Jutros prije zornice, u parku kraj crkve začuo se cvrkut ptice u tami. Što je to probudilo ptice, postaju li dani duži, ne znam… Pjev ptice u tami glas je koji dolazi iz dubine sna, zov života koji se nastavlja, tajanstvene prirode u kojoj je čovjek tek prolaznik. Tijelo ptice rezonantna je kutija u kojoj pjevalo stvara zvuk. Čovjek to oponaša; nedavno sam nazočila rijetkom pjevu probuđenih ptica u Atelieru Pavlinić u Bestovju, nedaleko Zagreba. U gradionici i popravljaonici klavira, harmonija, čembala i spineta, virtuozni čembalist Krešimir Has dozvao je ptice iz renesanse i baroka. Svirajući Böhma i Bacha, pripovijedao je o tome što su zapravo skladali i što ta glazba znači. Reski zvuk čembala jato je probuđenih ptica – baš poput češljugara koje je na tirkiznom čembalu naslikala ruka slikarice. Čembalo je kutija snova iz koje izlijeću nevidljive ptice… a srce je također rezonantna kutija, samo su njezine ptice često u kavezu. San je noć u kojoj se čuje Božji glas, poput ptičjeg pjeva u zoru, poput čembala iz kojeg izlijeću suzvučja, samo to treba čuti. Zašto tako rijetko čujem ptice…?
PROBUĐENE PTICE (Tempore Adventus XVII. Mt 1, 20)
Jutros prije zornice, u parku kraj crkve začuo se cvrkut ptice u tami. Što je to probudilo ptice, postaju li dani duži, ne znam… Pjev ptice u tami glas je koji dolazi iz dubine sna, zov života koji se nastavlja, tajanstvene prirode u kojoj je čovjek tek prolaznik. Tijelo ptice rezonantna je kutija u kojoj…
Pročitaj više
Crkve nisu bile pune zato što je to bilo moderno, niti zato što se tražila društvena vidljivost. Vjera je bila mjesto otpora, utočišta i nade. Ljudi su dolazili jer su vjerovali, jer im je Bog bio oslonac, jer su u polnoćki prepoznavali svjetlo koje tama ne može ugasiti.
Još traju božićni blagdani, pa je prigoda još malo provjeriti svoje znanje o njima.
Pod krinkom napretka i slobode često se nudi pogled na svijet u kojem savjest postaje osobni osjećaj, a ne mjesto susreta s Bogom, vjera se gura u privatnost, a javni prostor preuzimaju bučne ideologije koje ne trpe Svjetlo Evanđelja. Najopasnija tama našega vremena ne skriva se u agresivnim napadima na vjeru. Ona je u tihoj navici življenja kao da Bog ne postoji.