Duhovnost
Ti što postiš, tvoja njiva posti, ako je milosrđe u postu. Ti koji postiš, ono što milosrđem nakvasiš, to će ti se i zgrnuti u žitnicu.
Cilj nije gladovati, već senzibilizirati dušu za Boga i bližnjega kroz blago slabljenje tijela. Kao što kaže sv. Ivan Zlatousti: „Kakva je korist ako ne jedeš meso, dok grizeš braću svoju?“
Ovoga korizmenoga petka uspinjemo se na brdo Križevac u Međugorju i molimo križni put srcem kako nas je poučio međugorski fratar fra Slavko Barbarić.
Imunitet jača uslijed posta te ovisno o načinu i trajanju posta može doći do ozdravljenja mnogih bolesti. Istraživanja pokazuju da već jedan dan posta tjedno bitno smanjuje podložnost bolestima i trajno smanjuje tjelesnu težinu.
Da bi se praktično živjela vjera, svakako bi se trebalo ispovjediti za najveće svetkovine naše vjere Božić i Uskrs, a dobra praksa vjere je ispovijedati se jedanput mjesečno. U svakom slučaju dobro se ispovjediti čim prije nakon ponovnog pada u teški grijeh.
Petkom u korizmi moli se križni put u crkvama prije euharistijskog slavlja. No možete križni put izmoliti i u osobnoj molitvi, napose ako zbog obveza ne stignete na onaj u crkvi. Molimo zajedno!
Vjerojatno s razloga što trudnici treba točno četrdeset tjedana da bi donijela novi život na ovaj svijet. Od trenutka začeća do rođenja treba minuti devet mjeseci odnosno preračunato, četrdeset tjedana. Tako dolazi na svijet novi život, tako se rađa novi život, nastaje nova povijest u svijetu.
Ova korizma ne smije ostati na razini teksta. Zato te pozivam na tri jasna koraka: jedan dan u tjednu bez društvenih mreža, iskrena ispovijed bez uljepšavanja i svjesno sudjelovanje na euharistiji – ne iz navike, nego iz potrebe.
Pretplatite se na naš newsletter
O porijeklu imena Čista srijeda ima više teorija. Jedna od njih je da se toga dana pepelom detaljno čistilo kućno posuđe, a druga, vjerojatnija teorija je ona da su vjernici od toga dana pozvani raditi na čistoće svoje duše u čemu im pomaže korizmena pokora.
Pokorničkim djelima unosimo potrebni sklad u svoj život, “tjeramo” u red svoje nagone, neuredne strasti, razna tjelesna neuredna nagnuća, koja, kad se otrgnu svjesnoj kontroli, mogu dovesti do raznih psihičkih ovisnosti i bolesti.
Dok gledam ljudsko lice, često pomislim: kad bi čovjek bio sposoban trajno gledati lice drugoga, nikada ne bi mogao ubiti.
Crkva koja se zatvara nije samo sociološki problem, nego teološki krik: čovjek je povjerovao da može živjeti bez Izvora. A bez Izvora nema ni slobode savjesti, ni kulture, ni dostojanstva.
Molitva je iz “Molitvenika za ozdravljenje, osolobođenje i iscjeljenje” koji je dar čitateljima Večernjeg lista u četvrtak 22. siječnja.
Na pitanje zašto Bog dopušta patnju dobrima, kršćanstvo ne daje matematički odgovor. Ono daje odgovor u obliku križa. Križ ne objašnjava patnju, ali joj oduzima posljednju riječ. Bog ne dopušta patnju zato što je ravnodušan, nego zato što vodi povijest prema cilju koji nadilazi ovaj svijet.
DUHOVNO RAZLUČIVANJE SUVREMENE KULTURE (5): Zašto Crkva ne šuti – između provokacije i brige za dušu
Ako Crkva govori o tami, onda to čini samo zato da bi još jasnije posvjedočila Svjetlo.
A Svjetlo, kako nas uči Evanđelje, svijetli i onda kada ga tama ne želi – i ne može ga obuzeti.
Nije pošteno kriviti samo mlade. Njihova ranjivost često je odraz svijeta odraslih. Roditelji iscrpljeni, bez vremena. Odgajatelji preopterećeni sustavom. Društvo koje nudi zabavu, ali ne i smisao.
Svjesno odaberimo ne djelovati na stari način. Baš kao što je to činio Josip, ne optužujući Mariju prema zakonu. Također kažemo: „Ovaj bijes nije moj, to je odjek mog pradjeda. Biram tišinu.“ U toj tišini rađa se Novo.
Važno je razlikovati umjetnost od ideologije. Umjetnost smije provocirati, uznemiravati i postavljati pitanja. Ideologija, međutim, ne pita – ona poučava, uvjerava i oblikuje.
Rečenica „to su samo simboli“ danas se često izgovara kao obrambeni mehanizam. Njome se želi umiriti nelagoda, izbjeći dublje pitanje i preskočiti odgovornost. No simboli nikada nisu samo dekor. Simbol je sažeta poruka.
Napuštena nakon rođenja, obilježena nasiljem i gubitkom sigurnosti, rano je naučila da se ne može pouzdati ni u koga. Novac joj je postao mjerilo vrijednosti, tijelo sredstvo moći, a odnosi pokušaj bijega od praznine…
Jedan od oblika ovoga himna ušao je i u sveta misna slavlja te svoje mjesto uvijek nalazi na njihovu kraju, osobito u onim misnim slavljima kojima određena biskupijska ili župna zajednica, ali i akademska, želi Bogu dati hvalu i slavu za određena primljena dobročinstva.
Budi sretan jer je Isus postao čovjekom da bi svima bio bratom; jer je Isus postao čovjekom da bi svi ljudi bili autentični i istiniti u svojoj stvorenosti i poslanju; u svom ljudskom dostojanstvu.
Čovjek današnjice često misli da mu Spasitelj ne treba. Ali u dubini nosi samoću koja boli, krivnju koja ne prolazi, strah koji se vraća noću, rane koje skriva, umor koji se ne da „odspavati“. Božić dolazi upravo tu.
Badnja praksa: večeras namjerno pusti tišinu da potraje. Bez žurbe. Bez ekrana. Bez buke. Neka to bude tvoja osobna „polnoćka srca“. Izgovori polako: „Isuse, dobro došao u moj život.“
Napiši jedno ime koje si često daješ ili koje ti je svijet dao, a ranjava te. Zatim ga prekriži i ispod napiši: „Ljubljen sam od Boga.“
Zapiši tri stvari za koje želiš zahvaliti Bogu, premda još nisu potpuno ostvarene. To je tvoj osobni Magnificat.
Današnji poziv nije dramatičan. Ali je zahtjevan. Pusti Boga blizu. Ne umanjuj Njegovu riječ. Ne opravdavaj svoj strah. Ne zatvaraj vrata samo zato što ne vidiš cijelu sliku.
Hoće li je spriječiti njezina poniznost? Samo ovoga puta – tako joj Bernard kaže – ne budi ponizna, nego preuzetna! Daj nam svoje ‘da’!
Izgovori svoje osobno „Neka mi bude“ — polako i svjesno. U crkvi, pred Presvetim, u hodu, u tišini sobe ili pred ikonografijom.
Bog je sklopio savez mira s čovječanstvom. Toga se Zaharija prisjeća na dan obrezanja svoga sina Ivana. Pred obitelji i prijateljima pjeva Benedictus, himnu hvale i zahvalnosti.