Vjera je osobno, svjesno i slobodno opredjeljenje za Boga i vjerske istine, odnosno Objavu koju je Bog priopćio ljudima. Vjera je odgovor čovjekov na Božju ponudu ljubavi. Bog je prvi koji zove čovjeka na dijalog, a čovjek odgovara Bogu svojom vjerom.
Vjerovati znači gledati na život i svijet Božjim očima, odnosno onako kako Bog gleda. Povjerovati znači aktivirati u sebi latentnu mogućnost vjerovanja po kojemu se čovjek ostvaruje kao osoba prema Bogu i ljudima. Vjerovati treba prije svega u Boga, u njegovo postojanje, njegovu ljubav i dobrotu. Ali, to još nije dovoljno, potrebno je također i vjerovati Bogu, što znači prihvatiti da je najbolje i najispravnije postupati u životu onako kako to Bog traži.
Vjerovati Bogu znači imati neograničeno povjerenje u Boga i vjerovati u njegovu ljubav, te prihvaćati i usvajati njegove misli kao svoju životnu filozofiju. Budući da su svi ljudi, htjeli ili ne htjeli, znali to ili ne znali, po svojoj naravi religiozna bića, u svima njima “drijema” ili možda “spava” veliki vjernik koji se može probuditi. Ako se u čovjeku ne aktivira ta sposobnost vjerovanja, on će lakše postati žrtva raznih strahova i duševnih bolesti. Naime, suprotnost vjeri nije toliko nevjera koliko strah. Tko nema vjere, lakše postaje žrtva iracionalnih strahova. A tko ima pravu vjeru, lakše podnosi bilo koji strah, odnosno lakše i brže se oslobađa tjeskobe i straha, jer se svojom vjerom otvara čudesnom djelovanju milosti Božje i spasonosnom učinku Božje ljubavi.
Snaga mistične svijesti
Pravom vjerom može se u čovjeku aktivirati mistična svijest i tako on može doživjeti posebni osjećaj beskrajne sreće i neopisive radosti. Stanje svijesti u čovjeka normalno se izmjenjuje tako da, uz budnu svijest postoje i različita stanja tzv. alternativne (izmijenjene, ali normalne) svijesti kao što su san, trans, hipnoza, itd. Stanja izmijenjene svijesti imaju svoju svrhu i funkciju, a to je da nam omoguće doživjeti neka specifična iskustva i ostvariti neke doživljaje koji se ne mogu iskusiti u normalnom ili uobičajenom stanju svijesti.
Mnogi ljudi sebe uvode u stanja izmijenjene svijesti kako bi stekli nova znanja i iskustva i dobili posebnu inspiraciju. U mnogim kulturama alternativna stanja svijesti smatraju se putom koji vodi u duhovno prosvjetljenje. Alternativna stanja svijesti važna su sastavnica iscjeljivanja i psihoterapije. Kao primjer mogu se navesti hramovi za spavanje u svrhu “inkubacije” u starih Egipćana i Grka, suvremena hipnoterapija, kao i neka čudesna izlječenja na temelju vjere (Lurd, Fatima i druga svetišta), iscjeljenja putem molitve i meditacije, iscjeljenja polaganjem ruku… Alternativna stanja svijesti mogu biti i u funkciji smanjenja frustracija, stresa i osjećaja osamljenosti i tako pridonose održavanju duševne ravnoteže i zdravlja.
Jedan od oblika alternativne svijesti jest i mistična svijest. U osobi koja na poseban način doživi susret s Bogom aktivira se njezina mistična svijest. U tom slučaju osoba doživi beskrajnu ljubav Božju i svojevrsno jedinstvo s njime. Nakon jednoga takvog doživljaja osoba osjeća mir i radost te još veću čežnju za Bogom, kao i spremnost da svijet u kojem živi mijenja nabolje. Za razliku od ovakvog mističnog doživljaja Boga, alternativno stanje svijesti koje je umjetno proizvedeno nekom drogom ili slično, nakon osjećaja oceanske sreće i jedinstva s kozmosom, osoba osjeća veliku prazninu, duhovnu suhoću, tjeskobu i svojevrsnu depresiju koja može završiti i samoubojstvom. U ovom slučaju nema želje da se svijet mijenja, nego osoba osjeća veliku napast da pobjegne iz ovoga svijeta u potrazi za iluzijama koje je doživjela pod utjecajem droge.
