Kolumne
Koliko nas, i danas, stoji poput farizeja, pred Bogom i pred svijetom, uvjereni da su naši postovi i naše desetine dovoljne. Da su naša djela mjerilo pravednosti, a ne naše srce. Koliko puta ističemo popis svojih zasluga, gledamo u druge s visoka, vidimo u njima samo njihove grijehe i slabosti…
Od jesenskih plodova sv. Hildegarda još preporučuje mušmule – danas gotovo zaboravljeno voće slatkasto kiselkastog okusa. Raste kao grm ili manje drvo od tri do šest metara visine. Plod sadrži šećer i škrob, vitamin C, mineralne tvari poput kalija i kalcija, balastne tvari (pektin), gorke tvari i voćne kiseline. Nekada je mušmula bila vrlo raširena…
Bilo je za očekivati da će hrvatski biskupi, po povratku iz Rima s nacionalnog hodočašća, pozvati papu Lava XIV. da posjeti Hrvatsku. Ne samo zbog kurtoaznih motiva, protokola i puke zahvalnosti, nego kao plod onoga što se ovog 7. listopada gotovo rukom moglo opipati na vatikanskom Trgu sv. Petra, a preko televizijskih ekrana i društvenih…
Glavni urednik nije mogao vjerovati kad sam mu kazao da Papa dolazi u Hrvatsku. Provjerio je to na nekim visokim političkim adresama i kako nije dobio nikakva odgovora kazao mi je: „U redu, vjerujem ti. Ali ako si zeznuo stvar, sutra letiš iz redakcije!“ Kao što vidite, još uvijek sam tu. Bila je to ekskluziva nad ekskluzivama.
Budući da čovjekovo ponašanje ne određuju nagoni, on je slobodno i simboličko biće. Kao što je čovjek dio kozmosa, uređenog svijeta, tako je i spolnost dio života kao šire, smislene stvarnosti. Zato svaka ljudska kultura ima neku vrstu spolne etike. Nitko u povijesti ljudske misli nije zagovarao radikalni hedonizam – nije smatrao da je užitak smisao života. Užitak je legitimni dio priče o spolnosti, ali priča je nemjerljivo veća.
Važno je poznavati pravu istinu. A ona glasi: postoje zli duhovi, ali oni nisu svemoćni. To su zle sile koje su pobijeđene. Tko čvrsto stoji uz Krista, njemu zlodusi ne mogu ništa. Tko se udalji od Krista, postaje njihov plijen.
Hildegarda je vino nazivala „krvlju zemlje“; hvalila ga je jer čisti krv, tjelesne sokove i krvne žile te navela: „Ako se vino umjereno pije, ono čovjeka liječi i razveseljuje svojom velikom snagom i toplinom.“ Preporučuje da se zimi pije vino ili pivo umjesto vode.
Još više od nepravde boli osjećaj nemoći. Kad ti se čini da si stjeran uza zid, da si sve pokušao, a da istina, nekako, i dalje ne nalazi svoj put na površinu. Kad vidiš kako se drugi služe oružjem svijeta, glasnijim, hladnijim, učinkovitijim, a tebi savjest ne dopušta da posegneš za istim. Tada se u tebi vodi tiha bitka između pravde i povjerenja.
Pretplatite se na naš newsletter
Često su naše riječi prvo što nam padne na pamet – grube, nepristojne, drske. Najčešće takve idu prema onima koji su nam najbliži, a najmanje prema onima koji su nam daleko i kojima naše riječi možda ne bi ni značile. Apsurdno je da za one koje nam je Bog povjerio i stavio na brigu, ne biramo riječi, ne pazimo kako govorimo i ne oblikujemo misli.
Crkva je osmislila najbolju moguću formulu za isprike. Nacrt ima zadanu strukturu: imenovanje i priznanje grijeha, iskreno kajanje, odluku da se više ne griješi i čin pokore. Tu formulu javne osobe i stručnjaci za komunikaciju uglavnom uporno zaobilaze. Sve njihove isprike pate od istih boljki, sadrže “ako” i “ali”, prebacuju odgovornost i rijetko idu korak dalje od šupljih riječi.
