Korizma nikada nije bila lagano vrijeme. Ona je vrijeme istine. A istina ne dolazi u buci. Dolazi u tišini.
Živimo u dobu u kojem je buka postala norma. Ne samo zvučna buka – nego digitalna. Algoritmi nam govore što da mislimo, što da slušamo, što da kupujemo, kako da izgledamo. Nikada više sadržaja. Nikada manje sabranosti. Nikada više povezanosti. Nikada manje susreta.
I dok se čini da je svijet umrežen kao nikada prije, čovjek je usamljeniji nego ikad. Možda je upravo zato Korizma danas radikalnija nego prije trideset godina.
Nova religija bez Boga
Društvene mreže nisu samo alat. One su sustav formiranja svijesti. Ekran je postao oltar. Algoritam je postao prorok. Publika je postala sudac. Mladi danas ne pitaju: „Tko sam ja pred Bogom?“ Pitanje glasi: „Kako izgledam drugima?“
Savjest je zamijenjena lajkom. Istina je zamijenjena trendom. Tišina je zamijenjena notifikacijom.
Danas je dopušteno gotovo sve. Možete promijeniti ime, spol, identitet, svjetonazor. Možete se deklarirati kako god želite. Možete radikalno preoblikovati vlastiti život – i društvo će vam pljeskati u ime slobode. Ali pokušajte reći: „Obratio sam se.“ „Upoznao sam Krista.“ „Vraćam se ispovijedi.“ „Odlučio sam živjeti po Evanđelju.“ E, tada nastaju problemi. Tada postajete sumnjivi. Tada ste „nazadni“. Tada ste „ekstremni“. Zašto?
Zato što istinsko obraćenje nije promjena etikete. Obraćenje je promjena središta. A kad se središte promijeni – ruše se idoli.
Od diskoteke do ekrana
Početkom devedesetih, kad sam prvi put govorio o bijegu mladih, govorili smo o diskotekama. Danas diskoteka više nije zgrada. Ona je u džepu. Mladi ne moraju izaći iz kuće da bi pobjegli. Dovoljno je uključiti ekran.
Pornografija je dostupna u deset sekundi. Nasilje je zabava. Relativizam je norma. Identitet je fluidan. I onda se čudimo zašto su zbunjeni.
Ako djetetu od malih nogu govorite da istina ne postoji, da je tijelo roba, da je užitak cilj, da je Bog opcija – u što će izrasti? U čovjek bez korijena. Bez uporišta. Bez smjera.
A onda – obraćenje
Upravo zato već osamnaest godina vodim emisiju „Oni rokaju za Gospodina“. Ne da slavim tamu. Ne da romantiziram pozornicu. Nego da svjedočim milost. Jer ako postoji prostor gdje je idolopoklonstvo gotovo liturgija, onda je to svijet rock-pozornice. Reflektori. Mase. Ekstaza. Slava.
I onda se dogodi nešto što digitalna kultura ne razumije. Glazbenik koji je imao sve, kaže: „Prazan sam.“ I tu počinje istinska revolucija. Ne protiv sustava. Ne protiv publike. Nego protiv vlastite oholosti.
U svijetu koji tolerira sve – osim pokajanja – obraćenje je skandal. Ali upravo je ono dokaz da milost postoji.
Korizma bez nadomjestaka
Korizma nije folklor. Nije dijeta. Nije kratkotrajna duhovna kampanja. Korizma je vrijeme povratka Ocu. Zato je pitanje jednostavno: kada si se posljednji put ispovjedio? Kada si kleknuo pred Presvetim bez žurbe? Kada si priznao da ti treba milost?
Ne govorim to kao moralni sudac. Govorim to kao svećenik koji zna koliko je čovjek slab – i koliko je Bog milosrdan. Ako rock-glazbenik s vrha pozornice može kleknuti, možeš i ti. Ako čovjek koji je imao milijune obožavatelja može reći „treba mi Krist“, onda nitko od nas nema izgovor.
Ispovijed – najtiša revolucija
Najveća revolucija današnjice nije politička. Nije ideološka. Nije digitalna. Najveća revolucija je ispovijed. U ispovijedi ne mijenjaš profilnu sliku. Ne mijenjaš identitet. Ne mijenjaš imidž. U ispovijedi mijenja se srce.
Tamo se događa ono što svijet ne razumije: oproštenje. Svijet nudi „reset“. Bog daje novi početak.
Euharistija – stvarnost, a ne virtualnost
Digitalna kultura nas navikava na virtualno iskustvo. Sve je brzo. Sve je dostupno. Sve je simulirano. Ali euharistija nije simulacija. Ona nije podsjetnik. Ona je stvarna prisutnost. U svijetu u kojem je sve „online“, Krist ostaje stvarno prisutan – na oltaru.
Možda je upravo zato misa danas toliko zahtjevna. Jer traži vrijeme, sabranost, poniznost, šutnju…
Ako želiš stvarnu promjenu, vrati se oltaru. Ne samo kao promatrač. Nego kao sudionik.
Tri konkretna korizmena koraka
Ova Korizma ne smije ostati na razini teksta. Zato te pozivam na tri jasna koraka:
1. Jedan dan u tjednu bez društvenih mreža.
2. Iskrena ispovijed – bez uljepšavanja.
3. Svjesno sudjelovanje na euharistiji – ne iz navike, nego iz potrebe.
Jer bez sakramenata nema obnove.
Možeš promijeniti stil života. Možeš promijeniti identitet. Možeš promijeniti sve vanjsko. Ali dok se srce ne obrati Kristu – praznina ostaje. Korizma nije vrijeme straha. Nije vrijeme osude. Nego vrijeme povratka.
