Promjena društva, istinska obnova naroda i politike ne postiže se prosvjedom, nego obraćenim srcem, snažnom obitelji i spremnosti da se ispuni vlastito kršćansko poslanje – poruka je poslana s druge u nizu tribina Glasa Koncila uz objavljivanje knjige svećenika profesora moralne teologije dr. Josipa Mužića »Beskompromisna politika katolika – Principi o kojima se ne pregovara« održane u četvrtak 12. veljače u Velikoj dvorani Nadbiskupskoga sjemeništa u Splitu.
U prepunoj dvorani o kršćanskom svjedočenju i javnom djelovanju vjernika brojni su Splićani došli poslušati predavače koji su posvjedočili da prava bitka za budućnost Hrvatske počinje na koljenima – u molitvi, razlučivanja i poslušnosti Duhu; u tišini dnevnih boravaka u obitelji; na ulicama gradova gdje se pokazuje da vjera nije samo privatna stvar; duhovnom glazbom i slavljenjem na trgovima i u arenama koje mnogima daje optimizam i snagu… Na tribini su govorili Petar Buljan iz molitvene zajednice »Božja pobjeda«, Miljenko Jurić iz zajednice »Marijini ratnici Split«, urednica portala »Žena vrsna« Katarina Matijaca te Matija Ricov iz zajednice »Nanovo rođeni«.
“Svaki projekt koji radi molitvena zajednica Božja pobjeda mora proći molitvenu fazu, kroz osluškivanje, razlučivanje i nakon toga tek ide izvršavanje. Njegujemo kulturu osobnoga odnosa s Bogom, zajedničkih pobožnosti i sakramentalnoga života – otkrivamo snagu molitve u proročkom zagovoru. Postoji citat koji kaže da su najmoćniji ljudi na svijetu oni čije se molitve ostvaruju. Nisu to ni političari, niti ljudi koji imaju moć, nego oni čije se molitve ostvaruju. Osjećam da se događa ‘kairos’ u našem narodu. Katolici izlaze iz ormara kao zdrava većina koja ima svoje lice. Pokazuju se kao oni koji imaju snagu, to su ozbiljni ljudi s kojima se može računati, riječ je o novim mladim generacijama duboko svjesnim vlastitih vrijednosti koje su spremni javno posvjedočiti – da žele služiti Bogu. Moram priznati da je sve manje predrasuda da katolici nemaju što raditi izvan sakristije. Klima se mijenja polako, ali sigurno. Ništa ne može biti toliko snažno kao osobno iskustvo, odnosno osobni susret ljudima – zato je potrebno ponekad uprljati ruke, navući gumene čizme, obući rukavice – jer proizvoditi svetce poprilično je krvav posao”, rekao je Petar Buljan.
“Prvi laički aktivizam zapravo je samoizgradnja, potrebna je duhovna izgradnja osobe, a tek nakon toga može se krenuti djelovati vani. Prva evangelizacija koju je svaki vjernik, a posebno žena dužan činiti, jest evangelizacija unutar vlastite obitelji. Ako ne evangeliziramo vlastitu obitelj, uzalud je šetati okolo. Za izgraditi čvrstu obitelj, potrebno je da ona bude na prvom mjestu u našim aktivnostima. A za staviti obitelj na prvo mjesto potrebna je ljubav u dimenziji križa, čega se mnogi pribojavanju. No kada Gospodin zove, onda daje i sve što je potrebno da se taj poziv ostvari. Odgovor na Božji poziv može jedino biti blagoslov, nikada propast. Zato je važno pitati se: Hoću li zaista slijediti Krista beskompromisno ili ću se nazivati katolik, oblačiti katolički kaput, ali u svom srcu i dalje klanjati se vlastitim željama i prohtjevima? Poznata je izreka da ruka koja njiše kolijevku jest ruka koja vlada svijetom. Upravo žene odgajaju ljude sutrašnjice, one koji će izgrađivati društvu, koji će voditi politiku. Ako gledamo na majku kao na ljubljenu kći Božju koja svoju djecu odgaja za nebo, žena je najmoćnija osoba na svijetu i nema razloga za pesimizam”, rekla je Katarina Matijaca.
