Vijesti
Međugorska duhovnost iznjedrila je tolike obraćenike koji sada imaju srce koje vidi, ruke koje se ne boje umoriti, vjeru koja se ne boji postati kruh. To je duhovnost koja dotiče ono najkonkretnije: gladna usta, znojna čela, ranjena koljena. Duhovnost rođena u molitvi i postu, kad tijelo šuti, a srce progovori: „Idi i čini tako!“
Prema sv. Hildegardi neusporedivo najbolja namirnica za čovjekov organizam žitarica je pir (lat. Triticum spelta), kako za zdrave da bi održali zdravlje, tako i za bolesne da bi ozdravili. To su potvrdila i znanstvena istraživanja, dokazujući Hildegardine tvrdnje da „pir stvara dobru krv, jača rast mišića i daje dobro raspoloženje…“, jer sadrži optimalni omjer vitamina,…
Baštinu koju nam je ostavio papa Franjo tek ćemo istraživati nakon njegova odlaska. Kako bi se razumjelo Franju, u nastavcima ćemo objavljivati dijelove knjige “Pastir – Franjini izazovi, razlozi i razmišljanja o
njegovu pontifikatu”, koju su napisali Francesca Ambrogetti i Sergio Rubin. Knjiga je nastala kao niz razgovora s papom Franjom, a na hrvatskom je izašla u nakladi “Figulusa” iz Koprivnice.
Sve donacije koje se prikupljaju drugim kanalima, osobito pod Papinim imenom na Facebooku, su lažne jer Sveti Otac NEMA službeni profil na Facebooku, upozorava Vatican News.
Moj je brat u 38. godini života izgubio bitku s agresivnim karcinomom, iza sebe ostavio suprugu i troje male djece. Nisam postavljala pitanja Bogu “zašto”. Ne znam bi li mi ijedan “zato” donio utjehu. Odlučila sam vjerovati Bogu. On ga ljubi više od mene. I njegovu suprugu i njegovu dječicu. Vjerujem da moj brat živi. Ondje gdje ćemo se, nadam se, svi jednom ponovno sresti.
Nemoj misliti da sam samo u crkvi, na oltaru – tamo gdje dođeš, klekneš i moliš. Ja sam uvijek s tobom. Odazivam se svaki put kad me zazoveš.
Bila sam uz tebe dok si molila krunicu. Vidjela sam tvoje suze za koje si mislila da ih nitko ne vidi. Ja sam ih vidjela. I plakala s tobom.
Govorila sam tada mome Sinu o tebi. Koliko si mi draga. Jer vidim da se boriš.
Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, u petak 27. lipnja, zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je misno slavlje u dvorištu bazilike Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj tijekom kojeg su hrvatski narod i domovina posvećeni Presvetom Srcu Isusovu. Njegovu propovijed donosimo u cijelosti.
“Prozor života” nije potaknuo napuštanje djeteta, kako to zagovornici pečaćenja samostanskog zida pokušavaju servirati. Vjerojatno ne bi s istom strašću tvrdili da postojanje vatrogasnog izlaza potiče ljude da zapale zgradu, ili da postojanje hitne pomoći povećava broj prometnih nesreća, iako je logika tu ista. Stvarnost ionako često nije logična.
Pretplatite se na naš newsletter
Poznati svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Ante Žderić uoči današnje posvete hrvatskog naroda i domovine Presvetom Srcu Isusovu objavio je na svojem Facebook profilu niz zanimljivih pitanja koja mogu poslužiti preispitivanju vlastitih srca, kako ovaj značajan događaj ne bi bio ostao samo na površini, nego odraz unutarnje želje za promjenom. Njegov status prenosimo u cijelosti.
Paradoksalno je kako često argumentacija tih istih udruga ide u smjeru kako “hodači za život” brinu za nerođene, dok ih za rođene nije briga; pa kad se konkretno poduzme nešto što će spasiti rođeni život, opet ne valja jer ne radi se ovdje o principu i djelu već o tome TKO je postavio prozorčić za bebu.
Kao što su i najavili hrvatski biskupi, danas će hrvatski narod i domovina biti posvećeni Presvetom Srcu Isusovu te se u crkvama diljem zemlje očekuje veliki broj vjernika. Evo kako izgleda molitva koja će se moliti po svim crkvama, a koju su sastavili biskupi. Moliti se može na tri načina.
