ED O’KEEFE: Razgovaramo s nadbiskupom Timothyjem Brogliom iz Nadbiskupije za vojnu službu SAD-a, koja nadzire više od 200 katoličkih svećenika koji služe kao kapelani u američkoj vojsci. Hvala vam što ste ovdje, jako to cijenimo. Jedan od razloga zašto smo vas željeli čuti jest to što je vaša služba jedinstvena – ne upravljate geografskim područjem niti značajnom crkvenom imovinom, već zapravo djelujete na vojnim bazama i na bojištu. S obzirom na trenutačne operacije na Bliskom istoku, u Karibima i drugim dijelovima svijeta, zanima me: koja je vaša duhovna poruka vojniku koji vam se obrati?
NADBISKUP TIMOTHY BROGLIO: Hvala vam na prilici. To varira ovisno o tome gdje se osoba nalazi. Na Bliskom istoku sada imamo situaciju u kojoj su kapelani još uvijek prisutni, ali su mnogi članovi obitelji premješteni u Europu ili natrag u Sjedinjene Države. Tako se nalaze u situaciji gdje su vjernici kojima su služili ili otišli ili su smješteni u hotelima. To potpuno mijenja stvarnost. S druge strane, neki su s postrojbama koje su premještene, i njihova je služba u određenom smislu redovitija, ali i dalje predstavlja izazov zbog okolnosti.
ED O’KEEFE: Budući da ste svećenik koji služi vojsci, pretpostavljam da se velik dio vašeg rada temelji na učenju svetog Augustina i ideji pravednog rata – kada je rat opravdan, odnosno da se vodi samo iz nužde i kako bi se postigao mir, te da odgovor treba biti razmjeran.
NADBISKUP BROGLIO: Točno.
ED O’KEEFE: To je pojednostavljeno objašnjenje dubokog učenja, ali to je njegova srž. Znam da ste nakon što je predsjednik, primjerice, zaprijetio da će silom preuzeti Grenland, rekli da se ne čini prihvatljivim napasti prijateljsku zemlju i da takva retorika narušava ugled Sjedinjenih Država. Također ste rekli da bi bilo ilegalno i nemoralno narediti ubijanje preživjelih na navodnom venezuelskom narko-brodu ako ne predstavljaju neposrednu smrtonosnu prijetnju našim snagama. S obzirom na ono što se događa na Bliskom istoku, zanima me je li rat s Iranom opravdan?
NADBISKUP BROGLIO: Mislim da prema teoriji pravednog rata nije, jer iako postoji ili je postojao potencijalni problem s nuklearnim oružjem, riječ je o reagiranju na prijetnju prije nego što je ona stvarno ostvarena. U tome bih se složio s papom Lavom XIV., koji poziva na pregovore. Razumijem da se može postaviti pitanje: s kim pregovarati? I to jest problem. No u međuvremenu se gube životi, i tamo i među našim vojnicima. To je zabrinjavajuće.
ED O’KEEFE: Ako vam se obrati vojnik i kaže: ako vaše učenje i vaše smjernice govore da ovo nije opravdano, što onda ja kao katolik u vojsci trebam učiniti?
NADBISKUP BROGLIO: To je vrlo dobro pitanje, jer očito je da u američkoj vojsci priziv savjesti nije postavljen tako da se možete usprotiviti određenom ratu ili konkretnoj akciji. Možete se usprotiviti samo općenito – reći da ste protiv rata. Mislim da ovisi o tome gdje se nalazite u zapovjednom lancu. Očito, vojnik koji dobije zapovijed nije stvarno u poziciji da joj se suprotstavi – mora je izvršiti, osim ako je očito nemoralna. U tom slučaju bi se vjerojatno trebao obratiti svom kapelanu i nadređenima. Pitanje je bi li generali ili admirali možda imali prostora reći: možemo li ovo sagledati na drugačiji način? No, razgovarao sam i s nekima od njih i oni su također u istoj dilemi. Moj bi savjet bio da se nanese što je moguće manje štete i da se pokuša očuvati živote nevinih.
ED O’KEEFE: Vi ovome pristupate iz moralne perspektive. Ovo nije političko ni ideološko pitanje za vas, niti geopolitičko. Vi ste moralni vođa, pa će se netko u vojsci tko se bori s tim pitanjima obratiti vama i drugim kapelanima. Koliko često dolazi do razgovora o traženju oprosta, možda zbog sudjelovanja u ovome?
NADBISKUP BROGLIO: To je zapravo nešto na čemu smo puno radili kao nadbiskupija – pitanje tzv. moralne ozljede. Čak i ako izvršite zakonitu zapovijed, ali morate nekoga ubiti, to će ostaviti trag u vašem srcu ili na vašoj duši. Zato smo pokušali uspostaviti strukture i pružiti pomoć ljudima u takvim situacijama kako bi mogli ozdraviti. To nije pitanje prosuđivanja, nego iscjeljenja osobe koja se našla u takvoj situaciji.
ED O’KEEFE: Vi i vaši svećenici djelujete unutar Pentagona i slijedite vojni zapovjedni lanac. U posljednje vrijeme mnogo se govori, odvojeno od samog rata, o retorici ministra obrane Petea Hegsetha, koji često zaziva Isusa kada govori o ratu s Iranom i javno moli za blagoslov američkih vojnika. Naravno, ima pravo moliti javno kako želi, ali kako gledate na takav pristup i pokušaj da se ovaj rat prikaže kao nešto što bi Isus opravdao?
