
Ja sam se zaljubila u Isusa! Toliko sam se zaljubila u njega da više ne razmišljam ni o vjenčanju, već sam mu rekla: ‘Ako je tvoja volja, onda mi pošalji muža.’Ne znam što nosi budućnost, ali znam da je moja budućnost u Božjim rukama. Znam da će ono što će mi Isus donijeti biti najbolje za mene.

Nikad u ovih devet i pol godina u Boliviji nisam gledajući teške situacije zaplakao, zato što vjerujem da od plača nema ništa. Ali u tom trenutku kad vidiš tešku situaciju u kojoj se ti ljudi nalaze i u kojoj žive, Gospodin bi im uvijek dao jednu ideju, što mogu napraviti i kako mogu djelovati za dobro tih ljudi koji su u misijama

Život je igra velikoga i maloga, veličanstvenoga i slaboga, nepoznatoga i milosnoga. Tako je i ovdje u Međugorju: ovdje je iz siromašnog, potlačenog, marginaliziranog hrvatskog naroda i mjesta potekla milost. Ove staze po kojima vi hodate po ovim brdima stvorile su ljudske bose noge. Bose i teške, napaćene često patnjama i traženjem. Isklesale su taj kamen te mučne noge, a prečesto i u mučna vremena.

Iz službe u Njemačkoj ostala mi je u pamćenju – hrapava koža na rukama. Rukama naših žena, majki, djevojaka koje su godinama čistile tuđe stanove, urede i zahode. Ispucali dlanovi, izjedeni deterdžentima, unatoč svim kremama. Nikad neću zaboraviti taj osjećaj kad bih im stavljao Tijelo Kristovo na dlan – i osjetio hrapavost. Nevidljivu mnogima, ali meni jasnu.

Ne budimo narod koji zaboravlja, jer zaborav rađa ravnodušnost, a ravnodušnost vodi u duhovnu i moralnu smrt. Ne budimo kršćani koji šute, jer šutnja pred zlom nije neutralna, ona je izdaja. Ne budimo djeca koja se srame svojih predaka, jer tko se srami korijena, sasušit će se u granama, poručio je mons. Dražen Kutleša, nadbiskup zagrebački, u svojoj propovijedi u Kninu koju donosimo u cijelosti.

“Sretan vam Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja! Za njih. Za nas. Za Hrvatsku u srcu jedna prigodna.“, napisala je u svojoj objavi na Facebooku hrvatska redovnica u afričkom Beninu i to je zacijelo jedna od najdirljivijih i najdojmljivih čestitki na današnji praznik. Ona sa sestrama Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice u…

Svatko ima svoju povijest, dobra i zla. Nebrojeni su iskusili upravo ovdje svoj „Damask“, gdje ih je Gospodin zahvatio, izbacio iz uhodane kolotečine, postavio na novi životni kolosijek. Toliki i nakon desetljeća i dulje dolaze te priznaju kako je ispovijed ovdje u Međugorju okrenula njihov život u drugom smjeru. Svakodnevno imam ta iskustva ‘udara milosti’ gdje osobe ostanu jednostavno zatečene, prikovane, bez riječi. Nešto ih je zahvatilo, neka sila, energija, ono što se kaže u religijskom pojmovlju ‘tajna pred kojom se drhti’ i što čovjeka ‘ošine’, ono što je iskusio jedan Mojsije pred gorućim grmom…