ADVENTSKE PRIČE (4)

UMNOŽITI VRIJEME (Tempore Adventus IV. Mt 15, 35-37)

Dok sam još bila dijete, tatin je prijatelj Marinko Penava – otac petero poodrasle djece – jednom ispričao o velikoj enigmi; njima tolikima za nedjeljni ručak ispadne dovoljno jedno pečeno pile. Uz priloge, razumije se. Inače su bili gurmani, meso se kod njih peklo u velikim količinama, ali ni njima ni bilo komu drugom nije…

Autor: Marina Katinić Pleić
event 20.12.2024.
Photo: Pixabay

Dok sam još bila dijete, tatin je prijatelj Marinko Penava – otac petero poodrasle djece – jednom ispričao o velikoj enigmi; njima tolikima za nedjeljni ručak ispadne dovoljno jedno pečeno pile. Uz priloge, razumije se. Inače su bili gurmani, meso se kod njih peklo u velikim količinama, ali ni njima ni bilo komu drugom nije bilo jasno što se to dogodi s piletom da se može razdijeliti na sedmero ljudi i budu siti. Pomalo to podsjeća na onu zgodu s umnažanjem sedam kruhova i dviju riba iz Matejeva evanđelja. Kada se hrana dijeli, umnaža se. Isto je s talentima, s veseljem, s bilo kojim dobrom. Nečega ipak nikada nema dovoljno, to kao da stalno izmiče, klizi kroz prste; vrijeme. Može li se vrijeme umnožiti? Umnaža li se ono dijeljenjem? Kada imam mnogo obveza, mnogo toga i napravim…no kada se one iscjepkaju u tisuće natuknica, informacija, susreta, poslića, umnoži se nemir i frustracija. Na kraju sam uvijek ondje gdje nisam, radim sve osim onog što bi doista trebalo, i ništa na kraju ne napravim kako treba. Više bude manje i poželim nestati iz vremena. Pa ipak…kada sam prisutna u susretu s nekim, bez pogledavanja u mobitel, i kada radim nešto potpuno sabrano, bez razmišljanja o tome što je bilo prije i što ću raditi sljedeće, kada se vrijeme ispuni blizinom i ljubavlju, tada se ono komprimira. Jedno popodne traje deset dana. Vrijeme se zgusne, koncentrira, beskrajno se umnoži iznutra. Treba dijeliti kruhove i ribe…no prije svega, svoje vrijeme.

Pročitaj više

Dana 26. kolovoza 1382. dao je postaviti Svetu Sliku u tamošnju crkvu Uznesenja. Godine 1430. husitski pljačkaši ostavili su dva traga mača na Djevičinu obrazu. Pljačkaši su pokušali pobjeći s kolima natovarenim dragocjenostima, uključujući i sliku, ali kad su se njihovi konji odbili pomaknuti, bacili su ikonu i razrezali je. Neki od njih odmah su umrli, neki su oslijepili a nekima je ruka postala paralizirana.

NJEZINA PROMENADA

Žene na robiji: Uporno ih se prisiljavalo da priznaju krivnju. Noću bi ih se često budilo i uskraćivana im je hrana. Zbog vađenja pijeska iz mora zimi neke su ostale neplodne. Sve su žene ipak preživjele, osim jedne koja je počinila samoubojstvo. Nakon što su se vratile kući, oduzeta su im sva građanska prava i imovina, čak i djeca.

Premda se očekivalo da će već po dolasku na čelo Zagrebačke nadbiskupije mons. Kutleša imenovati nove svećenike po župama i ostalim tijelima Zagrebačke nadbiskupije, to se nije dogodilo u prva dva ljeta. Ovo je prva velika promjena svećenika. Objavjuljemo sva imenovanja i premještaje.