Kao i kod nekih drugih vrsta povrća, poput luka, i hren (lat. Cochlearia armoracia) ima svoje „lice i naličje“, odnosno dobar je u određenim okolnostima i za neke skupine ljudi, dok ga drugi trebaju izbjegavati, kako je to Hildegarda vidjela u svojim vizijama. Evo kako i kad bi ga trebalo konzumirati i za koga je koristan, a za koga nije.
Hildegarda u svojoj fitoterapiji o hrenu konkretno piše sljedeće: „Hren je hladan. U ožujku, kad se sve biljke počinju zelenjeti, tada hren omekšava, ali ipak na kratko vrijeme. Ako ga se tada jede, dobar je za zdrave i snažne ljude jer u njima ojačava životne snage dobrih sokova. Nakon što otvrdne i kora postane kruta, opasan je za jelo jer nema zelenila i tada čovjeka čini suhim kao da je jeo drvo. Stoga, neka ga čovjek tada ne jede, već samo usiše sok ako ga ima, a ostatak neka izbaci iz usta.“
S obzirom da je hren vrlo jakog i ljutog okusa, uobičajeno se njegova ljutina ublažava s kiselim vrhnjem i začinima (sol i ocat). Njegova ljutina povoljno utječe na prohodnost dišnih putova, jer njegovi sastojci čiste sluznicu.
Zanimljivo je da mršavi i bolesni trebaju izbjegavati hren, tako da nije „zlato sve što sija“, odnosno nije sve za svakoga. Po tome su Hildegardine spoznaje u svojim detaljnim opisima jedinstvene i dragocjene. Tako ona nadalje za hren piše: „Ako pak mršav i suh čovjek želi jesti hren, neka ga jede umjereno da ga malo ojača. Ako bi ga mnogo pojeo, to bi mu izazvalo bol jer u sebi ima umjerene snage.“
Sljedeća je osobitost da je hren ljekovit za srčane i plućne bolesnike, s malom razlikom u načinu pripreme i konzumiranja: „Kada je hren zelen, neka ga se posuši na suncu i doda prah galganta jednake količine. Tko osjeća bol u srcu, neka natašte i nakon jela jede taj prah s kruhom i bit će mu bolje. Tko osjeća bol u plućima neka natašte i nakon jela pije taj prah u toplom vinu ili toploj vodi i ozdravit će.“
Hren se u obliku umaka ili namaza obično servira uz kuhano meso, osobito uz govedinu i divljač.
RECEPTI
Govedina s hrenom
Sastojci za 4 osobe
2 litre vode
1 kg govedine od buta
sol
lovorov list
1 žličica mješavine začina s piskavicom
2 velika luka
150 g mrkve
150 g celera
200 g mladog luka
30 g maslaca
25 g pirovog bijelog brašna
375 ml temeljca ili Hildegardine bistre juhe
120 g vrhnja
20 g svježe naribanog hrena
1 žličica soka od limuna
1 žlica nasjeckanog peršina
U velikom loncu zakuhajte vodu. Govedinu osušite papirnatim ubrusima, stavite ju u kipuću vodu zajedno sa soli, lovorovim listom i piskavicom. Ponovno zakuhajte i kuhajte na laganoj vatri poklopljeno oko 2 sata. U međuvremenu ogulite luk i narežite ga na kockice, a tako i mrkvu i celer. Operite i narežite mladi luk na komade od 2 cm. Pripremljeno povrće dodajte u lonac s mesom i kuhajte poklopljeno još 20 minuta. Izvadite meso te ga prije rezanja ostavite da odstoji pokriveno oko 10 minuta. Procijedite temeljac i povrće kroz cjedilo, sačuvajte temeljac i odvojite 375 ml za umak. Povrće držite na toplom.
Umak od hrena:
Otopite maslac u tavi. Umiješajte brašno i pržite dok ne porumeni. Ulijte temeljac i vrhnje, miješajući pjenjačom da se ne stvore grudice. Smanjite vatru i pirjajte oko 5 minuta uz povremeno miješanje. Umiješajte hren. Začinite umak po ukusu sa solju, malo šećera i limunovim sokom. Narežite meso, složite ga na prethodno zagrijani pladanj, prelijte vrućim temeljcem i ukrasite povrćem i peršinom. Poslužite s umakom i kuhanom pirovom tjesteninom.
Hren s vrhnjem
250 g kiselog vrhnja ili crème fraîche
2 žlice ribanog hrena
2 žlice octa
malo šećera
sol i papar
Dobro pomiješajte prva četiri sastojka. Začinite solju i paprom. Poslužite uz pirov kruh, kuhano meso i zelenu salatu s kuhanim pirovim zrnjem.
Za dušu – Iz knjige Ozdravljenje tijela i duše
Čovjek je dio prirode i iz nje dobiva ozdravljenje
Čovjekova povezanost s prirodom također je temelj njenog ljekovitog djelovanja na čovjeka. Hildegarda u svojem nauku o prirodnom liječenju opisuje koliko je čovjek upućen na životnu snagu iz prirode.
U spisima sv. Hildegarde nalaze se bitna mjesta o tom pitanju: „U čitavoj prirodi, u životinjama, gmizavcima, pticama i ribama, u biljkama i voćkama kriju se određene tajne Božje koje niti jedan čovjek ni drugo neko stvorenje ne može poznavati ili osjetiti, osim ako mu to od Boga ne bude posebno darovano.“
Da je sama primila taj dar, piše ona na drugom mjestu: „Živi izvor je Duh Sveti, njega je Bog stavio u sva svoja djela. Iz tog izvora ona žive… Ta (božanska) mudrost promatra svoje djelo…time što je kroz spomenutu neuku ženu (misli se na Hildegardu) objavio izvjesne prirodne snage različitih stvari… i izvjesne druge duboke tajne, koje je ta žena vidjela u pravoj viziji pri čemu je jako oslabila.“
Pri pravilnom vrednovanju Hildegardinog djela smije se svakako poći od toga da je ona imala stupanj znanja medicinski naobražene redovnice svog vremena. Ali na temelju svoje vizionarske nadarenosti mogla je spoznavati unutarnju bit stvorenja i vidjeti njihove skrivene snage. Iz svega toga stvorila je samostalni i jedinstveni nauk o prirodi i liječenju.
(Prof. Višnja Bartolović prevoditeljica je knjige “Hildegarda i hrana kao lijek” u nakladi “Verbuma” te svojim savjetima po načelima sv. Hildegarde pomaže ljudima u održavanju dobrog tjelesnog, mentalnog i duhovnog zdravlja.)
