Događa se da ljudi sanjaju preminule rođake ili poznanike. Neki u tome vide neke mistične znakove, drugi razmišljaju o značenju sna. Za pravoslavca se ne postavlja pitanje što da radi kada sanja pokojne, jer Crkva na ovo daje jasan odgovor.
Ljudski san znanstvenici još nisu u potpunosti proučili. Stoga nije tako lako dobiti odgovor na pitanje zašto se pokojnici sanjaju. Postoji nekoliko objašnjenja za ovaj fenomen. Ako san smatramo duhovnom komponentom osobe, onda pojave mrtvih u snu mogu biti projekcija ljudskih emocija živih ljudi, sjećanje na pokojnika. Neki ljudi snove o pokojniku smatraju konkretnim pojavama umrle ljudske ličnosti. Međutim, veoma rijetko pravoslavlje ovo može smatrati afirmativnom činjenicom.
Činjenica je da nakon smrti ljudska duša više ne postoji u našem materijalnom svijetu. Stoga je osobno pojavljivanje duše u snu veoma kontroverzno, iako se ponekad događa pojavljivanje, u noćnim vizijama, svetaca, Djeve Marije ili anđela. Međutim, ovo je drugo pitanje. Pa što da radi pravoslavac ako sanja mrtve? Crkva daje jasan odgovor na to pitanje: Svi sveti Oci[1] jednoglasno kažu da se snovima ne može vjerovati.
Moramo biti veoma pažljivi prema sebi. Oko nas u nevidljivom svijetu postoje tisuće duhova – svetih anđela i demona. I ovi drugi pokušavaju upasti nam u dušu, a prvi nas žele zaštititi. Ni pod kojim okolnostima ne smijemo svojim unutrašnjim bićem razmatrati nagovore neprijatelja. Đavao se trudi biti lutkar, povlačeći čovjekove konce grijeha tako da njegova duša ode u pakao. Sotona je veoma drevno i inteligentno stvorenje. Ako svoju pažnju usmjerimo na njegove trikove, on će teško naći način da nas uhvati.
about:blank
Na primjer, đavao ili demon se mogu ukazati osobi u obliku anđela, sveca, Krista ili preminulog rođaka. U takvim slučajevima Nečisti vješto igra na osjećajima grešne ljudske prirode: oholosti, taštine, straha, praznovjerja i zadobivajući povjerenje, postupno gura čovjeka u ponor.
Postoje tri vrste snova:
– Od Boga
– Od đavla
– Iz prirode
Snovi od Boga su snoviđenja, proročanstva, opomene koje duhovno razvijaju čovjeka, pokazuju mu pravi put u životu i upozoravaju ga na opasnost. Upečatljivi primjer takvog sna je viđenje svetog praoca Jakova o tajanstvenom stubištu, koje predstavlja pralik Presvete Bogorodice (Post 28, 10-14). Ali da biste vidjeli takve snove, trebate biti svetac – to jest čovjek koji je očistio svoje srce postom, molitvom, pobožnim življenjem, poniznošću, ispovijedanjem i pričešćivanjem Presvetim Tijelom i Krvlju Kristovom do bogoviđenja. Vi i ja, draga braćo i sestre, često nismo tako veliki asketi i nismo postigli svetost. Stoga bi bilo nedostojno da gledamo snove od Boga (Post 28, 10-14).
Snovi od đavla mogu se podijeliti u tri tipa:
– u kojima nas pokušava gurnuti u neku vrstu strasti (na primjer, blud, seksualno skrnavljenje u snu);
– kada nas nastoji uplašiti (njegov cilj je da čovjeka izvede iz stanja duševne ravnoteže);
– u kojima se prerušava u Boga, svece, umrle rođake.
Posljednji snovi su najopasniji, jer su u skoro svakom čovjeku duboko ukorijenjeni taština i oholost („Hej, udostojio sam se vidjeti Boga ili svete“), ili zbog osjećaja tuge zbog gubitka voljene osobe, on je u nestabilnom psihičkom stanju i također može biti podložan napadima demona.
Prirodni snovi su kada osoba, u raznim bizarnim oblicima, u snu doživljava događaje koji su mu se dogodili tijekom proteklog dana. U ovim snovima, osobu mogu napasti i demoni.
Vi i ja, draga braćo i sestre, možemo vidjeti posljednje dvije vrste snova zbog naše grešne naravi. Ali sveti Oci upozoravaju: ni u kojem slučaju ne obraćajte pažnju na snove. Ujutro ustanimo, prekrižimo se, pomolimo se i, zaboravivši sve od noći, krenimo na posao.
Povodom preminulih rođaka…
Pojava mrtvih u snovima poticaj je na jaču molitvu za pokojnike. Sasvim je moguće da se u tome otkriva sama potreba ljudske duše živog čovjeka. Ovu pojavu možemo promatrati kao podsjećanje živog čovjeka na dužnost molitve za pokojne, ispunjenu ljubavlju prema njima. Zato je potrebno učiniti sve što Crkva propisuje: zakazati četrdesetodnevni spomen, parastos (zadušna molitva), euharistije, moliti, davati milostinju.
about:blank
Pravoslavna Crkva savjetuje molitvu kod kuće za pokoj duše pokojnika. Možete izmoliti posebni kanon ili akatist[2] za umrlog ili psaltir. Sve ovo se može naći u pravoslavnim molitvenicima. Također je neophodno naručiti molitvu za pokojnika koga smo sanjali, u hramu (ako je bio kršten). Trebali bi naručiti parastos u znak sjećanja na pokojnika, zapaliti svijeću za pokoj duše. Crkva također savjetuje da se pokojni spominju na Liturgiji (misi).
protojerej Andrej Čiženko
[1] https://orthodoxhr.wordpress.com/2023/09/13/tko-su-to-sveti-oci/
[2] https://drive.google.com/file/d/0BwXrA3iB7L-Zakc0bHlZaGZSRGc/view?usp=drive_link&resourcekey=0-1NCiuFrf7dKtKGWtcEtgTw
Izvor: Blog “Upoznaj pravoslavlje – pravoslavna vjera i duhovnost na hrvatskom jeziku”