Ako na fontanama ne mogu proći ni katolički sveci za Sve svete ni protestantska inicijativa za „Crvenu srijedu“, onda je poruka više nego jasna. Fontane su postale mjesto ideološke borbe. Pa ih, naprosto, treba vratiti njihovim vlasnicima. Građanima hrvatske metropole.
Kesten igra ključnu ulogu u vraćanju čovjekove duševne i tjelesne snage. Na temelju svojih sastojaka i pohranjene sunčeve energije on može potpuno i skladno nadoknaditi i vratiti čovjeku snagu i otpornost.
“Krist” je grčki prijevod hebrejskog izraza “Mesija”, a znači “Pomazanik”. Taj naziv postaje Isusu vlastito ime samo zato što on savršeno ispunjava božansko poslanje koje taj naslov označuje.
Možda i ti danas stojiš na rubu. Možda nosiš rane koje se ne vide. Možda si izgubio zdravlje, posao, mjesto u nečijem srcu, sve ono što ti je davalo smisao u životu. Možda ti se čini da više nemaš što ponuditi, da si nevidljiv, da su te ljudi zaobišli, zaboravili, odbacili. Možda si povjerovao u ono što drugi kažu o tebi. Možda osjećaš da si i Boga razočarao, da je i On digao ruke od tebe.
Pedofili su sada poremećeni samo ako uzrokuju patnju drugima. Kako Hrvatska psihološka komora veli u obrani svoje kolegice Jurin: “Misli same po sebi nisu djela… Izjednačavanje misli i djela poznata je kognitivna pogreška koju psihološki tretmani ciljano smanjuju.” Naravno da misli i djela nisu isto, ali nisu ni potpuno odvojene pojave. Štoviše, misli su u pravilu okidači za djela.
Lav XIV., dakako, nije ponovio istu sintagmu o ‘predziđu kršćanstva’ kao Lav X., no on je upotrijebio drugu riječ, a to je – kvasac. I to čak dvaput! Jednom u spomenuti utorak, a drugi put u srijedu dok je na redovitoj općoj audijenciji pozdravljao hrvatske hodočasnike.
Koga bi to mogle vrijeđati božićne pjesme, crkvena zvona ili križ na zidu, ili križ oko nečijega vrata, ili vegetarijanski meniji u javnim restoranima u Indiji, ili javna čestitka povodom Hanuke, čestitka na dnevniku HRT-a povodom Bajrama ili pjevanje hodže s minareta u sarajevskoj džamiji? Nikoga tko je doista vjernik.
Još jedan predivan plod iz Božjeg vrta, koji Hildegarda ne može dovoljno nahvaliti, je pitomi kesten (lat. Castanea sativa). Rabi se i za sprječavanje i liječenje raznih bolesti i tegoba: od srčanih, jetrenih, želučanih, crijevnih sve do cirkulacije u mozgu i cijelom organizmu te za jačanje živaca, pri čemu se koristi sirov, kuhan ili pečen…
Naše srce lako ostaje dolje: zarobljeno brigama, gnjevom, osjećajem nepravde. Ali svaka misa nas podsjeća: „Gore srca!“ – „Imamo ih kod Gospodina.“ To nije tek liturgijska formula, nego stvaran poziv: Bog nas ne ostavlja u prašini. On nas podiže k sebi.
Đavlu se treba odmah čvrsto suprotstaviti. Dok počnemo s njime pregovarati i pomalo mu popuštati, već smo stradali, jer je on mnogo inteligentniji i lukaviji od nas. S njime nema kompromisa.
Kad Isus kaže “vjera te tvoja spasila”, on ne misli samo na tjelesno ozdravljenje. U tim riječima krije se mnogo više. Oslobođenje, oproštenje, novi početak. Dar onome tko otvori srce i dopusti Bogu da uđe u njegovu nemoć.
