Jutros prije zornice, u parku kraj crkve začuo se cvrkut ptice u tami. Što je to probudilo ptice, postaju li dani duži, ne znam… Pjev ptice u tami glas je koji dolazi iz dubine sna, zov života koji se nastavlja, tajanstvene prirode u kojoj je čovjek tek prolaznik. Tijelo ptice rezonantna je kutija u kojoj pjevalo stvara zvuk. Čovjek to oponaša; nedavno sam nazočila rijetkom pjevu probuđenih ptica u Atelieru Pavlinić u Bestovju, nedaleko Zagreba. U gradionici i popravljaonici klavira, harmonija, čembala i spineta, virtuozni čembalist Krešimir Has dozvao je ptice iz renesanse i baroka. Svirajući Böhma i Bacha, pripovijedao je o tome što su zapravo skladali i što ta glazba znači. Reski zvuk čembala jato je probuđenih ptica – baš poput češljugara koje je na tirkiznom čembalu naslikala ruka slikarice. Čembalo je kutija snova iz koje izlijeću nevidljive ptice… a srce je također rezonantna kutija, samo su njezine ptice često u kavezu. San je noć u kojoj se čuje Božji glas, poput ptičjeg pjeva u zoru, poput čembala iz kojeg izlijeću suzvučja, samo to treba čuti. Zašto tako rijetko čujem ptice…?
PROBUĐENE PTICE (Tempore Adventus XVII. Mt 1, 20)
Jutros prije zornice, u parku kraj crkve začuo se cvrkut ptice u tami. Što je to probudilo ptice, postaju li dani duži, ne znam… Pjev ptice u tami glas je koji dolazi iz dubine sna, zov života koji se nastavlja, tajanstvene prirode u kojoj je čovjek tek prolaznik. Tijelo ptice rezonantna je kutija u kojoj…
Pročitaj više
“Posebno cijenim poslanje Udruge „Ruah“ koje nas sve podsjeća da čovjek nije stvoren samo za materijalni napredak, nego za život u zajedništvu s Bogom. U vremenu kada mnogi osjećaju duhovnu prazninu, usamljenost i gubitak smisla, svako nastojanje koje čovjeku pomaže otvoriti se Božjemu djelovanju ima posebnu vrijednost.”
Posljednjih nekoliko godina susrećem se s mnogo Ukrajinaca u Međugorju i u Ukrajini. I sam budem zapanjen kada vidim koliko njima znači Međugorje, Gospina blizina, molitva… Međugorje im daje nadu u bolje sutra, po molitvi dobivaju mir u svojim srcima. Mnogi roditelji plaču nad ubijenom djecom, žene za muževima, djeca za roditeljima. No Gospina blizina ih umiri i dadne im snagu da mogu nastaviti svoj život, bez mržnje, bez osvete.
Ono što se u 19. stoljeću sramotno nazivalo “iskušenjem melankolije”, moderni pastiri i liječnici bez oklijevanja dijagnosticiraju kao teški oblik kliničke depresije.