Ovogodišnji blagdan sv. Franje Asiškoga i prošla nedjelja u Čitluku, hercegovačkom gradiću nedaleko Međugorja, ostat će župljanima u posebnom sjećanju. Kako i ne bi kad je u župu iz Italije stigao kip sv. Franje, visok 180 cm i težak 70 kilograma, svega nekoliko dana uoči svetkovine, a Čitlučani su mu priredili pravu feštu.
„Priča o kipu sv. Franje u župi Krista Kralja u Čitluku počela je u siječnju na sastanku Vijeća Trećeg franjevačkog svjetovnog reda. Budući da je ovo jubilarna godina i 800 godina od preminuća sv. Franje, htjeli smo to proslaviti na poseban način. Bilo je mnogo ideja, ali najviše podrške dobila je upravo ona da nabavimo kip sv. Franje, jer naša sadašnja crkva Krista Kralja nema njegov kip. Ima samo sliku na zidu koju su ‘trećari’ kupili 1982.“, priča nam Josip Primorac, član Vijeća i ministar Franjevačkog trećeg franjevačkog svjetovnog reda iz Čitluka.
„Budući da naša župa gradi novu crkvu ideja župnika bila je pričekati dovršetak te nove crkve i kupnju kipova, no mi smo ipak htjeli da se to dogodi za ovu veliku obljetnicu. A kad bude preseljenje u novu crkvu, onda ćemo preselimo i ovaj Franjin kip. To se svidjelo i župniku fra Danku Perutini, pa se sastalo cijelo bratstvo, ideja se svidjela i ostaloj braći i sestrama i mogli smo krenuti u njezinu realizaciju“, priča Josip Primorac, dodajući kako su odlučili ne uključivati ostale župljane u tu akciju, pa su u siječnju priredili kasicu za dobrovoljne priloge ‘trećara’.
„Budući da svakoga tjedna imamo susret, predložili smo da svatko ubaci u nju koliko može i želi. Cijena kipa bila je oko 13.000 eura, a cijeli se iznos prikupio već do svibnja“, priča Primorac, zahvaljujući i mladima iz Frame Čitluk, s njihovim duhovnim asistentom fra Ivanom Sliškovićevim, koji su im se pridružili u ovoj akciji.
„Župnik fra Danko želio je da među kipovima izaberemo one koji su najbolje kvalitete, pa je kontaktirao jednu tvrtku nedaleko talijanskog grada Bolzano podno Alpa, klesarsku radionicu koja ručno izrađuje kipove. Kad smo odabrali kip, kazali su da ga moramo naručiti ranije, što smo na vrijeme i učinili pa je bio gotov krajem kolovoza“, priča on i dodaje kako je župnik naručio i zvučnike za novu crkvu u Italiji i plan je bio dovesti njih i kip iz Italije do blagdana sv. Franje.
„No ti zvučnici nisu bili spremni za isporuku, a kako je do svetkovine sv. Franje bilo ostalo svega tjedan dana, brat ‘trećar’ Franjo Tokić i ja prihvatili smo prijedlog da odemo po kip i da se vratimo do nedjelje kad je bio blagdan sv. Franje“, priča Primorac, dodajući kako su obojica bili presretni zbog te odluke te su uzeli slobodne dane u četvrtak i petak i zaputili se kombijem prema Bolzanu.
„Vozili smo 12 sati do Italije, no bili smo radosni poput sv. Franje i ponosni što je baš nas zapalo da idemo po kip. Prespavali smo tu noć, ujutro preuzeli kip i odmah krenuli za Čitluk. Stigli smo oko 21 sat, a radost koju smo osjećali bila je neopisiva! Doživio sam u životu dosta radosti, ali taj trenutak dolaska i unošenja u crkvu doista je neopisiv riječima“, priča Primorac, dodajući kako su u čitlučku crkvu došli dok je u njoj bilo Jerihonsko bdijenje te su u njoj bili fra Ivan Slišković i Framaši koji su im pomogli oko kipa.
„Bilo je to neviđeno oduševljenje! Fotografirali smo se i zajedno radovali“, priča Josip Primorac, navodeći kako im je za nedjelju, na sam blagdan sv. Franje, župnik fra Danko Perutina predložio da organiziraju druženje nakon mise i blagoslova kipa.
„Druženje je bilo iza crkve i mi ‘trećari’ skuhali smo veliki kazan od oko 500 litara graha. Sestre ‘trećarice’ napravile su mnogo kolača i nakon pučke mise župnik je sve pozvao na druženje. Bilo je to baš lijepo i veselo druženje, vjerojatno baš onako kao bi sam sveti Franjo želio. Grah je bio odličan i jako ukusan, a župljani su bili presretni i radosni dugo su ostali na druženju zajedno s fratrima. Bilo je to savršeno veselje, kako bi rekao naš serafski otac sveti Franjo“, ispričao nam je Josip Primorac priču o dolasku sv. Franje u Čitluk pokraj Međugorja.
