
Od jesenskih plodova sv. Hildegarda još preporučuje mušmule – danas gotovo zaboravljeno voće slatkasto kiselkastog okusa. Raste kao grm ili manje drvo od tri do šest metara visine. Plod sadrži šećer i škrob, vitamin C, mineralne tvari poput kalija i kalcija, balastne tvari (pektin), gorke tvari i voćne kiseline. Nekada je mušmula bila vrlo raširena…

Bilo je za očekivati da će hrvatski biskupi, po povratku iz Rima s nacionalnog hodočašća, pozvati papu Lava XIV. da posjeti Hrvatsku. Ne samo zbog kurtoaznih motiva, protokola i puke zahvalnosti, nego kao plod onoga što se ovog 7. listopada gotovo rukom moglo opipati na vatikanskom Trgu sv. Petra, a preko televizijskih ekrana i društvenih…

Glavni urednik nije mogao vjerovati kad sam mu kazao da Papa dolazi u Hrvatsku. Provjerio je to na nekim visokim političkim adresama i kako nije dobio nikakva odgovora kazao mi je: „U redu, vjerujem ti. Ali ako si zeznuo stvar, sutra letiš iz redakcije!“ Kao što vidite, još uvijek sam tu. Bila je to ekskluziva nad ekskluzivama.

Budući da čovjekovo ponašanje ne određuju nagoni, on je slobodno i simboličko biće. Kao što je čovjek dio kozmosa, uređenog svijeta, tako je i spolnost dio života kao šire, smislene stvarnosti. Zato svaka ljudska kultura ima neku vrstu spolne etike. Nitko u povijesti ljudske misli nije zagovarao radikalni hedonizam – nije smatrao da je užitak smisao života. Užitak je legitimni dio priče o spolnosti, ali priča je nemjerljivo veća.

Još više od nepravde boli osjećaj nemoći. Kad ti se čini da si stjeran uza zid, da si sve pokušao, a da istina, nekako, i dalje ne nalazi svoj put na površinu. Kad vidiš kako se drugi služe oružjem svijeta, glasnijim, hladnijim, učinkovitijim, a tebi savjest ne dopušta da posegneš za istim. Tada se u tebi vodi tiha bitka između pravde i povjerenja.

Često su naše riječi prvo što nam padne na pamet – grube, nepristojne, drske. Najčešće takve idu prema onima koji su nam najbliži, a najmanje prema onima koji su nam daleko i kojima naše riječi možda ne bi ni značile. Apsurdno je da za one koje nam je Bog povjerio i stavio na brigu, ne biramo riječi, ne pazimo kako govorimo i ne oblikujemo misli.

Crkva je osmislila najbolju moguću formulu za isprike. Nacrt ima zadanu strukturu: imenovanje i priznanje grijeha, iskreno kajanje, odluku da se više ne griješi i čin pokore. Tu formulu javne osobe i stručnjaci za komunikaciju uglavnom uporno zaobilaze. Sve njihove isprike pate od istih boljki, sadrže “ako” i “ali”, prebacuju odgovornost i rijetko idu korak dalje od šupljih riječi.