Možda je krajnje vrijeme da djecu prestanemo učiti samo kako da izbjegnu sukobe, a počnemo ih odgajati da budu branitelji dostojanstva, vlastitog i tuđeg. Jer društvo koje djecu uči da gledaju svoja posla kad netko pored njih trpi nasilje, zapravo odgaja generaciju promatrača koji će sutra, kad odrastu, šutke promatrati životne nepravde bližnjih. Ako danas ne nauče stati uz prijatelja u razredu koji je slabiji, kako će sutra stati uz kolegu žrtvu mobinga ili susjedu koju suprug zlostavlja?
U srcu prave kršćanske pedagogije uvijek je zauzimanje za drugoga.
Roditelji nisu slučajno izabrani kao poluga za demontažu ovoga projekta. Naime, Crkva vrlo dobro zna koliku snagu roditelji imaju u školskom sustavu prilikom odabira vjeronauka kao izbornog predmeta za svoju djecu. Radi se, de facto, o izravnim izborima, plebiscitu, svojevrsnom referendumu i glasu naroda. Što se, jednako kao i u primjeru vjeronauka, može primijeniti i na budući predmet zdravstvenog odgoja i obrazovanja.
Često nakon mise ne možemo prepričati čitanja. Ako je ostao trag blizine – „Bog mi je govorio“ – susret je uspio. Kao kod ljubavnog pisma: presudno nije što piše, nego Onaj koji stoji iza riječi.
Dunja smanjuje razinu mokraćne kiseline u tijelu, pa se uz promjenu prehrane, dovoljno kretanja i mješavinu bilja s celerom postiže dobar uspjeh u liječenju uloga, reume i artritisa. Zbog svog sastava – vinske i jabučne kiseline, šećera, tanina, balastnih tvari i brojnih minerala (kalija, kalcija, fosfora), vitamina C i pektina dunja osobito dobro djeluje na želudac, a koristi se i protiv zakiseljenosti organizma.
To je osoba koja živi u istini, koja je svjesna da je stvorenje Božje, koja vjeruje da sve ono dobro što ima dolazi od Boga. Oholica je čovjek koji živi u iluziji, koji se izdiže nad druge ljude, koji misli da smije učiniti sve što mu se prohtije.
Sjećam se susreta s jednim “Lazarom”. Starica pognuta nad kontejnerom, skupljala je boce. Prišla sam joj i srdačno je pozdravila. Pogledala me u strahu, kao da očekuje čuti ružne riječi, kao da je već previše puta doživjela da je ljudi ne vide ili je vide samo kroz prezir. Rekla sam joj da je molim da se ne ljuti, da joj želim nešto darovati. Stisnula sam joj nešto novca u ruke. Neću nikad zaboraviti njezin pogled. Oči su joj se napunile suzama…
Spolni čin, kroz kršćansku leću, potpuno je i obostrano predanje. Iz te perspektive doista je mučno gledati kako se spolnost tumači kao potreba koju treba zadovoljiti. Glad utažiš sendvičem, svrbež počeškaš noktima, pa bi valjda i seksualni nagon trebalo riješiti na sličan način. Ako ne ide drugačije, riješi to sam sa sobom.
Na samom ulazu stajala su dvojica mladića muslimanske vjeroispovijesti. Zaustavili su jednoga našeg mladića i pitali: „Što se to tu događa?“ „Slavi se misa“, odgovorio je. A oni su rekli: „Kažu da je tu Bog? Gdje je da ga vidimo? Ili je to sve ‘fake’?“ To pitanje odzvanja u meni i danas. Koliko god neugodno bilo, to je pitanje današnjeg čovjeka: Gdje je Bog? Na nama je da odgovorimo – ne svađom ni nervozom, nego vjerom i svjedočanstvom. Odgovor je jednostavan: „Dođite i vidite.“
U riječima Erike Kirk sadržana je sva drama duhovnog boja koji se trenutačno vodi na globalnoj razini između sinova svjetla i sinova tame.