
Da je Crkva tek prazna institucija bez moralne težine ne bi bila meta ni predmet strateških razgovora o slabljenju. Unatoč vlastitim ranama i grijehu, još uvijek predstavlja ideju služenja koja čvrsto stoji nasuprot logici vladnja. I takva ranjena, i dalje smeta onima koji vjeruju da je bolje vladati u paklu nego služiti u raju.

Živimo korektno, uredno, „kako treba“. Ali ostaje pitanje kakvi smo iznutra? Jer moguće je nikada ne opsovati, a u sebi nositi prijezir. Moguće je nikada ne udariti, a godinama nekoga kažnjavati šutnjom. Moguće je nikada ne prevariti, a stalno uspoređivati i omalovažavati.