NADBISKUP BROGLIO: To je pomalo problematično jer je Gospodin Isus donio poruku mira, a rat bi uvijek trebao biti posljednje sredstvo. Moguće je da oni imaju informacije zbog kojih smatraju da je to bio jedini izbor – o tome ne donosim sud jer ne znam. Ali mislim da je teško ovaj rat prikazati kao nešto što bi bilo potaknuto od strane Gospodina.
ED O’KEEFE: I Papa je nešto slično rekao, zar ne? Ne o ministru konkretno, nego o ratu općenito — da ako molite za uspjeh rata, kako je nedavno rekao: „Bog ne sluša molitve onih koji vode rat, nego ih odbacuje.“ To se čini u sukobu s mnogo toga što se sada događa.
NADBISKUP BROGLIO: Svakako jest. Prisjećam se Pavla VI., koji je rijetko putovao izvan Italije, ali kada je došao u Ujedinjene narode, uputio je snažan apel. Sjećam se toga s televizije kao dijete: „Nikada više rat, nikada više rat.“ To je bilo 1965., a toliko godina kasnije i dalje smo u istoj situaciji. Mislim da bi Papa Lav svakako podržao stav da moramo pronaći način da ljudi sjednu zajedno i pronađu put prema miru.
ED O’KEEFE: Za kraj, vi prije svega služite katoličkim vojnicima, ali ovo je sveto razdoblje — Pasha je u tijeku, Ramazan je nedavno završio — i na bojištu nije važno jesu li kapelani katolici, protestanti ili Židovi. Kako danas izgleda međureligijski dijalog, posebno u vrijeme rata?
NADBISKUP BROGLIO: Mislim da je vrlo zdrav jer postoji iskrena želja za suradnjom. Osobno poznajem većinu rabina u vojsci jer često putujemo u isto vrijeme — za nas su to Božić i Uskrs, a za njih Pasha i Hanuka. Njih je manje, pa ih uspijem upoznati, ali postoji pravi duh suradnje i želja da se olakša rad kapelana. Mislim da je to vrlo pozitivno.
ED O’KEEFE: Hvala vam što ste bili s nama ovog uskrsnog vikenda i hvala vam na vašoj službi — ne samo zemlji nego i vjeri.
NADBISKUP BROGLIO: Hvala vama na prilici.
Izvor: CBS NEWS
Nadbiskup Timothy P. Broglio američki je prelát Katoličke Crkve koji služi kao nadbiskup za vojnu službu Sjedinjenih Američkih Država. Istaknuta je osoba u vodstvu Crkve u SAD-u te trenutačno obnaša dužnost predsjednika Konferencije katoličkih biskupa Sjedinjenih Američkih Država (USCCB). Njegova služba usmjerena je na pastoralnu skrb za pripadnike američkih oružanih snaga i veterane.
Rođen: 22. prosinca 1951., Cleveland Heights, Ohio
Zaređen za svećenika: 19. svibnja 1977.
Imenovan nadbiskupom za vojnu službu: 19. studenoga 2007.
Predsjednik USCCB-a: izabran 15. studenoga 2022.
Obrazovanje: Boston College; Papinsko sveučilište Gregoriana, Rim
Rani život i obrazovanje
Broglio je pohađao srednju školu Saint Ignatius u Clevelandu te stekao diplomu iz klasičnih jezika na Boston Collegeu. Potom je studirao teologiju i kanonsko pravo na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, gdje je doktorirao kanonsko pravo. Zaređen za biskupiju Cleveland 1977., djelovao je kao župnik i predavač teologije prije nego što je stupio u diplomatsku službu Vatikana.
Diplomatska služba u Vatikanu
Od 1983. do 2001. Broglio je služio na diplomatskim dužnostima Svete Stolice, uključujući Obalu Bjelokosti, Paragvaj i Dominikansku Republiku. Kao predstojnik kabineta kardinala Angela Sodana za vrijeme pape Ivana Pavla II., blisko je surađivao na vatikanskoj vanjskoj politici vezanoj uz Srednju Ameriku. Godine 2001. imenovan je apostolskim nuncijem u Dominikanskoj Republici i apostolskim delegatom za Portoriko.
Vojni ordinarijat
Imenovan četvrtim nadbiskupom za vojnu službu 2007., Broglio nadzire duhovnu skrb za približno 1,8 milijuna katolika u američkim oružanim snagama, veteranskim bolnicama i misijama u inozemstvu. Često odaje počast pripadnicima vojske te zagovara potporu vojnom dušobrižništvu i moralnoj formaciji unutar vojske.
Vodstvo i javno djelovanje
Kao predsjednik USCCB-a od 2022., Broglio naglašava jedinstvo među američkim biskupima i angažman u globalnim prioritetima Crkve. Isticao je zabrinutost za migrante i izbjeglice te pozivao na zaštitu ljudskog dostojanstva u javnim politikama. Njegova suradnja s Vatikanom naglašava dijalog Crkve u SAD-u sa Svetom Stolicom o pastoralnim i društvenim pitanjima.
