
Nakon izbora Sarah Mullally za nadbiskupicu Canterburyja, tj. prve žene na toj službi, većina anglikanaca okupljeni u GAFCON-u koji čine oko 85 posto anglikanaca u svijetu donijelo je izjavu u kojoj jasno naglašavaju novi smjer anglikanske zajednice. Izjavu, koju je prenio portal Horizonti vjere, donosimo u cijelosti.

Mogao je biti stacioniran negdje u nekom ‘izabranom’ društvu crkvenih prelata iz Hrvatske i svijeta… Ali, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić želio je biti sa svojim ljudima – hodočasnik s hodočasnicima od vožnje autobusom i brodom, hodom Rimom i drugim gradovima, do večere u hotelskom restoranu, među i s hodočasnicima, objavila je Zadarska nadbiskupija na svojoj FB stranici, a objavu prenosimo u cijelosti.

Kao časni brat službovao je u više samostana: u Zagrebu na Kaptolu (krojač), u Varaždinu (bolničar), u Našicama (sakristan) te ponovno u Zagrebu (sakristan). Nakon svećeničkog ređenja 2017. godine, pastoralno je djelovao u Iloku (župni i samostanski vikar, ekonom), Hrastovici i Petrinji (upravitelj župe) te Varaždinu (gvardijan).

Ljudsko bratstvo u kršćanskom smislu nije samo osjećaj pripadnosti, već stvarno i sakramentalno sudjelovanje u odnosu Krista Sina s Ocem, u Duhu Svetom. „Bratstvo“ u masonskom ili komunističkom smislu, nasuprot tome, nastoji kontrolirati i dominirati čovječanstvom – poput „Velikog Brata“ koji vas promatra, a to je dijametralno suprotno „slavnoj slobodi djece Božje“ (Rim 8,21).

“Dragi gospodine Daliću, hrvatski narod u Vama vidi ne samo izbornika, već čovjeka vjere, domoljuba i istinskog svjedoka Božje prisutnosti u svakodnevnom životu. Vaše riječi i ponašanje nadahnjuju mnoge — kako na sportskom terenu, tako i izvan njega”, poručio je u ime sinjskih franjevaca i cijeloga cetinskog kraja fra Marinko Vukman.

Srce mi je sve jače i jače kucalo dok sam se približavao papi Lavu XIV., a posebno je snažan dojam bio kad sam mu se približio i kad me kamera snimila sa Stepinčevim kipom u naručju. Jer se to vidjelo na velikim ekranima na trgu, pa su hodočasnici počeli pljeskati sa zahvalnošću. Osjetilo se bilo naroda, a ja sam postao svjestan da Stepinčev kip nosim uime cijelog našeg vjernog puka.

Zadnjih dana pred put više nismo jeli kuhani smrdljivi kazalac (kozlac), jer se čuvao stoci, koja je također, zbog suše, bila na izdisaju. Majke su skidale, prvo, zelenu koru s kostjela, pa zatim strugale onu bijelu u posude. To je izgledalo kao bijelo brašno. Zatim su to malo sušile, pa kuhale u vodi. Bilo je gorko, ali smo jeli. Isprva nisi osjećao ništa loše, ali za nekoliko sati počinjali su grčevi u stomaku. Djeca su vriskala od bola…