DON DANTE & PONOĆNA PROPOVIJED: Pitanje svih pitanja – je li nam Isus tek nedjeljna navika, prigodno ime koje spomenemo kad zagusti ili osoba s kojom živimo?

Pred licem Vječnosti padaju sve socijalne maske, lažne titule i udobne fotelje. Na tom konačnom ispitu ne prolaze sudske rasprave ni teološki termini, nego samo gola istina o našem srcu.

Autor: Vlč. Željko Lovrić
event 23.08.2026.
Photo: Igor Soban/Pixsell

Svijet je danas prepun mišljenja o svemu i svačemu. Puna su usta na društvenim mrežama, u TV emisijama, na šankovima i u prolazu. Svi imaju analizu za sve, svatko zna tko je pogriješio i kako bi trebalo voditi svijet, državu i tuđe živote. No, u toj buci glasova, u toj općoj kakofoniji u kojoj svatko nudi svoju istinu, događa se onaj ključni trenutak. Evanđelje nas vraća na scenu u kojoj Isus prekida masu i postavlja pitanje koje ne trpi neutralan odgovor. Staje pred svoje učenike – i pred mene i tebe – pa pita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?«
​Ljudima je oduvijek bilo lakše ponuditi tuđe mišljenje nego vlastitu kožu. Kad ih Isus pita tko je On, učenici spremno izbacuju šprance o Iliji, Ivanu Krstitelju ili Jeremiji. Lijepo, pristojno, ali sve je to na sigurnoj udaljenosti. To je ono što se priča po gradu, tuđe mišljenje bez rizika. Tako je i danas. Mnogi će reći da je Isus bio sjajan učitelj, moralna vertikala, povijesna figura ili revolucionar o kojem se pišu knjige. Sve je to točno, ali sve to skupa – ako ostane samo na razini teorije – ne obvezuje ni na što. Jer dok god je Isus samo tema o kojoj se raspravlja, ti si i dalje jedini kapetan svog malog ili velikog života.
​Ali onda dolazi ono radikalno: »A vi…« Ne što kaže selo, ne što piše u medijima, ne što nalaže tradicija ili trenutni trend. Što ti kažeš, u tvojoj osobnoj tišini? Šimun Petar prihvaća taj izazov. Nije kalkulirao niti gledao što je politički korektno. Izbacuje iz duše ono što mu je Otac otkrio: »Ti si Krist-Sin Boga živoga!« I Isus ga ne proglašava stijenom zato što je bezgrešan – jer znamo kakav je Petar bio i koliko je puta posrnuo – nego zato što je u tom trenutku skinuo oklop kalkulacije i priznao da bez Njega ne može. Crkva se ne gradi na našoj lažnoj, ispeglanoj bezgrešnosti, nego na tom dubokom, osobnom priznanju.
​To pitanje, međutim, ne lebdi u sterilnom vakuumu, nego nas čeka točno tamo gdje život gori – na rubu. Doći će dan, i tu nema skrivanja, kad će isto to pitanje stajati pred svima nama. Pitat će onoga koji je dijelio milost i onoga koji je bio bijednik na asfaltu. Pitati će i onoga s punim rukama i onoga koji je goloruk drhtao: kako si primio dar, kako si ga podijelio, jesi li prepoznao Boga u odbačenom bratu na margini? Pred licem Vječnosti padaju sve socijalne maske, lažne titule i udobne fotelje. Na tom konačnom ispitu ne prolaze sudske rasprave ni teološki termini, nego samo gola istina o našem srcu.
​Ovo Evanđelje ne traži od nas suhe teorije, nego ogledalo. Je li nam Isus tek nedjeljna navika, prigodno ime koje spomenemo kad zagusti, ili osoba s kojom živimo, lomimo kruh i nosimo svoje tihe križeve – tamo gdje je najteže? U svijetu koji se rastače na tisuću komadića, prava snaga nije u glasnim parolama, nego u hrabrosti da na rubu vlastite nemoći susretnemo Njega. Pitanje je postavljeno. Što ćemo mu odgovoriti prije nego svane dan?

Pročitaj više

Eliksir od pelina primjenjuje se za dobro zdravlje općenito, jačanje srca, pluća, želuca, očiju, utrobe, bubrega, bolje raspoloženje, imunitet i probavu; kod proljetnog umora, za sprječavanje arterioskleroze, crijevnih bolesti i upala, sklonosti prehladama, bronhitisu i gripi, te kao proljetna kura za jačanje i detoksikaciju svih organa, posebice bubrega.

No otkrivaju da papa Franjo nije bio protiv Međugorja. Štoviše, on ga je uspio spasiti od njegovih protivnika na čelu s kardinalom Mullerom.

Postali smo prilično nestrpljivi. Ako nešto ne daje rezultat odmah, spremni smo ga odbaciti. Ponekad odbacujemo projekte, ponekad ljude, a ponekad i same sebe.