Prilikom preseljenja i početka uređivanja arhiva, memorijalne zbirke i biblioteke Prasvetišta Gospe od Otoka, započetoga na inicijativu župnika i upravitelja prasvetišta don Stipana Šurlina ponovno su pronađene relikvije svetoga Anastazija, solinskoga mučenika.
Radi se o tri svečeve kosti: zglobna glava stegna (glava bedrene kosti); dio lijevog lakatnog zgloba i donji kraj desne palčane kosti. Relikvijama je pridružen izvorni Zapisnik sastavljen 1. rujna 1898., a kojega potpisuje komisija koju su činili: dr. Filip Franjo Nakić, splitski biskup, dr. Josip Marčelić, dubrovački biskup, don Frane Bulić, kanonik don Miho Pavlinović i don Luka Burica kao zapisničar. Uz potpisnike komisiju su još sačinjavali; Antun Bezić, prof. i don Srećko Ivić.
Komisija je, kako piše u Zapisniku, toga dana obavila »recognitio« sarkofaga u kojemu su bili zemni ostatci svetoga Anastazija ispod glavnoga oltara u bazilici na Marusincu. Svečeve je kosti iz dotad netaknutog sloja zemlje pronašao i izvadio upravo don Frane Bulić. Nakon što su stručno pregledane, voditelji komisije su ih zajedno sa Zapisnikom zatvorili u metalnu kutijicu, pečatirali biskupovim pečatom i povjerili na trajno čuvanje Prasvetištu Gospe od Otoka.
Premda je ovaj Bulićev pronalazak poznat arheološko-povijesnoj struci, jer je o njemu sam Bulić pisao 1899. te poznati arhitekt i istraživač Eynar Dyggve 1932., ponovni je pronalazak svečevih kostiju od neizmjerne važnosti za vjernički narod. Odlukom Dujmova nasljednika, nadbiskupa splitsko-makarskoga Zdenka Križića upravo na blagdan svetoga Anastazija, suzaštitnika nadbiskupije, zaštitnika vjeroučitelja, 26. kolovoza 2026., njegove su moći bile izložene na euharistiji u solinskom Prasvetištu, navode iz Prasvetišta Gospe od Otoka.
Sveti Anastazije solinski mučenik ubijen je za Dioklecijanova krvavog progona kršćana godine 304. Podrijetlom iz Akvileje doselio je u Salonu pomagati mjesnu Crkvu u teškim vremenima. Po zanimanju je bio bjelilac sukna. Prema predaji ubijen je utapanjem u salonitanskoj luci vezanim mlinskim kamenom o vratu. Njegovo je tijelo dala izroniti pobožna kršćanka Asklepija i pokopala ga u obiteljskom mauzoleju. Kasnije je na tom mjestu, njemu u čast podignuta velebna bazilika, na današnjem Marusincu.
Ove su relikvije živo sjećanje na svetoga Anastazija koji je radikalno dao svoj život Kristu, jer ljubav uvijek čuva sjećanje. Opominju nas da svetost nije teorija, već junačka vjernost Bogu usred najtežih zemaljskih progona. Zbog toga je namjera naše mjesne Crkve predvođene nadbiskupom Zdenkom ove znakove čuvati s osobitim poštovanjem i nuditi ih vjernicima na čašćenje koje istinski potiče vjeru. Ostaci svečeva tijela nas kao vjernike izravno podsjećaju na Kristovo utjelovljenje, navode iz Prasvetišta Gospe od Otoka.
