„Ljudski obzir priječi, blokira Božje djelovanje.“
Korijen i uzrok ljudskih obzira su preopterećenost i okupiranost sobom, preuzetna briga za sebe, traženje sebe. Strah za sebe, sebičnost, ljudski ponos tjeraju čovjeka u obzire i okupiranost, opterećenost sobom i razmišljanjem o tome što drugi misli, što će drugi reći o njemu. Čovjeka obzir okiva, blokira ga i tjera ga od Boga i od bližnjega.
Isus nas želi osloboditi od svega, pa i od ljudskog obzira. Da bi nas Isus oslobodio od svega – i od ljudskog obzira – trebamo ljubiti Boga jer je On jedini vrijedan naše ljubavi.
Iz ljubavi prema Bogu trebamo se dobro preispitivati:
– Ljubim li Boga?
– Vjerujem li u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga?
– Vjerujem li Bogu?
– Imam li pouzdanje u Boga?
– Oslanjam li se na Boga, Njegovu Snagu i Dobrotu?
– Ili se oslanjam na sebe i svoju „dobrotu“?
– Radim li s čistom nakanom ili da se Bogu i ljudima svidim?
– Radim li što je Bogu milo ili radim što je meni milo?
– Radim li iz obzira ili radim iz ljubavi prema Bogu i čovjeku?
Odreknućem i skrušenim pokajanjem možemo zatražiti od Boga oslobođenje, obraćenje, ozdravljenje. I pritom nam treba biti važno ono što Bog misli o nama i kakvi smo pred Bogom, a ne kako nas drugi vidi i što drugi o nama misli.
Trebamo:
– živjeti u Božjoj prisutnosti
– raditi što je Bogu milo
– ponizno služiti Bogu.
To znači:
1. Hoditi s Bogom.
2. Ugađati Bogu.
3. Zaboraviti sebe.
Izvor: Omnia Deo Facebook