Adventske meditacije s vlč. Zlatkom Sudcem: Bog se za čovjeka rađa

„Čuvaj se čovjeka čiji je Bog na nebesima!“ (B. Shaw). Upravo u vremenu iščekivanja Rodenja našeg Spasitelja, ova izjava odjekuje dublje u Duši. Nevidljivi i skriveni Bog izašao je iz svoje skrovitosti i odlučio postati jedan od nas. “Postao je čovjekom, ne prestajući nikada biti Bog i objavio i sebe i čovjeka (Lj. Rupčić). Nakon…

Autor: Vlč. Zlatko Sudac
event 20.12.2024.
Photo: Robert Anic/PIXSELL
Photo: Robert Anic/PIXSELL


„Čuvaj se čovjeka čiji je Bog na nebesima!“ (B. Shaw). Upravo u vremenu iščekivanja Rodenja našeg Spasitelja, ova izjava odjekuje dublje u Duši. Nevidljivi i skriveni Bog izašao je iz svoje skrovitosti i odlučio postati jedan od nas. “Postao je čovjekom, ne prestajući nikada biti Bog i objavio i sebe i čovjeka (Lj. Rupčić). Nakon toga, a posebno nakon svih događaja proživljenih na zemlji, Bog više nije anoniman.
Paul von Buren reče: „Bog ne postoji i Isus je njegov Sin” Ali, stvari stoje ovako: Postoji Krist i Bog je njegov Otac. „U Kristu se prepoznaje svjedok vječnoga“ (Lj. Rupčić), upravo se zato i za čovjeka rađa. U Kristu je Bog tako sjedinio sa sobom čovjeka da ga je učinio dionikom svoje božanske naravi (2 Pt 1,4). To znači da kad god Bog govori, tada govori o sebi i čovjeku. ..Sto je za Boga dobro, ne može ni za čovjeka biti zlo” (R, Spaemann). Božje je dobro Čovjek.
Naša se Raspeta Uskrsla Ljubav ne rada da bi postao produženje ili projekcija čovjeka, nego upravo okretanje prema čovjeku i dar čovjeku. Ne može se ozbiljno shvatiti ili bolje reći živjeti Boga ako se ozbiljno ne shvati i ne živi čovjeka, i obratno. To je s toga što je čovjekova stvar, Božja stvar, čovjekova stvarnost, Božja stvarnost.
„Slava je Božja živi čovjek” (Sv. Irenej). Svi govore i svi to znaju da Boga treba prepoznavati u čovjeku. Bog tim ništa ne dobiva jer sve ima. On se dariva, a čovjek dobiva. U tome je Slava Božja. Istina je da „Bog ne treba ljude da mu što god dadnu, nego da on samoga sebe njima dadne” (Lj. Rupčić), ali Bog ne može i bez čovjeka, jer Ljubav ne može a da ne Ljubi i da se uvijek iz nova rađa.

Pročitaj više

Dana 26. kolovoza 1382. dao je postaviti Svetu Sliku u tamošnju crkvu Uznesenja. Godine 1430. husitski pljačkaši ostavili su dva traga mača na Djevičinu obrazu. Pljačkaši su pokušali pobjeći s kolima natovarenim dragocjenostima, uključujući i sliku, ali kad su se njihovi konji odbili pomaknuti, bacili su ikonu i razrezali je. Neki od njih odmah su umrli, neki su oslijepili a nekima je ruka postala paralizirana.

NJEZINA PROMENADA

Žene na robiji: Uporno ih se prisiljavalo da priznaju krivnju. Noću bi ih se često budilo i uskraćivana im je hrana. Zbog vađenja pijeska iz mora zimi neke su ostale neplodne. Sve su žene ipak preživjele, osim jedne koja je počinila samoubojstvo. Nakon što su se vratile kući, oduzeta su im sva građanska prava i imovina, čak i djeca.

Premda se očekivalo da će već po dolasku na čelo Zagrebačke nadbiskupije mons. Kutleša imenovati nove svećenike po župama i ostalim tijelima Zagrebačke nadbiskupije, to se nije dogodilo u prva dva ljeta. Ovo je prva velika promjena svećenika. Objavjuljemo sva imenovanja i premještaje.