Prema sv. Hildegardi raž je u odnosu na pir upola korisna. Razlog je taj što ona nekim osobama može opteretiti želudac, osobito slabima i bolesnima. Osim toga je samo dobra ako se peče, pa je od nje dobar kruh i pecivo, a nikako tjestenina. Kao i ostale žitarice, i raž bismo trebali pripremati samostalno, odnosno ne miješati je s drugim vrstama brašna, kako bi u organizmu njezine dobre osobine došle do izražaja.
O raži (lat. secale cereale) sv. Hildegarda piše sljedeće: „Raž je topla, ali ipak hladnija od pšenice. Posjeduje mnoge snage. Kruh napravljen od raži dobar je za zdrave ljude i čini ih snažnima. Dobar je i za one koji su pretili jer smanjuje njihovo meso, ali ih ipak čini snažnima. Ali raž je štetna za one koji imaju hladan želudac te takvi zbog toga mnogo oslabe, budući da njihova slabost ne može probaviti raž i zbog toga u njima izaziva velike smetnje.“
Hladan želudac znači loše prokrvljen i slab želudac, koji već po sebi teže probavlja hranu te se kod takvih osoba javljaju žgaravica, podrigivanje, težina i bolovi u želucu te druge želučane tegobe (gastritis, manjak želučane kiseline) kad jedu teže probavljivu hranu.
Nadalje, raženi se kruh kod sv. Hildegarde koristi kao lijek, odnosno primjenjuje se kod kožnih bolesti, jer Hildegarda navodi:
„Tko pak na svome tijelu ima izbočine kojegod vrste, neka raženi kruh, zagrijan na vatri ili topao izvađen iz peći i rastrgan stavi na njih te će ih toplina njegovih snaga uništiti i učiniti da nestanu. Neka to čini sve dok ne nestanu. Ako tko ima svrab na glavi, neka u prah smrvi koru raženog kruha i neka na to mjesto stavi prah jer on uništava to zlo. A nakon tri dana neka isto mjesto namaže maslinovim uljem jer je ono toplo i liječi. Neka tako čini sve dok se ne izliječi. Ako rakovi, mali crvi, jedu čovjekovo meso, na to treba staviti tople komadiće raženog kruha. Neka to često čini i zbog njegove topline će uginuti.“
Raž je dakle vrlo korisna zdravim osobama jer im jača zdravlje. Odlična je i za mršavljenje, dok je mršave osobe s lošom prokrvljenošću, osobito one koje imaju gastritis, ne mogu dobro probaviti.
Raženi kruh
500 g cjelovitog raženog brašna
100 g sjemenki suncokreta
1 žličica šećera od šećerne trske
1 žličica soli
400 ml vode
21 g svježeg kvasca
½ žličice mljevenih sjemenki komorača
Pomiješajte brašno sa šećerom, sjemenkama suncokreta i komoračem i napravite udubinu u sredini. Dodajte sol u mlaku vodu, promiješajte i umiješajte pola kocke kvasca dok se ne otopi. Ulijte smjesu vode, soli i kvasca u udubinu u brašnu, dobro promiješajte i mijesite rukama dok ne dobijete glatko tijesto.
Tijesto pokrijte u zdjeli kuhinjskom krpom i ostavite da se diže na toplom mjestu 1,5 sat. Nakon toga tijesto ponovno kratko premijesite na radnoj površini, a zatim ga oblikovanog stavite na lim za pečenje. Oštrim nožem po vrhu tijesta napravite nekoliko rezova, dubokih oko 2 cm.
Uz tijesto u pećnicu stavite vatrostalnu posudu napunjenu vodom i pecite kruh oko 1 sat na 200°C koristeći gornji i donji grijač.
Kruh je pečen kada je lijepo porumenio ili zvuči šuplje kada se kucne. Možete i čačkalicom provjeriti je li pečen.
Za dušu – Iz knjige Ozdravljenje tijela i duše
Izraziti se riječima
Mudrost koja čovjeku daje životnu snagu nalazi svoj izraz u izgovorenoj riječi, u riječi koja ima zvuk. Riječ je oblik i “utjelovljenje“ misli. Misao postaje shvatljiva tek kroz riječ i tada postaje zbiljom. Svako umno biće se hoće izraziti riječju. Ljudski razum ima samostalan glas, jezik, riječ, zvuk (sonus), dok nijema stvorenja posjeduje samo rezonanciju. Kao čovjek se mogu samo tada razvijati ako se izražavam riječju, ako se mogu priopćiti.
Obratimo pozornost na ono što govorimo. Riječima možemo davati ljubav i radost i tako služiti životu, isto kao što riječima možemo i ubijati. Stvoritelj je riječ predao nama na odgovornost. Sv. pismo kaže: Morat ćete položiti račun za svaku beskorisnu riječ.
Riječ je i učinkovita, ona čini vidljivom našu bogonaličnost. Bog sam stvorio je sve svojom RIJEČJU.
„…Kad je RIJEČ Božja odjeknula, tada se ta Riječ pojavila u svakom stvorenju, i taj glas je bio život u svakom stvorenju. Iz iste riječi ostvaruje čovjekov duh djela, iz iste riječi proizvodi um svoja djela zvučeći, pozivajući ili pjevajući…“
Tako mi ljudi možemo aktivno sudjelovati u velikom zvuku, u zvonkom skladu svijeta koristeći svoj jezik.
Kod Hildegarde nalazimo očaravajuću misao da čitav svemir i svako stvorenje ima svoj zvuk, i da je sve ispunjeno tonovima. Kad bi naša osjetila bila dovoljno istančano izgrađena, mogli bismo čuti to titranje. Svojom riječju i djelima možemo utjecati na događanja u svemiru – raspolažemo zvukom riječi. Možemo slušati i odgovarati.
„Slušanje je izvor razumne duše, i um zbori zvukom; zvuk je kao misao i riječ je kao djelo – verbum
quasi opus est.“
Možemo čuti što Bog govori – kroz stvorenja i kroz Sveto pismo – i trebamo odgovoriti. Mi smo odgovorna bića.
„Čovjek je posuda koju je Bog načinio za sebe i ispunio je svojim duhom, kako bi u njoj dovršio svoja djela…Čovjeku je dozvolio da u poljupcu istinske ljubavi kroz svoju duhovnost može Boga hvaliti i slaviti.“
(Prof. Višnja Bartolović prevoditeljica je knjige “Hildegarda i hrana kao lijek” u nakladi “Verbuma” te svojim savjetima po načelima sv. Hildegarde pomaže ljudima u održavanju dobrog tjelesnog, mentalnog i duhovnog zdravlja.)
