
Premda nije izvana bio neki vjernik, ipak je u posljednjim mjesecima svoga života dolazio u crkvu u Veloj Luci. To je bilo često u vrijeme kada ne bi nikoga bilo u njoj. Ušao bi i sjedio. Njemu je to bila velika stvar. U tim trenutcima nije činio nešto veliko ni drugima ni svijetu. Nije ni trebao. Bio je samo tamo. Sjedio je i bio izložen blizini Presvetoga.

Jedan odgojen kao katolik, a drugi kao hinduist, zajedno putuju u Rim na konklavu i dijele svoja osobna duhovna iskustva i dojmove s Trga sv. Petra. Ono što ovaj film čini posebnim je međureligijski pogled na istu duhovnu stvarnost; dok jedan prati izbor pape iz duboke katoličke vjere, drugi sve doživljava iz pozicije poštovanja i otvorenosti prema vjeri svog prijatelja. Video na autentičan i iskren način prikazuje zajedničko traganje za smislom, vjerom i zajedništvom.

Kada je riječ o arhanđelima, zapadni kršćani su uglavnom upoznati s imenima njih trojice: Mihaela, Gabrijela i Rafaela, koja su zabilježena u protokanonskim knjigama Biblije. Međutim, drevna kršćanska Predaja, koja se u punini čuva u Pravoslavnoj Crkvi, donosi nam imena mnogih anđela. Upoznajmo sedmoricu najvažnijih. Kršćanska vjera nas uči da postoji svijet nevidljivih i dobrih…

Možda si i ti, koji ovo čitaš, umoran od molitve. Možda si čak i prestao moliti jer si predugo kucao, a vrata se nisu otvorila. Ako jesi — nisi sam. I nisi zaboravljen. Možda se ne otvaraju vrata koja očekuješ, ali to ne znači da Bog nije s tobom. Ja odlučujem i dalje tražiti. I dalje kucati. I dalje vjerovati da je Bog vjeran i da mu je više stalo do mog dobra nego meni samoj.

Do zadnjega trenutka bio je svjestan svega. Nikada se nije tužio, samo je u posljednje vrijeme govorio da je pošao prema svome Gospodinu. I ugasio se toga nedjeljnoga jutra, na obljetnicu svoga ređenja, kao svijeća. Dogorijevala je i dogorjela. Drugi su u nju gledali otvorenih očiju, jer tako umiru samo veliki ljudi, samo svetci. Na zidu njegove sobe ostale su dvije slike, ona Isusa Krista i ona bl. Alojzija Stepinca, donesena još iz iseljeništva. U našemu srcu ostao je lik čovjeka o kojemu će se tek čuti. Do sada je on govorio o drugima, sada je vrijeme da se progovori o njemu.

Domoljublje i nacionalni ponos doživljavaju se u dijelu društva kao prijetnja “najvećim dijelom zato što su se ljudi na koncertu okupili oko ideja koje ti mediji svom snagom nastoje prikazati u nepoželjnom svjetlu”. “Dubok je otpor prema Hrvatskoj državi i domoljublju. On je povezan sa našim podjelama na različite pripadnosti u prošlosti, našim borbama za bolju povijest i velikim dijelom kameleonskoj politici HDZ-a”, rekao je fra Ante Vučković za portal Matice Hrvatske Misao.hr, koji prenosimo u cijelosti.

Ne dopustite da vas tuđa mišljenja obeshrabre ako u srcu znate da ste donijeli čistu i ispravnu odluku. Da imate čistu savjest i da svakoga možete pogledati u oči znajući da mu niste učinili zlo. Te oči ljudi koje gledate danas, jednog će dana biti lice Božje koje će vas ponovno pitati za te iste odluke – vaše postupke i vaše namjere. Bog neće slušati što je govorilo selo, što su govorili drugi, pa ni ono što govorite vi – nego će gledati namjere vašeg srca.