DANAS JE BLAGDAN SV. PETRA I PAVLA: Čini se da simboliziraju prastari jaz između emocija i razuma, između srca i glave – zašto onda dijele blagdan?

Njihovo jedinstvo u liturgijskom kalendaru otkriva nešto vrlo važno o tome što Bog želi za svoju Crkvu i za svakoga od nas. Baš kao što su sv. Petar i Pavao radili zajedno na širenju Evanđelja, iako su bili toliko različiti, mi smo pozvani činiti istu stvar.

Autor: Vjerujem.hr
event 29.06.2026.
Photo: Pexels

Iako su im se osobnosti razlikovale, dva su apostola radila zajedno na širenju Evanđelja. Oni nam također pokazuju što znači integrirati život i Crkvu. Smiješno se čini da sv. Petar i Pavao dijele blagdan kada su bili tako različiti ljudi koji nisu provodili puno vremena zajedno na zemlji, donosi Aleteia, a prenosi Hrvatska katolička mreža.

Sveti Petar, “srce”, bio je poznat po svojoj naglosti i često su ga vodili osjećaji. Ipak, njegova dubina osjećaja bila je velika stvar: njegova ljubav prema Bogu ohrabrila ga je da čini herojska djela koja su možda imala malo smisla s logične točke gledišta. Sveti Pavao, “glava”, bio je poznat po svojoj učenosti i razumu. Vodio se logikom i dobro govorio. Možda iznenađujuće za tako dobro obrazovanog čovjeka koji je mnogo putovao, nikada nije izgubio duboku poniznost.

Blizina koja je spajala Petra i Pavla nije dolazila iz prirodnih sklonosti, nego od Gospodina.

Ova dva čovjeka bila su toliko različita da je papa Franjo za njih rekao: “Zajedno slavimo dvije vrlo različite osobe: Petra, ribara koji je dane provodio u čamcima i s mrežama, i Pavla, učenog farizeja koji je poučavao u sinagogama. Kad su krenuli u misiju, Petar je razgovarao sa Židovima, a Pavao s poganima. A kad bi im se putevi ukrstili, mogli su se žestoko raspravljati, kao što Pavao bez srama priznaje u jednoj od svojih poslanica (usp. Gal 2,11). Ukratko, bili su to dvoje vrlo različitih ljudi, ali su se ipak doživljavali kao braća… Ipak, bliskost koja je spajala Petra i Pavla nije dolazila iz prirodnih sklonosti, nego od Gospodina. Nije nam zapovjedio da volimo jedni druge, nego da ljubimo jedni druge. On je taj koji nas spaja, a da nas sve ne čini jednakima. On nas ujedinjuje u našim razlikama.”

Čini se da simboliziraju prastari jaz između emocija i razuma, između srca i glave. Zašto onda dijele blagdan? Pa njihovo jedinstvo u liturgijskom kalendaru otkriva nešto vrlo važno o tome što Bog želi za svoju Crkvu i za svakoga od nas. Baš kao što su sv. Petar i Pavao radili zajedno na širenju Evanđelja, iako su bili toliko različiti, mi smo pozvani činiti istu stvar. Svatko od nas je pozvan dijeliti Radosnu vijest na svoj način te slaviti i raditi zajedno u jedinstvu s ostatkom Crkve.

Nećemo se uvijek slagati i sigurno nećemo uvijek rješavati stvari na isti način. Ali naša različitost može biti naša najveća vrijednost, jer svaka osoba donosi različitu snagu. Sv. Petar i Pavao nam pokazuju kako to jedinstvo u različitosti može izgledati na djelu. Baš kao što su sv. Petar i Pavao zajedno radili za Kraljevstvo, glava i srce mogu i trebaju biti ujedinjeni. Vjera i razum, osjećaji i logika, ne moraju biti suprotstavljeni. Umjesto toga, trebaju jedno drugo i mogu lijepo surađivati.

Kada su sve naše sposobnosti ujedinjene prema Bogu, osjećamo mir i zadovoljstvo koje dolazi sa stvarnim jedinstvom života. Sveti Josemaria je napisao: “Ova velika obzorja našega kršćanskog poziva, ovo jedinstvo života izgrađeno na prisutnosti Boga našega Oca, mogu i trebaju biti svakodnevna stvarnost.”

Ovaj zajednički blagdan blagi je podsjetnik da se um i srce mogu u potpunosti integrirati. Doista, moćniji su zajedno nego odvojeno, baš kao i sv. Petra i Pavla.

Izvor: HKM

Pročitaj više

Njegovo rođenje slavi se kao svetkovina 24. lipnja, a mučeništvo, kao spomendan 29. kolovoza. U puku se današnja svetkovina naziva i “ljetnim Božićem” zbog ljetnog suncostaja, koje dolazi šest mjeseci nakon Božića.

Začetnik ove pobožnosti sam je sv. Antun. Godine 1617. u talijanskoj Bologni živjela je jedna gospođa, koja se u vremenitoj potrebi utječe sv. Antunu. U noći joj se ukazao sv. Antun i kazao…