Jutros prije zornice, u parku kraj crkve začuo se cvrkut ptice u tami. Što je to probudilo ptice, postaju li dani duži, ne znam… Pjev ptice u tami glas je koji dolazi iz dubine sna, zov života koji se nastavlja, tajanstvene prirode u kojoj je čovjek tek prolaznik. Tijelo ptice rezonantna je kutija u kojoj pjevalo stvara zvuk. Čovjek to oponaša; nedavno sam nazočila rijetkom pjevu probuđenih ptica u Atelieru Pavlinić u Bestovju, nedaleko Zagreba. U gradionici i popravljaonici klavira, harmonija, čembala i spineta, virtuozni čembalist Krešimir Has dozvao je ptice iz renesanse i baroka. Svirajući Böhma i Bacha, pripovijedao je o tome što su zapravo skladali i što ta glazba znači. Reski zvuk čembala jato je probuđenih ptica – baš poput češljugara koje je na tirkiznom čembalu naslikala ruka slikarice. Čembalo je kutija snova iz koje izlijeću nevidljive ptice… a srce je također rezonantna kutija, samo su njezine ptice često u kavezu. San je noć u kojoj se čuje Božji glas, poput ptičjeg pjeva u zoru, poput čembala iz kojeg izlijeću suzvučja, samo to treba čuti. Zašto tako rijetko čujem ptice…?
PROBUĐENE PTICE (Tempore Adventus XVII. Mt 1, 20)
Jutros prije zornice, u parku kraj crkve začuo se cvrkut ptice u tami. Što je to probudilo ptice, postaju li dani duži, ne znam… Pjev ptice u tami glas je koji dolazi iz dubine sna, zov života koji se nastavlja, tajanstvene prirode u kojoj je čovjek tek prolaznik. Tijelo ptice rezonantna je kutija u kojoj…
Pročitaj više
„Crkva koja ljubi, koja ne postavlja granice ljubavi, koja ne poznaje neprijatelje koje treba pobijediti, nego muškarce i žene koje treba ljubiti. To je Crkva koja je danas potrebna svijetu. To je Crkva koja je potrebna Rijeci i našoj domovini“, poručio je nadbiskup Uzinić.
Razgovor se neće ograničiti samo na Simoninu prošlost, nego na njezino snažno i autentično duhovno iskustvo življenja sa živim Bogom iz dana u dan kroz njezin obiteljski život sa suprugom Stanislavom i djecom te kroz bolesti i kušnje koje je prate na njezinu putu.
Nicko je desetljećima udarao ritam svijeta, svirao pred stotinama tisuća ljudi, živio na rubu slave i umora. Ali jednoga dana, kad su svjetla pozornice utihnula, čuo je glas koji nije dolazio iz zvučnika: „Ne čini od Kuće Oca mojega kuću trgovačku!“ Taj glas probudio je njegovo srce. I počelo je čišćenje.