“Jako je važno da u životu katolika budu prisutni i osobno posvećenje i društveni angažman, jer se može dogoditi da se ode u jednu od krajnosti – da se postane »duhovnjak« ili »aktivist«. Zato smo u formaciji mladih preuzeli model bl. Ivana Merza i usmjerili se na četiri stupa: duhovnu, fizičku, intelektualnu i socijalnu izgradnju. Sila Duha Svetoga koja nam je darovana i koju smo upoznali usmjerili smo na posvećivanje struktura, čak i političkih i ekonomskih. Više Hrvata živi u dijaspori, negoli u Hrvatskoj, pa rješenje demografske obnove treba tražiti u povratku dijaspore. Međutim, taj se povratak neće dogoditi samo uz mjere, jer i odlazak mladih prije desetak godine nije bio isključivo povezan s materijalnim razlozima, koliko s frustracijom. Bila je to zapravo jedna vrsta osvete političarima koji su zaboravili na opće dobro i principe o kojima se ne pregovara. Zato to pitanje nije samo politički i demografski problem, nego i duhovni. Da bi došlo do obnove potrebna je peterostruka obnova: najprije se mora dogoditi duhovna obnova, a iz nje proizlazi moralna obnova koja vodi do obnovljene obitelji. Četvrta je obnova zdravoga nacionalnoga osjećaja kao patrioti i domoljubi, a ne kao nacionalisti koji rade protiv drugoga. I onda dolazi do obnove društva u smislu ekonomije i politike”, kazao je Matija Ricov.
“Mi u Marijinim ratnicima posvetili smo živote Gospodinu i pokušavamo svaki dan disati za Mariju, sve nas veže ta ljubav prema Mariji. Ako nismo postali bolji očevi, ako nismo bolji našim župnicima, onda sve što mi radimo nema smisla. Ja sam 30 godina u svom životu bio bez Boga, dolazim iz ateističke proleterske obitelji, no kada me Gospodin dotaknuo i pokazao mi da je živi Bog, nema više te sile koja mene može spriječiti da svjedočim da je Gospodin živ i da je Majka prisutna u mom životu. Nismo mi iz Marijinih ratnika postavili kipove sv. Mihaela diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Mi smo bili samo inicijatori, a vi ste svojim molitvama i donacijama učini da se taj projekt oživotvori. Namjera nam je u početku bila da stavimo četiri kipa na četiri ‘kantuna’ Hrvatske, da se po blagoslovu i postavljanju tih kipova spusti jedan dio neba na ovu našu zemlju i čuvati našu domovinu i naš narod”, rekao je Miljenko Jurić.
“Imamo jasne znakove buđenja koji pripravlja teren za novo čudo, izlaska iz pustinje, odnosno ulaska u obećanu zemlju. Istina se nakon lutanja po bespućima otkriva kao najveće dobro, ona oslobađa od duhovnih okova i daje zdrav otklon od svjetovne idolatrizacije političara. Sve jače blista vjera da je Krist jedini od kojeg se treba nadati i može dobiti spasenje kako u vječnosti tako i ovdje na zemlji. (…) Bog zna što nam treba i ako mu ostanemo odani on će i danas činiti čuda za našu domovinu. To je pokret koji dolazi odozdo i nitko ga nije programirao, nadahnut je i vođen od Duha Svetoga. Resi ga zdravi katolički pluralizam. (…) Neorganizirana organizacija koja nema jedno vodstvo i zajedničku upravnu strukturu. Što je velika prednost jer je se ne može dijeliti, kontrolirati i manipulirati kao što je to bio slučaj do sada u tzv. desnim strankama. Članovi rade dragovoljno bez financiranja iz proračuna ili stranih donacija, što im daje neovisnost i slobodu djelovanja. (…) To su baštinici heroja: mučenika i ispovjedatelja vjere bezbrojnih naraštaja naše stradalničke povijesti”, rekao je don Josip Mužić.
“U hrvatskom društvu ne postoje brojni teolozi koji su spremni ući u koštac sa suvremenim problemima i artikulirano ih teološki valorizirati, donijeti njihovu ocjenu. Stvara se dojam konfuznoga javnoga mnijenja koje često na svojoj vrijednosti dobiva negativne ocjene, jer isplivaju brže nego katolici ili oni ljudi koji žele živjeti istinu i temeljne principe evanđelja. Mi kao vjernici imamo pristup i mogućnost, ali i obvezu sudjelovanja u suvremenom svijetu. Kršćani, držeći do spomenutih principa moraju čuvati dosljednost i prepoznatljivost u bitnome za opće dobro. Ne može kršćanin katolik reći da ne postoje jasna pravila po kojima treba živjeti. Mi ne moramo biti oni koji nosimo jasnoću u prihvaćanju tih pravila. Nama ne mora biti sve do kraja jasno, ali postoji komponenta vjere koja mora donositi upravo tu jasnoću i pod kojom jasnoćom moramo živjeti i djelovati. Ne može antropologija biti dio vlastite privatnosti. Postoji nešto što je objavljeno, što je duboko implementirano u ljudsko biće i o čemu nema rasprave. Ova knjiga je već naišla na brojne čitatelje koji su potaknuti da promisle o temeljnim principima i da jasno podignu svoj glas za život. Jer ne podignuti glas za život, ne podignuti glas za slobodu, ne podignuti glas za slobodu molitve – to znači prepustiti se duhu ovog vremena, dodvoriti se ili ugoditi nekome”, kazao je don Damir Šehić.
Izvor: Glas Koncila
