- Tko pristupi postu osjeća da se tu ne radi samo o mršavljenju, već o novom životnom nazoru, o novom ophođenju s jelom i pićem, ali i s radom i životnim navikama. (Anselm Grün)
- Želim vam reći nešto što ćete lako razumjeti i što ste često doživljavali, ako se ne varam: post daje moljenju veću snagu i pravi žar… Molitva daje snagu za post, a post priskrbljuje milost za moljenje. Post jača moljenje, moljenje osnažuje post i iznosi ga pred Gospodina. (sv. Bernard)
- Vjerski je post prije svega čin poniznosti pred Bogom, pokorničko djelo u kojemu dolazi do izražaja naša potreba za obraćanjem od grijeha i sebičnosti. Njegov cilj nije ništa manje nego pomoći nam postati osobama s više ljubavi u sebi, osobama koje ljube Boga iznad svega i svoga bližnjeg kao sebe sama. Svrha je posta, dakle, u preobrazbi čitavog našeg bića – duše, tijela i duha. Ti se ciljevi ne mogu postići ako onaj tko posti nije usmjeren na Boga u molitvi, već na samoga sebe. (Charles M. Murphy)
- Nemir nastaje iz neumjerenosti, iz ovladanosti nagonima. Post dovodi čovjeka pod stegu, oslobađa ga vlasti njegovih neobuzdanih strasti i tako mu daruje unutarnji mir. Ali taj mir nije nešto čisto duhovno. To je i mir tijela. Tijelo se smiruje, s jedne strane time što nije opterećeno prekomjernom probavom, s druge strane obuzdavanjem njegovih nagona. Tako se u crkvenih otaca uvijek pokazuje shvaćanje posta koje pretpostavlja jedinstvo tijela i duše. (Anselm Grün)
- Jedan zadivljujući uvid koji su nam mislioci poput Origena, Evagrija i drugih namrli jest da se “tijelo može promatrati kao ‘tekst’ duše, medij za čitanje nutarnjih procesa u ljudskoj osobi”. Tako dolazimo do pravoga razumijevanja smisla posta i vidimo koliko se post razlikuje od moderne koncepcije dijete. Dijeta je usmjerena samo na tijelo, dok je post usmjeren na srce i njegovu preobrazbu. (Charles M. Murphy)
- U ovo naše vrijeme čini se da je post izgubio ponešto od svojega duhovnog značenja te da je, u kulturi koju obilježava težnja za materijalnim dobrom, zadobio terapeutski smisao vođenja brige o svojemu tijelu. Post zacijelo pridonosi tjelesnom dobru, no on je za vjernike prije svega ‘terapija’ kojom sebe iscjeljuju od svega što priječi njihovo suobličavanje s Božjom voljom. (papa Benedikt XVI.)
- Socijalna je ljubav značajka koja određuje kršćanski post. Jedan od glavnih razloga zašto kršćani poste jest boriti se protiv urođene ljudske sebičnosti i posesivnosti te odolijevati društvenim silama koje nas tjeraju na sve veće i veće trošenje Zemljinih resursa na račun siromašnih. Oni poste kako bi se, vršenjem krjeposti umjerenosti, vježbali u solidarnosti sa siromašnima. (Charles M. Murphy)
- Mijenjajući naše obrasce uzimanja hrane, čak i na kratko, postajemo svjesni dubine naše navezanosti na hranu i na vrijeme za jelo, čime istodobno slabimo tu navezanost, tako da ona nikada više ne može imati onu snagu koju je imala dok je nismo bili svjesni. (Margaret Miles)
- Želi li neki kralj zauzeti neprijateljski grad, tada se prvo dokopava vode i onemogući građanima opskrbu njome. Kad oni skapavaju od žeđi i gladi, pokorit će mu se. Isto je tako s požudama tijela. Bori li se redovnik protiv njih postom i gladovanjem, tada neprijatelji postaju nemoćni protiv duše. (Anselm Grün)
- Bratska ljubav: Post nije, dakle, tabu koji se nikako ne smije prekršiti. Kome je post važniji od bratske ljubavi, taj pokazuje da mu je vlastito uzdizanje i samodokazivanje važnije od Kristova zakona. Za njega je post djelo kojim može sebi i drugima dokazati svoju vrijednost. Ali on je tada rob vlastite askeze. Obilježje je kršćanske askeze da se svoje asketsko vladanje može povremeno i prekinuti, odnosno ublažiti. Postoje važnije stvari nego sebe postom iznutra jačati. U bratskoj ljubavi skreće moj pogled s mene na bližnjega. (Anselm Grün)
Post i kako postiti: donosimo 10 kratkih duhovnih poticajnih misli i razmatranja o postu
Post i korizma ne mogu jedno bez drugoga i idu jedno s drugim pod ruku. Izdvojili smo u ove korizmene dane deset poticajnih misli o postu te kako i zbog čega je korisno postiti.
Photo: Pixabay
Pročitaj više
Činjenica je da je Isus umro na križu. Ima doduše i na tom području luđaka i spekulanata koji misle da je Isus doduše bio obješen na križ, ali on nije na križu umro. On je samo prividno umro ili je bio do smrti iscrpljen, ali je uskoro opet smogao snage i onda otputovao u Indiju….
U strogom središtu Zagreba, na mjestu gdje završava Kaptol i počinje ulica Nova Ves, nalazi se kapela „dobrom razbojniku“ sv. Dizmi tj. onome koji je bio s Kristove desne strane na križu. Najstarija je to kapela na svijetu posvećene svetom Dizmi iliti Dizmušu, kako su ga zvali stari Zagrepčani. Dizma je Isusu bio s desne…
Danas mi dovedi duše svećenika i redovnika i uroni ih u moje neizmjerno milosrđe. One su mi dale snagu podnijeti pregorku muku. Po njima se kao kroz rukavce izlijeva moje milosrđe na čitavo čovječanstvo. (Dn 1212) Moli se Krunica Božjega milosrđa… (na poveznici)Slijedi: Premilosrdni Isuse, od kojega dolazi svako dobro, umnoži u nama milosti da činimo hvale…