Hrvatski narod i hrvatska domovina u petak 27. lipnja posvećuju se Presvetomu Srcu Isusovu na misama s početkom u 19 sati. To je jedino mjesto i vrijeme gdje nam kao vjernicima tada valja biti ako želimo i mi kao narod i domovina – trajno biti. Slijedi nam stoga nakon zadnjega lipanjskoga petka »duhovni potres« u kojem, za razliku od zemljotresa, sve duhovno i materijalno dolazi na svoje mjesto. Stoga će nad svakim današnjim vjernikom lebdjeti pitanje gdje je bio kada su se hrvatski narod i hrvatska domovina posvećivali Presvetomu Srcu Isusovu, piše glavni urednik Glasa Koncila Branimir Stanić.
„Nihil obstat“ dao je međugorskom fenomenu konačnu formu, pa su ovogodišnja međugorska obljetnica, kao i samo Međugorje, oterećeni bremena kojim je ono od samoga početka bilo opterećeno kroz razne progone i podmetanja. Ambicije da se zatre Međugorje papa Franjo anulirao je, prvo, podvrgavanjem međugorske župe izravnoj upravi Vatikana, a nakon toga i “nihil obstatom” kao najvećim stupnjem u vrednovanju ukazanja i nadnaravnih pojava.
Poznati franjevac iz Hrvatske katoličke misije u Švicarskoj, fra Šimun Šito Ćorić, uputio je za 44. obljetnicu međugorskih ukazanja otvoreno pismo “Za ljudski odnos prema fra Jozi Zovku” prefektu Dikasterija za nauk vjere kardinalu Victoru Fernandezu, mostarskom biskupu Petru Paliću te provincijalu fra Jozi Grbešu, koje donosimo u cijelosti.
Danas, 25. lipnja 2025., obilježava se 44. obljetnica ukazanja u Međugorju. Toga su dana 1981. šestero vidjelaca na Podbrdu vidjela Gospu. Među njima bila je i Marija Pavlović Lunetti s kojom smo razgovarali o tome kako izgleda ukazanja i što ona doživljava u tome trenutku.
Uoči 44. obljetnice međugorskog fenomena Radio Marija BiH objavio je knjigu “Međugorje – Prvih sedam dana” u zvučnom obliku na YouTubeu. Inače, knjiga je objavljena na 10 jezika tj. uz hrvatski prevedena je devet svjetskih jezika. A dobio ju je i papa Franjo!
Sv. Ivan Krstitelj, poslije Blažene Djevice Marije, ima najviše blagdana u liturgiji zapadne i istočne Crkve. Njegovo rođenje slavi se kao svetkovina 24. lipnja, a mučeništvo, kao spomendan 29. kolovoza. U puku se današnja svetkovina naziva i “ljetnim Božićem” zbog ljetnog suncostaja, koje dolazi šest mjeseci nakon Božića.
Danas, uoči sutrašnje 44. obljetnice međugorskog fenomena, posljednji je dan devetnice Kraljici Mira, koja je posebno obilježena ranojutarnjom molitvom na Brdu ukazanja u Međugorju. Gdje je vidjelica Marija Pavlović Lunetti tijekom devetnice svakoga jutra u pet sati imala ukazanje, prenoseći Gospinu poruku mira.
Tako je gotovo svakoga jutra unazad tjedan dana otkako je vidjelica Marija Pavlović Lunetti nakon jednog od svojih svakodnevnih ukazanja prenijela Gospinu poruku da Blažena Djevica Marija želi da se devetnica uoči 44. obljetnice moli upravo na Podbrdu u pet ujutro, kada vidjelica Marija ima i ukazanje koje traje šest do sedam minuta.
Nebrojeni su plodovi Međugorja, od osobnih i pojedinačnih obraćenja, duševnih i tjelesnih ozdravljenja do više od tisuću svećeničkih i redovničkih zvanja. Osmog dana devetnice uoči 44. obljetnice međugorskog fenomena molitva se odnosi upravo na plodove Međugorja.
Često se od svećenika tijekom mise može čuti poziv na prikladno odijevanje u crkvi. Bez obzira na to podsjeća li vas vaš župnik na to ili ne, takve pozive treba shvatiti ozbiljno – kao izraz poštovanja prema svetosti prostora, ali i prema vlastitom dostojanstvu.
