Krunica je kršćanska tradicionalna molitva. Ona bi se u vrijeme kad je nastajala mogla nazvati molitvom jednostavnih ljudi. Nisu svim ljudima bile dostupne knjige u Srednjem vijeku, niti su svi ljudi znali čitati. A uhodani molitvenik ljudi Crkve bio je Psaltir, biblijska knjiga, koja se sastoji od 150 psalama, tj. molitava. Oni su raspoređeni po danima i tjednima i ljudi koji su imali Bibliju ili Časoslov mogli su to koristiti. Međutim, i jednostavni ljudi su željeli moliti u stilu molitve Crkve i tako je vrlo brzo nastala molitva od 150 Zdravomarija što je trebalo imitirati 150 biblijskih psalama. U 15. stoljeću su se tom nizu dodala biblijska razmatranja u tri otajstva po 50 Zdravomarija i tako se uhodala molitva krunice koja je postala popularnom molitvom običnih ljudi. Sigurno da se mogu navoditi mnogi psihološki ali i duhovni razlozi koji opravdavaju to silno ponavljanje iste molitve. U jednom krugu prijatelja jedan je pričao kako svaki dan moli krunicu. Kćerka studentica koja je pobožna predložila je ocu kako to nema smisla, kako je možda bolje izmoliti pošteno i istinski jednu Zdravomariju, nego ih nizati pedeset. Otac se složio s logikom kćerke, ali je sutradan opet molio svoju krunicu. Kćerka ga je pitala što to opet radi, a on je logikom jednostavnog čovjeka odgovorio kako zapravo ne zna koja je ta poštena i istinska Zdravomarija pa ih svejedno za svaki slučaj izmoli svih pedeset.
Svake godine na dan 7. listopada Crkva ima svoj blagdan Gospe od krunice. Negdje se to kod nas zove i Gospa Ružarica. Taj blagdan nas sjeća na godinu 1571. kad se dogodila velika pomorska bitka kod Lepanta. Evropa se prvi put, shvativši opasnost agresivnog nadiranja Osmanlijskog carstva na kopnu i moru, sjedinila u želji da se odupred agresoru. Na kopnu je to bilo u mnogo navrata s različitim uspjesima i neupjesima. Ova bitka svakako je presudna za prevagu sila na Sredozemnom moru. Pobijedila je evropska flota i to baš na ovaj dan koji je obilježen kao dan Gospe od krunice. Naime, papa Pio V, shvativši važnost ovog pothvata u kojem je i sam kao moralna snaga sudjelovao, poticao je sav kršćanski svijet Evrope da molitvom podrže evropsku stranu u toj borbi za obranu kopna i mora. Na osobit je način poticao na molitvu krunice, koja je u to vrijeme već bila poznata. Upravo je ova inicijativa pomogla da se krunica u Evropi i u kršćanskom svijetu tako duboko ukorijenila. Po tom blagdanu i cijelli mjesec listopad za katolike je mjesec pobožnosti krunice.
Vjerojatno bi bilo dobro sjetiti se da je krunica postala i bila sasvim spontano znakom obrane i zaštite naše domovine u teškim godinama domovinskog rata. Gotovo svi branitelji naše domovine nosili su krunicu oko vrata, a po trgovima, ulicama, pred raspelima i po crkvama, po našim kućama i domovima, u skloništima i bunkerima ta se krunca molila s vjerom da Bog čuje pravednu molitvu. Kad je jedan branitelj zatražio od svećenika da mu blagoslovi krunicu koju će nositi oko vrata dok bude na bojišnici, zapitan da li zna moliti krunicu, odgovorio je iskreno da ne zna, ali zna osobu koja će to za njega doma činiti. Krunica je potom postala i znakom u mnogim automobilima i još uvijek mnogima oko vrata s vjerom da nam je uvijek potrebna Božja zaštita i pomoć. Ona je postala dragocjena molitva koja ujedinjuje vjerničke obitelji i pomaže im u hodu kroz život bez obzira na poteškoće i probleme.
(Fra Zvjezdan Linić bio je dugogodišnji kolumnist “Večernjeg lista” i ovo je jedna iz niza njegovih kolumni.)
