I OVCA I JANJE (Tempore Adventus IX. Mt 12, 14-18)

Ovo ljeto u Cisti Velikoj izbliza sam promatrala ovce; cijelo stado, uz pravoga psa ovčara, i zvoncima koja označavaju kraj paše. Janjci su bili posebno zatvoreni, jer bližila se Velika Gospa – a time i njihovo klanje. Tisućama godina čovjek se hrani biljem i životinjama, što već uspije skupiti, uzgojiti i uloviti; drago mi je što u posljednje vrijeme raste svijest o tome kako danas imamo velik izbor jela, i što se mnogi odlučuju na prehranu koja ne uključuje meso, a time ni ubijanje. Ipak, neobično je da što smo više osjetljivi na životinje i njihovu mladunčad, to smo manje osjetljivi na našu vlastitu mladunčad – djecu koja još nisu rođena, ali su itekako tu, živa. Priča o izgubljenoj ovci možda je najljepša prispodoba iz Evanđelja; čovjek ostavlja 99 ovaca i ide u potragu za jednom, zalutalom, i kada je nađe, sav sretan diže je na ramena i nosi kući. Isus je objasnio što ta priča poručuje, kako ne bi bilo zabune: „Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.“ Tko su ti maleni? Pred Bogom, svi smo maleni i svi se možemo izgubiti. Međutim, neki su manji jer im biološki život ovisi o drugima; malo janje ovisi o majci, o njezinu mlijeku, baš kao i novorođenče, a i dijete prije rođenja ovisi o majci odnosno o drugim ljudima koji mu pomažu da održi svoj život. Zapravo, i meni odrasloj može se dogoditi da se iznenada na ulici srušim, da mi treba pozvati hitnu, i ako to netko drugi ne učini – zbogom, svijete. U tom smislu, svi smo krhki, svi smo ranjivi, i ako nema milosrđa i ljubavi, onda je ovo okrutan svijet u kojem nikada ne znaš kada ćeš ostati sam na milost i nemilost prirodi. Baš zbog toga udruga “Hrvatska za život” danas je upriličila post za nerođenu djecu, kako bi se rodila, kako bi se našao netko tko će ih hraniti, brinuti se za njih, pripomoći njihovu opstanku. Jer prečesto zaboravljamo da je izopačena kultura užitka i „prava“, koja isključuje nesebičnu ljubav, nama samima nož pod grlom; kada se nađemo izgubljeni, jadni, sami, potrebni pomoći, hoće li nas itko potražiti… hoće li nas se itko sjetiti?