Korizmene meditacije – ponedjeljak drugog tjedna korizme: prepoznavanje vlastite potrebitosti kako bismo otvorili srce božanskom milosrđu, ljubiti druge Božjom ljubavlju, božanski i majčinski pogled…

ZAPOČINJEMO drugi tjedan korizme slušajući pokajničku molitvu proroka Danijela: „Mi sagriješismo, mi bezakonje počinismo, zlo učinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih” (Dan 9,5). Unatoč tome što narod Izraela nije htio slušati Gospodinov glas, Bog je ostao vjeran svojim obećanjima. Stoga prorok nastavlja svoju molitvu ispunjenu nadom: „Ah Gospodine moj, Bože veliki i…

Autor: Vjerujem.hr
event 17.03.2025.

ZAPOČINJEMO drugi tjedan korizme slušajući pokajničku molitvu proroka Danijela: „Mi sagriješismo, mi bezakonje počinismo, zlo učinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih” (Dan 9,5). Unatoč tome što narod Izraela nije htio slušati Gospodinov glas, Bog je ostao vjeran svojim obećanjima. Stoga prorok nastavlja svoju molitvu ispunjenu nadom: „Ah Gospodine moj, Bože veliki i strahoviti, koji čuvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube… U Gospodina je Boga našega smilovanje i oproštenje” (Dan 9,4.9).

Poziv na obraćenje, posebno važan tijekom korizme, proizlazi iz Božjeg srca punog milosrđa. To nije vapaj Boga koji želi obračunati s ljudskim grijehom, već ljubav Oca koji se sažalijeva nad našom slabošću, da bi je iscijelio i vratio nam život. „Ponovno pad…i to kakav pad! Očajavati? Ne: ponizi se i uteci se po Mariji, svojoj Majci, Milosrdnoj Ljubavi Isusovoj. – Jedan miserere i gore srce! – Počni iznova.[1]

Obratiti se Gospodinu i priznati vlastite grijehe, kao što je to učinio prorok Danijel, prvi je korak prema unutarnjoj obnovi i otvaranju Božanskom milosrđu. Bog je vjeran i čeka naš odgovor. Pouzdajući se u Njegovo milosrđe, pokazat ćemo mu svoje rane i dopustiti mu da nas iscijeli. S jednostavnošću i smjelošću djece, govorimo mu: „Gospodine, ne postupaj s nama po grijesima našim“ (usp. Ps 103,10).


ISKUSTVO Božje ljubavi potiče nas da se i prema ljudima oko sebe odnosimo s istim milosrđem. „Kako Otac ljubi, tako čine i njegova djeca.“[2] Onaj tko se osjeća shvaćenim i voljenim, lakše razumije i ljubi druge.

Gospodinove riječi u današnjem Evanđelju potiču nas da imamo veliko srce, s osjećajima i reakcijama sličnim njegovima: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte, i nećete biti osuđeni. Praštajte, i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se“ (Lk 6,36-38). Put na koji nas Isus poziva uključuje vrlo konkretne upute za naš svakodnevni život: „Budite milosrdni… ne sudite… ne osuđujte… praštajte… dajite.“ To je život u kojem je sam Bog naš uzor, kako bismo bili „usklađeni s ovim Srcem, ‘bogatim milosrđem’, koje nas poziva da ljubimo sve, čak i one koji su daleko i naše neprijatelje, oponašajući nebeskog Oca koji poštuje slobodu svakoga i privlači sve k sebi nepobjedivom snagom svoje vjernosti.“[3]

Živo osvješćivanje vlastitih grijeha i koliko nam je potrebna Božja strpljivost otvara vrata našeg srca za suosjećanje prema braći i sestrama. Nikada ne smijemo zaboraviti da Isus postavlja našu spremnost na oprost drugima kao uvjet da i nama bude oprošteno: „Jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti“ (Lk 6,38).


„BOŽJA nas riječ uči da su naša braća i sestre produžetak Utjelovljenja za svakoga od nas… Način na koji postupamo prema drugima ima transcendentnu dimenziju.“[4] Kada steknemo ovu nadnaravnu mudrost, učimo vidjeti Krista u svakoj osobi. Ta spoznaja mijenja naše vlastite živote. U drugima otkrivamo Božju prisutnost; vidimo ga u svakom koga sretnemo ili čujemo o njemu. A na neki način, Bog skrbi za nas kroz one koji su nam blizu.

Štoviše, naš način gledanja, razmišljanja, govorenja i djelovanja bit će vođen i obogaćen ljubavlju. Sveti Josemaría je živio i učio druge da žive ljubav koju je sažeo u pet glagola: „Moli, šuti, razumi, oprosti… i nasmiješi se.“[5] Zapravo, to je isti stav koji majka ima prema svom sinu. Njezin majčinski pogled uvijek omogućuje da ga ljubi, da kada je moguće pronađe opravdanje za njegovo ponašanje i da ga podrži svojom pomoći u njegovim ponekad nesigurnim koracima.

„Brate,“ napisao je jedan crkveni otac, „preporučujem ti ovo: neka suosjećanje uvijek prevlada u tvom srcu, dok ne osjetiš suosjećanje koje Bog osjeća za svijet.“[6] Molimo Mariju, Majku milosrđa, za dar neprekidnog pouzdanja u Božju ljubav prema nama. Tako će nam biti lakše opraštati pogreške drugih, ljubiti ih i pomagati onakvima kakvi jesu.


[1] Sveti Josemaría, Put, br. 711.

[2] Papa Franjo, Misericordiae Vultus, br. 9.

[3] Benedikt XVI, Angelus, 16. rujna 2007.

[4] Papa Franjo, Evangelii Gaudium, br, 179.

[5] Pilar Urbano, Čovjek Vile Tevere, pogl. 7.

[6] Sv. Izak Sirijski, Asketski ogledi, 1. serija, br. 34.

Izvor: Opusdei.org/hr

Pročitaj više

Osim primarne duhovne dimenzije posta te posta kao religijske prakse, on ima pokreće i snažne ozdravljujuće mehanizme u ljudskom tijelu te naglasak stavlja i na društvenu tj. socijalnu dimenziju kroz pomoć onima kojima je nužna upravo kroz hranu koje smo se odrekli.

DUHOVNA BIBLIOTEKA

Strah, depresija, duševne boli, lijenost, častohlepnost, ambicija, sve se to iskazuje u tijelu. Mogla bi se izraditi vrlo zanimljiva doktorska radnja o tome kako se sedam glavnih grijeha iskazuju u tijelu. Postoji tipično lice koje zrači zavišću i koje uopće ne nalikuju licu lijenčine.

Čuvajte se u svako vrijeme demonske zavisti i njihovih zlih savjeta, skrivenih zamki i pritajene zlobe, prevrtljive laži i hulnih pomisli i lukavih nagovaranja koja svakog dana ubacuju u naša srca!