OD NEBA ILI OD LJUDI (Tempore adventus XV. Mt 21, 23-27)

Ne znam je li ikada postojalo nepristrano medijsko izvještavanje. Vjerojatno nije. Koju god vijest iznosio, glas uvijek upliće uokviravanje („framing“) i agendu, šaljući poruku je li to o čemu govori prema njemu dobro ili loše, prihvatljivo ili neprihvatljivo. Primjerice, jedan od naslova koje mi je prije koji dan servirao algoritam pametnog telefona, glasio je: „Priča o djevojci koja ljubav traži u incestuoznom odnosu. Taj odnos nije sablažnjiv već je – dirljiv“. Uzalud dokazivati da je tabu incesta antropološka konstanta, da je zabrana incesta prema antropolozima omogućila civilizaciju, da je Nizozemac Jonathan Meijer izveden pred sud jer je prijevarom postao biološkim ocem 550 djece, što je razlog za zabrinutost za javno zdravlje, da su na našim otocima zbog incestuoznih brakova namnožile bolesti, uzalud. U post-smislenom svijetu sve može biti „dirljivo“, pa i priča o incestu. Jer kako ne razumjeti nečiju želju za ljubavlju…ili za širenjem svojih gena šakom i kapom? Najbolja strategija uklanjanja zla jest praviti se da ga nema ili sve proglasiti dobrim. I jedno i drugo marljivo se radi se kako bi se čovjek osjećao uvijek ugodno jer mogućnost pogreške donosi krivnju i sram a to su božesačuvaj neugodne emocije, tako da psiholozi – gurui današnjeg vremena – preporučuju, kako je ono pisalo u forvarduši koja je svojedobno kružila internetom: „Idite bilo kamo, na putovanje, u trgovački centar, samo nemojte ići tamo gdje osjećate krivnju.“ U 21. Matejeva evanđelja Isusa su farizeji htjeli uhvatiti u klopku, pitajući ga tko ga je ovlastio poučavati u hramu (čitaj; govoriti što jest a što nije istina, što jest a što nije dobro). Isus je uzvratio protupitanjem o kriterijima dobra i zla: je li djelovanje Ivana Kristitelja bilo od Neba ili od ljudi? Drugim riječima, je li bilo dobro ili loše? Oni su mu odgovorili da ne znaju kako bi se izvukli od priznanja vlastite zloće, na što je on njima uskratio odgovor. Dobro i zlo doista postoje, budući da postoje svijest i sloboda. Krivnja i sram znak su ljudskosti. Treba to samo priznati – i svijet odjednom nije neprohodna noć u kojoj su sve krave crne.