
Uz blagdan rođenja Marijina rado se sjećamo činjenice da je svaki čovjek i prije nego što su zemaljski roditelji mogli biti svjesni novoga života pod srcem majke, i prije nego što su taj život mogli prihvatiti i s ljubavlju prigrliti, najprije Božje dijete koje Bog kao Otac od prvog časa začeća želi i ljubi, ima u svome planu i drži na svome krilu. Prema tome svatko od nas je željeno, voljeno ljudsko biće.

Vjera svakog čovjeka ovisi o slici Boga koju svatko u sebi nosi. Prave slike Boga pomažu osobi da zauzme pravi odnos prema Bogu, da u Bogu nađe sigurnost i mir, dok krive slike Boga uzrokuju bježanje od Boga ili pobunu protiv njega, a samim time mogu uzrokovati duševne poremećaje. Najprije donosimo deset krivih slika Boga, a sljedeće nedjelje donijet ćemo deset pravih slika Boga.

U Hildegardinoj medicini, uz prehranu dobre kvalitete, postoje brojna sredstva za srce koja ga štite i jačaju. Dakako, nužna je i duhovna „higijena i terapija“ da bi ovaj vitalni organ besprijekorno funkcionirao: prije svega da se čovjek kloni srdžbe, nepraštanja, negativnog govora, pohlepe, ovisnosti, zavisti, poroka i svih drugih negativnih osobina koje opterećuju i ranjavaju čovjekov duh.

“Grijeh abortusa donio mi je životne krvave rane. Rane , koje je Isus zacjelio , jer danas mogu o tome svjedočiti. Ali te rane uvijek će ostati RANE. Poradi grijeha abortusa godinama sam imala noćne more i uzimala tablete za spavanje i smirenje! Poradi tog smrtnog grijeha sve više upadala sam u grijeh nemorala, bluda, laži, okultizma, lezbijstva”, napisala je Simona na svojem Facebooku, čiju objavu prenosimo u cijelosti.

Roditelji zaboravljaju da najbolji interes djeteta nije uvijek ono što dijete želi, nego ono što će ga naučiti životno važnim lekcijama. Ljubav je ponekad dopustiti da dijete padne na ispitu, a ne pomoći mu da izbjegne posljedice. Zadaća je učiti dijete kako se nositi s neuspjehom, a ne varati sustav.

Ljudi ulaze u crkvu bez svijesti gdje su, razgovaraju, galame. Kao svećenik, nerijetko sam osjećao i bol i nemoć pred tom odsutnošću poštovanja. Sjetim se tada moje mame, koja je bila polupismena žena sa sela, ali me prva naučila: „Sine, kad uđeš u crkvu – ušuti! To je mjesto gdje se molimo i gdje treba pustiti Bogu da On govori.“