Blagdan Svih svetih je dan hrabrih. Onih kojima je stalo do života. I koji su odlučili živjeti čitavim srcem. Dan onih koji nemaju potrebe izdizati se iznad života, iznad ikoga, nego žele poslužiti životu – i čovjeku i Bogu. Poslužiti najbolje što uzmognu.
Blagdan Svih svetih je dan onih koji imaju smjelosti živjeti svoju osobnost – i svoju osobitost; ne sklanjati se pred životom, ne zaklanjati se za ikim; ne truditi se prilagođavati pomodnostima, ne tražiti manje zahtjevne putove, putove na kojima je moguće toliko toga steći uz cijenu da se uguši vlastita izrazitost.
Dan onih koji se bolje snalaze na putovima koji iziskuju požrtvovnost, nego na putovima koji se razmeću lagodnošću. Dan upisanih u povijest vremena i vječnosti; dan onih po kojima i vrijeme i vječnost žive. Dan onih koji su poneseni ljubavlju prigrlili sve što im je život namijenio, kako život ne bi bio na gubitku.
Blagdan Svih svetih je dan onih koji su se, ugledni i neugledni, umni i priprosti, uočeni i jedva primijećeni, u svoje vrijeme, ondje gdje im je darovano živjeti, posvetili onima u kome su, posvetili onome u čemu su prepoznali razlog zbog kojega su pozvani u život, prepoznali smisao svojih dana i svoga srca. Dan onih kojima je vjernost životnom poslanju neusporedivo važnija od bilo kakva uspjeha. Dan onih koji – jer proniču dragocjenost života – svoj život ne štede, nego ga posvećuju drugima. Dan onih koji se ne boje izgubiti život, nego se boje da ga neće dospjeti potpuno darovati, utrošiti za druge.
Dan onih čije vrijeme nikada neće proći jer su ga svojom vedrinom i smjernošću ulili u vječnost.
Blagdan Svih svetih je dan svih svetih koji su ikada živjeli, koji će ikada živjeti – odvijeka i dovijeka. Dan punine ljudskosti, dan svetosti koja u Božjem zagrljaju povezuje sve naraštaje.
Tijekom vjekova ispisuju se litanije svih svetih u koje se upisuju tolika dobra imena, nepregledno more ljubavi i dobrote. Njima se pridodaju i naše osobne litanije svetih s kojima nam je darovano susretati se, dijeliti život, litanije koje se, kako godine odmiču, ne prestaju nadopunjavati, iznenađivati nas i uzdizati ljepotom neizrecive i neprolazne blizine.
Znam, može nam se učiniti da ovaj svijet nije dovoljno dobro mjesto za svetost. No, svetost nikada za sebe ne traži povlašteno mjesto. Ona svoju povlaštenost nalazi u tome da bude ondje gdje će se moći sjediniti sa životom – ljudskim i Božjim.
Pritom je izbirljiva na svoj osobit, začudni način. I udomljuje se nerijetko u onima kraj kojih je lako proći a da ih se i ne primijeti. Na granama njihova života, njihovih duša dozrijeva neslućeno lijepim plodovima.
Ako te potraži, nemoj se uskratiti. Uistinu, od dana tvoga rođenja, od dana tvoga preporođenja, u potrazi je za tobom.
