Sveta je Hildegarda jako cijenila koru i list masline (lat. Olea europaea) u ljekovite svrhe, osobito kod reume i želučanih tegoba, no iznenađujuće je da maslinovo ulje preporučuje samo za vanjsku uporabu. Tako u Hildegardinoj fitoterapiji (Physica) piše: „Ulje od ploda ovog drveta ne vrijedi mnogo za jelo jer ako se jede, izaziva mučninu te drugu hranu čini teškom za jelo. Ali dobro je za mnoge lijekove.“ Iz tog bi razloga oni koji ga vole trebali konzumirati samo malo maslinova ulja dnevno (jednu čajnu žličicu). Ukiseljene masline zbog djelovanja octa i soli nemaju tako opterećujući učinak na probavu kao ulje.
Kod reume se maslina primjenjuje na sljedeći način: „Neka čovjek u vodi skuha koru i lišće ovog drveta te uz dodatak stare slanine napravi ljekovitu mast. Gdje god čovjek zbog reume osjeća bol, neka se ondje maže tom mašću i ona će prodrijeti kroz njegovu kožu, pa će mu biti bolje.“
Kod želučanih tegoba i bolova, kojima je po Hildegardi uzrok hladan želudac (to znači loše prokrvljen želudac), ona preporučuje oblog od maslinova lišća i kore te smole i mire: „Kome je želudac hladan, neka u vodi skuha njezinu (maslinovu) koru i lišće i tu vodu procijedi kroz krpu. Tada neka u zdjelici na vatri rastopi manje smole i manje mire nego smole i doda u prije spomenutu tekućinu. Neka tako napravi melem i umočivši u njega krpu napravljenu od konoplje neka ju položi na svoj želudac. To će zagrijati njegov želudac i omogućiti mu dobru probavu.“
Maslinovo ulje za masažu je vrlo djelotvorno uz dodatak ruže ili ljubičice: „Naime, kad se to ulje napravi, neka se kuha na vatri i unutra stave ruže ili ljubičice. Takvo je ulje dobro protiv raznih vrućica, a budući da se kuhalo na vatri, nije potrebno da se više stavlja na sunce.“
Još jedna jednostavna primjena maslinovog ulja je kod čireva: „Ako pak neki čir ili prišt izaziva čovjeku oštru bol, prije nego pukne, neka ga smekša maslinovim uljem.“
Uz gore navedenu mast protiv reume, može se u tu svrhu koristiti i maslinovo ulje, na sljedeći način: „Ako koga muči reuma, neka u maslinovo ulje ubaci ruže i time se maže ondje gdje je reuma, pa će mu biti bolje.“
Ako u maslinovo ulje dodamo ljubičicu, koja je po sv. Hildegardi prava mala ljekarna, onda ćemo dobiti djelotvorno sredstvo protiv glavobolje, bolova u bubrezima i oteklina. Radi se dakle o maceratu koji treba odstajati 3 tjedna: „Ako tko osjeća bol u glavi ili bubrezima ili ako kome na tijelu, premda nije pao niti se udario, već sama od sebe, nastaje oteklina, tada neka ubaci ljubičice u maslinovo ulje. Neka se njime maže ondje gdje boli, a ako ima oteklinu, neka maže područje oko otekline, a ne iznad nje.“
I još jedna primjena maslinovog ulja je kod grčeva, jer Hildegarda navodi: „Ako čovjeku bilo gdje na njegovom tijelu dosađuje grč, neka se snažno maže maslinovim uljem, pa će mu biti bolje.“
ZA DUŠU – Iz knjige Ozdravljenje tijela i duše
Razriješiti konflikte između tijela i duše
Čovjek se okrenuo „prema sjeveru“, predjelu daleko od Boga, u samosvojnost, oholost – on je sam htio biti svemoćan. Otada je odnos duše i tijela opterećen i često je teško dovesti oboje do sklada, tj. djelovati prema boljem uvidu i uvjerenju.
„Tako dugo dok tijelo i duša imaju živjeti zajedno, oni nose sa sobom silan konflikt, budući da duša trpi gdje god se tijelo zabavlja grijesima.“
Kad Hildegarda govori o „grijehu“, tada to za suvremenog čovjeka treba ponovno prevesti. Kod sv. Pavla piše: „Sve što ne činiš iz uvjerenja, jest grijeh.“
Djelovati iz uvjerenja u dobro
Uvjereni smo u nešto kad s uvidom, voljom i srcem nešto potpuno potvrdimo. Najviša je smjernica pritom uputa Božja koju „usrdno ljubim“, naime zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu, iz koje izviru sve druge zapovijedi. Grijeh tada znači reći svjesno „ne“ toj spoznaji dobra. Time promašujem meni od Boga dani lik i time postavljeni zadatak.
„Duši je svojstveno određeno iskustvo u nebeskom kao i u zemaljskom…“. Tako, kao što u sasvim svakodnevnim stvarima znamo što je dobro za nas i za druge, tako to znamo i u velikim odlukama svoga života. Svaki čovjek zna naime u dubini svoje duše što je dobro, makar on to i ne čini.
Posljedice djelovanja protiv našeg uvjerenja o dobru za našu su dušu gorke kao otrov. I zdravstveno one mogu biti jako škodljive.
No ako spoznato dobro činimo, to izgrađuje naš organizam, onako kao što se radujemo nekom slatkom jelu. Pritom Hildegarda vidi da ne smijemo sa sobom postupati previše rigorozno, kako ne bismo postali prezasićeni. Doduše, duša može s tijelom izvoditi dobra i sveta djela i tako oživjeti, ali ona treba tjelesnom partneru izaći ususret „time što mu dopušta da se zabavi u zemaljskom djelovanju, kao što majka plačuće dijete opet dovodi do osmijeha… i duša to trpi, da se tijelo ne preoptereti.
Pokušajte, makar vam to ponekad i teško pada, činiti ono što ste spoznali kao ispravno, ne činiti ništa što nije iz uvjerenja, osluškivati potrebe tijela i ne biti suviše strog prema sebi i svom tijelu. Kad nešto ozbiljno hoćemo, uspijeva nam mnogo toga. No ne smijemo preopterećivati svoje snage.
(Prof. Višnja Bartolović prevoditeljica je knjige “Hildegarda i hrana kao lijek” u nakladi “Verbuma” te svojim savjetima po načelima sv. Hildegarde pomaže ljudima u održavanju dobrog tjelesnog, mentalnog i duhovnog zdravlja.)