Svećenicima, profesorima i liječnicima također je vruće – no zasigurno ne bismo željeli da nas svećenik na misi dočeka u potkošulji, ili da profesor na fakultetu ispituje bez majice.
Hildegarda izop preporučuje ponajprije kod bolesti jetre i pluća. S obzirom da su jetra i pluća organi koji su po Hildegardi usko povezani – a to znači da onaj koji boluje od plućnih bolesti treba liječiti i jetru – izop će pomoći i kod jednog i kod drugog.
Neki pamte snove, a neki imaju osjećaj da nikada ne sanjaju, jer se svojih snova ne sjećaju. Ne mogu reći da pamtim mnogo svojih snova, ali neke sam zapamtila za cijeli život. Poput ovoga kojega dijelim s vama…
Diljem svijeta, po svim kontinentima i u mnogim zemljama, djeluju međugorski centri i molitvene skupine, koje je nadahnula upravo međugorska pobožnost. Sedmoga dana devetnice Kraljici Mira, uoči 44. obljetnice ukazanja, molimo za sve njih.
Ulazak u tuđe živote, osobito one javno izložene, često je tek odraz emocionalne pustoši u vlastitom. Preko ekrana posežemo za tuđim pričama kako bismo nahranili ono što u stvarnosti više ne nalazimo. Kad su nam odnosi postali plitki, kad više nemamo prijatelja kojem možemo povjeriti vlastiti lom ili nas više nitko ne poziva da čujemo njegov, tražimo bliskost ondje gdje nas najmanje košta.
Mnogi bi ljudi željeli hodočastiti u Međugorje, ali im je to teško realizirati iz raznoraznih razloga. Stoga je šesti dan devetnice Kraljici Mira, uoči 44. obljetnice međugorskog fenomena, posvećen svim budućim hodočasnicima koji će hodočastiti u Međugorje.
Milijuni hodočasnika sa svih strana svijeta svake godine hrle u Međugorje. Današnji dan devetnice Kraljici Mira, uoči 44. obljetnice međugorskog fenomena, posvećen je upravo međugorskim hodočasnicima.
Prije petnaest godina u Vladi ondašnjeg premijera Zorana Milanovića neki su ministri razmišljali kako bi se ukidanjem Tijelova, Dana državnosti i Dana antifašistisičke borbe postigla znatna ušteda. Tada su ta razmišljanja izazvala velike polemike. Evo što je tada u svojoj kolumni za Večernji list napisao pater Linić.
Ustanovljenje ove svetkovine potječe još od viđenja sv. Julijane, rođene u Retinnesu blizu Liègea u Belgiji 1193. U dobi od 16 godina počela je imati viđenja, a u jednom je od njih vidjela pun mjesec, čiji je sjaj nagrđivala jedna tamna mrlja. Svoje je viđenje opisala poglavarici, s. Sapienzi, ali nije uspjela utvrditi značenje tog viđenja. Naposljetku je nakon nekoliko dana molitve Julijana čula glas s neba koji joj objašnjava značenje:
„Mojoj Crkvi nedostaje jedno liturgijsko slavlje, koje bih htio osnovati. To je svetkovina najvećega i najsvetijega Oltarskog sakramenta. Trenutačno se ovog otajstva spominjete samo na Veliki četvrtak, ali i toga su dana glavni predmet razmatranja moja patnja i smrt; stoga želim ustanoviti još jedan, zaseban dan u kojem će taj sakrament slaviti svi kršćani…“
Drži se kako je upravo papa Urban IV. sudjelovao u prvoj tijelovskoj procesiji 11. kolovoza 1264., kada je u talijanskom Orvietu izašao ususret procesiji koju je predvodio mjesni biskup noseći u rukama relikviju tj. korporal iz crkve sv. Kristine u Bolseni, gdje je 1263. njemački svećenik posumnjao u stvarnu Kristovu prisutnost u euharistiji, pa je na korporal potekla krv. Na papinu odluku da proglasi svetkovinu za cijelu Crkvu utjecalo je još jedno euharistijsko čudo, kada su se 1239. hostije namijenjene kršćanskim vojskovođama prije bitke s muslimanima pretvorile u krvave mrlje i danas se čuvaju u relikvijaru u Daroci.