Vjera je sila koja pobjeđuje ovaj svijet. Tako o vjeri govori sv. Ivan apostol. Vjera je najjača snaga kad se autentično živi i prakticira u životu. Ako je zaista prava vjera, ona se pretvara u ljubav. Istinska vjera mijenja svijet. Zato sv. Pavao s pravom kaže da je istinska vjera ljubavlju djelotvorna. Tko vjeruje, taj djeluje. Ja ne mogu reći: vjerujem i ostajem stari čovjek, sebičan, ohol, škrt. Tko istinski vjeruje u pravog Boga, on se mijenja, on postaje bolji čovjek.
Vjera je dar Božji i ujedno odgovor čovjeka na Božju ponudu ljubavi i spasenja. Bog taj dar daje svima jer se bez njega nitko ne može spasiti, a Bog želi da se svi ljudi spase i upoznaju istinu. Sv. Toma Akvinski kaže da je vjera čin razuma koji na zapovijed volje koja je potaknuta Božjom milošću prihvaća istinu koju Bog objavljuje. Prema tome vjera je odgovor čitavog čovjeka Bogu. Srcem se vjeruje, kaže Pavao, tj. nepodijeljenim bićem.
Što o praznovjerju govori Sveto pismo?
Sveto pismo najstrože osuđuje praznovjerje i idolatriju: «Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. Jer, tko god takvo što čini, gadi se Jahvi» (Pnz 18, 10-12). Također i preko proroka Jeremije Bog poručuje svome narodu: «Ne slušajte svoje vračeve, vidioce, astrologe i čarobnjake.. jer vam oni laž prorokuju» (Jer 27,9). Isus je također navijestio dolazak lažnih proroka kojih se treba dobro čuvati: «Pojavit će se lažni mesije i lažni proroci te će činiti tolike čudesne znakove da bi zaveli, kad bi bilo moguće, i same izabranike» (Mt 24,24).
Crkveno učiteljstvo
Treba odbaciti sve oblike gatanja, traženja pomoći od Sotone ili zloduha, zazivanja duša pokojnika ili činjenja drugih radnji za koje se pogrešno misli da mogu otkriti budućnost. Osuđuje se još traženje savjeta u horoskopima, astrologiji… Sva djela magije i čaranja pa bilo i zato da se njima pribavi zdravlje, teška je povreda kreposti bogoštovlja, kaže Katekizam Katoličke Crkve.
Vjera i praznovjerje
Manjak prave vjere uzrok je praznovjerja. Vjera i praznovjerje nalaze se u dinamičkom ekvilibriju. Što je jača vjera, manje je praznovjerje i obratno. Čovjek je po svojoj naravi religiozno biće: homo religiosus. On je kultno biće. On se mora nekomu ili nečemu klanjati. Ako to nije pravi živi Bog, onda će to biti čovjek ili neka stvar.
Praznovjerje je ostatak poganskoga vjerovanja. To je tzv. prirodno ili naravno praznovjerje. Danas je više na djelu umjetno praznovjerje koje se smišljeno stvara i tako se u ljudima stvara ovisnost o tom praznovjerju na kojem se može dobro zaraditi. Biblija je to prorekla: “Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrave nauke, nego će prema svojim strastima sebi nagomilavati učitelje da im škaklju uši, te će odvratiti uši od istine, a okrenut će se bajkama” (2 Tim 3-4).
Đavolski utjecaj. Đavao je moćna, inteligentna sila koja zavodi u laž da ubije dušu i tijelo. On je lažac i otac laži te ubojica od početka, kaže Isus. Prema Katekizmu Katoličke crkve, zadnja i najveća prevara đavla ili Sotone bit će, po svemu sudeći, religiozne naravi, tj. preko praznovjerja i krivovjerja te raznih protukršćanskih sekti, zavodit će ljude.
Kako se vjera gubi, a kako raste?
Vjera se najlakše gubi kad se ne živi po njoj. Kad se prestane moliti, ići na sv. misu i primati sakramente, vjera ohladi i onda se brzo gubi, odnosno pretvara se u praznovjerje. 1 Tim 1, 18-19: “Bij boj plemeniti, imajući vjeru i dobru savjest, koju su neki odbacili i doživjeli brodolom vjere”. Prema tome, nemoralan život ubija vjeru, a tko živi po svojoj savjesti pokoran Bogu i njegovim zapovijedima, taj čuva vjeru i raste u njoj.
