Večeras u 20 sati u novom “Popcastu by Darko Pavičić” gostuje rabin Kotel Da Don

Jeste li znali da rabin nije svećenik? I da šabat (subota), zapravo, nije kraj tjedna, nego početak novoga? Što se smije raditi na šabat i kako izgleda 24 sata bez mobitela, interneta i televizora? Zašto se Židovi pridržavaju 613 pravila i zašto ne jedu svinjetinu i još mnogo toga što nije po košer standardima? Odgovore…

Autor: Vjerujem.hr
event 20.03.2025.
Photo: Zeljko Lukunic/PIXSELL

Jeste li znali da rabin nije svećenik? I da šabat (subota), zapravo, nije kraj tjedna, nego početak novoga? Što se smije raditi na šabat i kako izgleda 24 sata bez mobitela, interneta i televizora? Zašto se Židovi pridržavaju 613 pravila i zašto ne jedu svinjetinu i još mnogo toga što nije po košer standardima?

Odgovore na ta pitanja dat će prof. dr. Kotel Da Don, rabin zajednice Bet Israel iz Zagreba, koji je gost najnovijeg “Popcasta by Darko Pavičić”, koji će biti emitiran u četvrtak u 20 sati na portalu Večernjeg lista.

Budući da u vrijeme korizme u misnim čitanjima katolici slušaju Ponovljeni zakon iz Staroga zavjeta, rabin Da Don iz perspektive judaizma odgovara na pitanja o Adamu i Evi i njihovom roditeljskom autoritetu, o Kajinu i Abelu i bratskom odnosu u kojemu je prolivena krv te o Jakovu, Ezavu, Izaku i Josipovu ropstvu u Egiptu.

Rabin je učitelj. I Isusa su njegovi suvremenici zvali “rabbi”. Stoga, naučimo nešto novoga od rabina Kotela Da Dona.

Pročitaj više

Ljetne vrućine su iscrpljujuće i prijeti opasnost od dehidracije, pa prof. Višnja Bartolović u današnjem “Višnjinu kutku sa sv. Hildegardom” donosi preporuke koje čajeve piti po prepoci svete Hildegarde i tako osigurati dovoljan unos tekućine i vitamina u ljetne dane.

Možda si i ti, koji ovo čitaš, umoran od molitve. Možda si čak i prestao moliti jer si predugo kucao, a vrata se nisu otvorila. Ako jesi — nisi sam. I nisi zaboravljen. Možda se ne otvaraju vrata koja očekuješ, ali to ne znači da Bog nije s tobom. Ja odlučujem i dalje tražiti. I dalje kucati. I dalje vjerovati da je Bog vjeran i da mu je više stalo do mog dobra nego meni samoj.

Do zadnjega trenutka bio je svjestan svega. Nikada se nije tužio, samo je u posljednje vrijeme govorio da je pošao prema svome Gospodinu. I ugasio se toga nedjeljnoga jutra, na obljetnicu svoga ređenja, kao svijeća. Dogorijevala je i dogorjela. Drugi su u nju gledali otvorenih očiju, jer tako umiru samo veliki ljudi, samo svetci. Na zidu njegove sobe ostale su dvije slike, ona Isusa Krista i ona bl. Alojzija Stepinca, donesena još iz iseljeništva. U našemu srcu ostao je lik čovjeka o kojemu će se tek čuti. Do sada je on govorio o drugima, sada je vrijeme da se progovori o njemu.