Nakon što smo u prošlom članku otvorili pitanje praznovjerja među vjernicima, dolazimo do dubljeg i zahtjevnijeg pitanja koje se ne tiče samo pojedinih praksi, nego samoga načina razmišljanja. Jer nije problem samo u onome što čovjek čini, nego u onome iz čega to čini i kamo ga to vodi.
Zato je važno jasno postaviti pitanje što je, zapravo, magija i zašto je, u svojoj biti, nespojiva s kršćanskom vjerom koja se temelji na odnosu s Bogom, a ne na pokušaju upravljanja stvarnošću.
Vjera i magija – sličnost koja vara
Na prvi pogled može se učiniti da između vjere i magije nema velike razlike, jer i jedno i drugo govori o nevidljivome, koristi određene riječi i geste te traži pomoć koja nadilazi ljudske mogućnosti. Upravo ta površinska sličnost često zbunjuje i dovodi do pogrešnih zaključaka.
No razlika nije u izvanjskim oblicima, nego u srcu iz kojeg sve polazi, jer u vjeri čovjek govori: „Bože, neka bude volja Tvoja“, dok u magiji, često neizrečeno, stoji misao: „Neka bude kako ja želim.“
Magija – pokušaj kontrole bez Boga
U svojoj srži magija nije bezazlena tradicija niti običaj koji se može opravdati dobrim namjerama, nego pokušaj da čovjek preuzme kontrolu nad životom, nad budućnošću i nad drugima, ali bez odnosa s Bogom. Čovjek želi znati što dolazi, želi izbjeći patnju i osigurati uspjeh, ali ne želi proći put povjerenja koji vjera traži.
Zato magija ne traži Boga kao osobu kojoj se predajemo, nego traži snage koje se mogu koristiti, prizivati ili usmjeravati prema vlastitim željama. U tom trenutku molitva prestaje biti odnos, a pretvara se u pokušaj manipulacije stvarnošću.
Stara napast koja se ponavlja
Ova logika nije nova, nego je prisutna od samih početaka ljudske povijesti, gdje se već u Edenu pojavljuje obećanje koje zavodi čovjeka: „Bit ćete kao bogovi.“ U toj rečenici sažeta je ista težnja koja se i danas ponavlja u različitim oblicima.
Čovjek želi biti gospodar života, želi sam određivati smjer i ishod, a da pritom ne ovisi o Bogu, nego o vlastitoj sposobnosti da „upravljanjem“ osigura ono što mu treba. Upravo tu započinje udaljavanje od istine i ulazak u zabludu.
Religija traži Boga – magija traži korist
Kršćanska vjera ne svodi se na rješavanje problema, nego na traženje Boga i smisla života, dok magija nudi upravo ono što čovjeku u slabosti najviše odgovara – brza rješenja i prividnu sigurnost. Religija postavlja pitanja o životu, o istini i o odnosu s Bogom, dok magija nudi odgovore kako uspjeti, kako izbjeći patnju i kako dobiti ono što želimo.
Zato je magija privlačna, jer obećava rezultat bez odnosa i sigurnost bez predanja, ali takav put nema dubinu i ne može donijeti istinski mir.
Podijeljeno srce – najveća opasnost
Jedna od najopasnijih rečenica našega vremena glasi: „Ja vjerujem u Boga, ali…“, jer upravo to „ali“ otkriva podjelu koja se događa u čovjeku. Iza toga se često skriva oslanjanje na horoskope, zapise, „savjete“ ili različite prakse koje bi trebale pomoći „za svaki slučaj“.
Takvo stanje nije bezazleno, jer ono polako razdvaja srce i slabi povjerenje, a Krist jasno traži cjelinu, a ne podjelu, jer samo srce koje je potpuno predano može živjeti u slobodi.
Magija nije nevina
Mnogi će reći da je sve to samo zabava ili dio tradicije, ali problem nastaje onoga trenutka kada čovjek počne vjerovati tim stvarima i na temelju njih donositi odluke. Tada se ulazi u prostor u kojem više ne vodi vjera, nego potreba za kontrolom i sigurnošću koja ne dolazi od Boga.
Takav put ne mora odmah izgledati opasan, jer često započinje tiho i neprimjetno, ali njegove posljedice postaju vidljive u nemiru, nesigurnosti i postupnom udaljavanju od izvora života.
Zašto je to opasno?
Crkva ne upozorava na magiju zato što želi ograničiti čovjeka, nego zato što želi sačuvati njegovu slobodu i dostojanstvo. Jer magija udaljava od Boga, stvara lažnu sigurnost i slabi vjeru, a ono što izgleda kao pomoć često postaje prepreka istinskom susretu s Bogom.
U tom smislu važno je razumjeti da Bog nije sila koju možemo prizvati ili kontrolirati, nego Otac s kojim živimo odnos, a odnos se ne može svesti na tehniku ili formulu.
Bog se ne može „aktivirati“
Bog nije energija niti mehanizam koji se pokreće određenim riječima ili postupcima, nego živa osoba koja ulazi u odnos s čovjekom i poziva ga na povjerenje. Ne postoji formula koja Ga prisiljava niti ritual koji Ga obvezuje, jer Bog nije predmet naše kontrole, nego izvor našega života.
Upravo u toj istini leži razlika između vjere i magije, jer vjera prihvaća Boga kao Gospodina, dok ga magija pokušava svesti na sredstvo.
Vrijeme je za odluku
Čovjek ne može istodobno živjeti u povjerenju i u kontroli, niti može imati i vjeru i potrebu da sam upravlja svime što se događa. Ta dva puta vode u različitim smjerovima i ne mogu se pomiriti bez unutarnjeg sukoba.
Zato je potrebno donijeti odluku, ne iz straha, nego iz istine, i odabrati put koji vodi u život, a ne u iluziju sigurnosti.
Magija ne vodi u slobodu
Ako tražimo Boga, tada nam ništa drugo nije potrebno, jer u Njemu nalazimo ono što tražimo i ono što nam je potrebno za život. Ako pak tražimo „nešto drugo“, polako se udaljavamo od Onoga koji jedini može dati mir i sigurnost.
Magija ne vodi čovjeka u slobodu, nego ga veže, dok vjera otvara put prema životu koji ima ime i lice – Isus Krist.
(nastavlja se…)
U sljedećem nastavku: Zašto ljudi idu vračarima? – istina koja boli, ali oslobađa
