Jedna od najčešće banalnih rečenica kojima započinje ogovaranje zvuči potpuno bezazleno: „Jesi li čuo/čula…?“ Naizgled, to je usputni razgovor kojim ćemo „samo“ prenijeti neku informaciju. I to je baš informacija koju ta osoba treba dobiti – od nas. Stvarno?
Zanimljivo je kako se superiorno stavljamo u poziciju da prenosimo informacije za koje ponekad ne znamo ni jesu li točne. Jeste li se ikada zapitali koji je uopće smisao takvog razgovora?
Ogovaranje može biti prisutno kod kuće, među rodbinom, prijateljima, ali većina ljudi najčešće upadne u tu zamku baš na poslu. Taj krug ljudi, koji nije dovoljno blizak da ulazite u dublje razgovore, postaje vaša svakodnevna stvarnost. Ako s tim ljudima provodite osam sati dnevno, to znači tjedno 40 sati, mjesečno 200 sati, a godišnje čak 2.400 sati. Pokušajte vizualizirati koliki je to dio vašeg života i koliko ste zapravo bitni u okruženju u kojem se nalazite.
Donosite li vi onda tim ljudima blagoslov ili donosite negativnost?
Prema sebi smo često zaštitnički nastrojeni, pa „negativnost“ sigurno nije epitet koji ćete olako prihvatiti. Međutim, ako nesvjesno upadnete u jamu ogovaranja, u duhovnom svijetu nanosite zlo osobi koju ogovarate. Što je još bitnije, u vlastitu dušu unosite nemir i prljavštinu, a da toga niste ni svjesni.
U zadnje vrijeme razmišljam sve više o šutnji kao blagoslovu i molim Gospodina da me nauči prešutjeti kada mislim da nešto trebam komentirati.
Često molimo Gospodina da progovori u našem životu, a mi Mu ne damo da dođe do riječi. Sam Isus je objavio sv. Faustini da želi otvoreni dijalog s nama u čistom srcu koje osluškuje Gospodina.
„Gospodin mi je dao spoznati da Mu se ne mili brbljava duša. ‘U takvoj duši ne nalazim mira. Muči me stalna buka i u toj se buci ne razaznaje moj glas.’“ (Dn 1008)
Upravo u toj brbljavosti i ispraznim razgovorima s kolegama dovodimo nemir u naše srce. Često zaboravimo da je ogovaranje grijeh i da trebamo čvrsto odlučiti boriti se protiv ove napasti.
Divan podsjetnik u tome daje sv. Ivan Zlatousti, poznati crkveni otac i teolog, koji kaže:
„O bližnjemu govori samo dobro, a ako nemaš ništa dobro reći, bolje šuti.“
Koji su to konkretni alati koji nam mogu pomoći u borbi protiv ogovaranja? Navodimo nekoliko smjernica koje možete svakodnevno primjenjivati u svom radnom okruženju:
1. Izbjegavajte prilike za grijeh
Prepoznajte situacije koje potiču negativne razgovore i aktivno se povucite iz njih. Ako znate da se u kuhinji okuplja društvo koje često ogovara, jednostavno nemojte biti tamo. Ponekad to znači i stavljanje granica na neprimjereno ponašanje.
2. Usmjerite razgovor prema izgradnji i podršci
Iako se ovo može činiti izazovno, s nekoliko naučenih tehnika iz psihologije, vrlo je izvedivo. Na primjer, ako vaš kolega žestoko kritizira drugog kolegu, saslušajte ga, ali nemojte se pridružiti napadu. Pokušajte razmisliti o drugim aspektima situacije i ne sudite prenagljeno.
3. Blagoslivljajte ljude koje susrećete
Ovo je snažan alat koji nam je dao sam Isus. Svakodnevno blagoslivljajte ljude koje susrećete. Kada ste u društvu s nekim, izrecite u sebi: „Gospodine, hvala Ti na ovom kolegi, blagoslovi ga, čuvaj ga i budi milostiv prema njemu.“ Ovo nije samo za kolege koji su vam dragi, već i za one s kojima imate poteškoća u odnosima. Neka Duh Sveti djeluje kroz vas.
4. Ispovjedite ovaj grijeh i prakticirajte samoproučavanje
U ispovijedi priznajte da ste ogovarali i razmislite o tome što su ti razgovori donijeli. Gospodin želi našu svetost, a grijeh ogovaranja nije u skladu s tim. U duhovnom smislu, ogovaranje ne donosi ništa pozitivno onima kojima prenosimo informacije.
5. Ostanite dosljedni i postavite granice
Ako ste se ispovjedili i odlučili prestati ogovarati, nastavite koristiti prethodne smjernice. Zapitajte se: Što ćete konkretno učiniti kada vas kolege ponovno pokušaju uvući u negativne razgovore? Naučite postavljati jasne granice i ne pristajte na stvari koje vas udaljavaju od mira.
„Nikakva loša riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo ona koja je dobra za izgradnju, kad je potrebna, da donese blagoslov onima koji čuju.“ (Efežanima 4:29)
Ako se pridržavate ovih savjeta, ne samo da ćete donijeti blagoslov u svoj radni prostor, već ćete i osobno doživjeti Božji mir.
Kontrolirajte svoje riječi i ponašanja. Razmislite o tome što govorite i što donosite drugima. Također, pokušajte nekada razmisliti koliko je ogovaranje ili usputni komentar mogao nekoga povrijediti i ostaviti nekome rane, a da toga niste ni svjesni. Još gore, koliko je komentara koji nisu istiniti, a došli su do onih o kojima se govore neistine? Ponekad se čak možemo udaljiti od razgovora ako se nas ne tiče.
Ali što je s onim odnosima gdje nas netko uporno napada, otežava nam rad i jednostavno s onim „teškim“ kolegama s kojima nikako ne možete pronaći zajednički jezik?
Budite blagi prema njima. Opraštajte im ako vas uvrijede i trudite se biti još bolji prema njima.
Zvuči teško, ali nije nemoguće. Na koncu, slijedimo Isusa koji nam je to ostavio kao zapovijed i postavimo sebi ključno pitanje: ako smo dobri samo prema onima koji nama odgovaraju, po čemu se mi kao vjernici razlikujemo od ostalih?
“Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.” (Lk 6, 32-34)
Ako nam je to dano kao jasna zapovijed, vježbajmo se stoga svakodnevno u svim životnim situacijama. Blagoslivljajte ljude koje susrećete svakodnevno i mir Božji bit će s vama.
