svaki vjernik ima potrebu pred nekim svojim kolegom obaviti svoju redovitu ispovijed. Ali kad aktivno ispovijeda onda je on u službi sakramenta, opunomoćenik Crkve, radi nešto u ime Isusovo, i onda je nad njim i nad tim činom što izvršuje autoritet Krista i Crkve.
Uskrs nije neka dekoracija. Uskrs nije još jedan produženi vikend u kojem ćemo se dobro najesti, napiti i fotografirati savršeno uređeni stol. Uskrs nije onaj zeko koji nosi jaja u košari, kako to marketing predstavlja.
Poticaji za dan – za meditaciju pozivam te da u sebi meditiraš o Petru i Ivanu. Za Judu trebaš znati. To će te učiniti skromnim. Ali njegovu sliku ne trebaš u sebe upijati. Inače će te vući samo dolje.
Mnogi ljudi trpe od toga što ne mogu oprostiti samima sebi i što nisu sposobni oprostiti onima koji su ih uvrijedili. Isusova riječ je izvor iz kojega možemo piti da bi nam oproštenje uspjelo. Oproštenje je spasonosan, ozdravljujući izvor.
Nadahnuto promišljanje karmelićanina o. Krešimira Josipa Bahmeca, koje je objavio na svojem Facebook profilu, prenosimo u cijelosti.
Ovaj tekst prvi je u nizu članaka u kojima želimo otvoriti jedno važno pitanje: gdje završava vjera, a gdje počinje praznovjerje – i kako se vratiti povjerenju u Boga.
Sakrament pokore i pomirenja vraća grješnika u puno zajedništvo Crkve, pa je eklezijalnu dimenziju toga sakramenta potrebno bitno njegovati.
Jedna riječ na jumbo-plakatu nasmijala me do suza, ali me istodobno podsjetila na veliku istinu Evanđelja: Bog nikada ne odbacuje slomljene živote.
Na trećoj postaji najglasnije ćeš čuti glas koji ti govori da ne možeš izaći iz svoje grešnosti, da si uzalud pokušavao i da to sve nema smisla. Pokušat će te uvjeriti da te Bog odbacio jer si slab i grešan.
Zapamti – taj glas ne dolazi od Boga.
Svako jutro, kad na sebe stavljamo znak križa, želimo se njime zaogrnuti poput oklopa dok zakoračujemo u nešto novo i nepoznato. A navečer, kad sjednemo na rub kreveta i promislimo dan, gotovo uvijek se nađe barem nešto zbog čega usne prošapću: „Bože, hvala Ti.“
Danas nam je potreban više nego ikada Duh Sveti. Ne zaboravimo da je Isusa Duh odveo u pustinju i na križ. On te zove da postiš, a ti pripremaš specijalitete! Duh Sveti nije ni voda ni vjetar. Duh sveti struji u tebi.
Ti što postiš, tvoja njiva posti, ako je milosrđe u postu. Ti koji postiš, ono što milosrđem nakvasiš, to će ti se i zgrnuti u žitnicu.
Cilj nije gladovati, već senzibilizirati dušu za Boga i bližnjega kroz blago slabljenje tijela. Kao što kaže sv. Ivan Zlatousti: „Kakva je korist ako ne jedeš meso, dok grizeš braću svoju?“
Ovoga korizmenoga petka uspinjemo se na brdo Križevac u Međugorju i molimo križni put srcem kako nas je poučio međugorski fratar fra Slavko Barbarić.
Imunitet jača uslijed posta te ovisno o načinu i trajanju posta može doći do ozdravljenja mnogih bolesti. Istraživanja pokazuju da već jedan dan posta tjedno bitno smanjuje podložnost bolestima i trajno smanjuje tjelesnu težinu.
Da bi se praktično živjela vjera, svakako bi se trebalo ispovjediti za najveće svetkovine naše vjere Božić i Uskrs, a dobra praksa vjere je ispovijedati se jedanput mjesečno. U svakom slučaju dobro se ispovjediti čim prije nakon ponovnog pada u teški grijeh.
Petkom u korizmi moli se križni put u crkvama prije euharistijskog slavlja. No možete križni put izmoliti i u osobnoj molitvi, napose ako zbog obveza ne stignete na onaj u crkvi. Molimo zajedno!
Vjerojatno s razloga što trudnici treba točno četrdeset tjedana da bi donijela novi život na ovaj svijet. Od trenutka začeća do rođenja treba minuti devet mjeseci odnosno preračunato, četrdeset tjedana. Tako dolazi na svijet novi život, tako se rađa novi život, nastaje nova povijest u svijetu.