Obratio se, krstio i nakon šest mjeseci dobio je posao na obnovi Notre-Dame. Tako bi ukratko glasilo svjedočanstvo Antonina, majstora klesara, koje je izašlo upravo u vrijeme otvaranja katedrale Notre-Dame.
„Kao klesar specijaliziran za povijesne spomenike, prvenstveno se bavim restauracijom antičkog kamena i bavim se projektima umjetničkog oblikovanja. Moji klijenti su obično predstavnici povijesnih spomenika ili galerija koje naručuju umjetnička djela, poput grba uklesanog u kamen, na primjer“, priča Antonin, koji je bio jedan od 2.000 obrtnika koji su sudjelovali u obnovi Notre-Dame.
„U siječnju 2024. trebao sam pohađati tečaj za tehničara za pristup užetom, koji je na kraju otkazan. To je značilo da sam imao mnogo slobodniji raspored nego što je bilo predviđeno i obavijestio sam neke od svojih kontakata. Tri puta su mi se obratili u vezi s radom na rekonstrukciji Notre-Damea, ali sam morao odbiti te ponude zbog prijašnjih obveza. Ovom četvrtom prilikom, srećom, uspio sam prihvatiti i pridružiti se projektu. Bio je to početak nevjerojatne avanture: ta dva mjeseca bila su nevjerojatna. Atmosfera je bila fantastična, a upoznao sam sjajne ljude iz raznih struka. Ponekad nas je na gradilištu radilo i do 400 ljudi istovremeno. Nikada nisam vidio tako čisto i dobro organizirano gradilište“, priča Antonin, naglašavajući kako je Notre-Dame je jedinstveno mjesto za kršćane diljem svijeta i legendarno mjesto za obrtnike poput njega.
„Zamislite da gledate zalazak sunca s vrha tornja Notre-Dame, u samom srcu Pariza! Moje su emocije bile pojačane jer sam, kad sam stigao na to mjesto, bio kršten samo šest mjeseci ranije, tijekom mise uskrsnog bdijenja 2023. Od trenutka kada sam počeo raditi u Notre-Dameu, bio sam duboko dirnut. Zapanjio me masivni kip Krista koji blagoslivlja grad rukama s ranama od stigmi, koji se uzdiže nad južnim zabatom na kojem sam radio. Zaista sam osjećao da ponovno izgrađujem strukturu za Boga, u Božjoj prisutnosti“, svjedoči Antonin, čije je radno mjesto bilo na na južnom zabatu, iznad velike rozete.
„Naša je misija bila potpuno rekonstruirati dva tornja, svaki visok osam metara, smještena s obje strane manje rozete iznad glavne. Da bismo to učinili, morali smo ih rastaviti, obnoviti i prethodno izrezati kamenje na tlu. Svaki komad je zatim podignut kranom i precizno postavljen od strane klesara, nakon čega bih ja na licu mjesta doradio i klesao kamenje. Bio je to pedantan i strastven rad: svaki je kamen morao biti savršen“, priča i dodaje kako bi ponekad, čekajući da dizalice donesu novo kamenje, znao izvaditi krunicu iz džepa i moliti na toj visini.
„Ipak smo radili za Gospu! Neki su me kolege dobrodušno zadirkivali, ali jedan kolega s Madagaskara često me branio govoreći: ‘Pusti ga, on se moli za nas’. Moliti krunicu na tom južnom zabatu, prateći putanju sunca tijekom dana, bilo je nevjerojatno.
Moje obraćenje duboko je utjecalo na moj rad. Svako jutro se molim svetom Josipu, zaštitniku obrtnika. Ako preskočim taj dio, osjećam da moj rad trpi. Moja vjera također oblikuje način na koji komuniciram sa svojim kolegama. Otvoreno govorim da sam katolik i pokušavam prenijeti svoju radost. Objašnjavam kako mi to što znam da nisam sam u suočavanju sa životnim izazovima, da Netko uvijek stoji uz mene, daje snagu da ustrajem“, svjedoči i kaže kako je nedavno otkrio knjigu „Put“ sv. Josemarije, osnivača Opusa Dei te da je ta knjiga za njega kao obrtnika savršena.
„Za razliku od dugih tekstova koje je teško probaviti, nudi kratke, izravne fraze koje govore srcu… I ponekad te vrate na tvoje mjesto. Progutao sam knjigu. To je toliko utjecalo na mene da sam kupio još jedan primjerak da ga dam prijatelju s kojim sam radio. Nekolicina nas – katolika ili nekatolika – bila je pogođena prvom stranicom Puta, na kojoj sveti Josemaría piše: ‘Nemojte reći: ‘Takav sam stvoren… to je moj karakter.’ lik: Budi čovjek.”’ To je teško pogodilo više nas!“, kaže i dodaje kako točke o poslu u „Putu“ posebno imaju odjek u njegovu svijetu klesara zbog dobrog obavljanja posla i traženja savršenstva u ljepoti.
„U ovoj potrazi nalazimo Boga. Za nekoga poput mene, klesara koji je sklon raditi sam, otkrivanje kršćanske dimenzije mog rada pravi je dar. Sada znam da je Gospodin uz mene, da me prati na putu. Radeći u crkvama, susrećemo se s veličanstvenim stvarima koje su nevidljive ljudima na zemlji. Ono što smo postigli na južnom zabatu doista je predivno, ali nismo to učinili za ljude; učinili smo to za Boga. Ima nešto duboko u vezi s tim. Također sam doživio snažno iskustvo dok sam rezbario glavni oltar crkve benediktinskog samostana u Saint-Wandrilleu. Dok sam radio, redovnici su pjevali svoju Liturgiju časoslova. Moj rad je postao molitva! Bio sam istinski sretan“, posvjedočio je Antonin za internetsku stranicu Opusa dei.
