Ako je nekome možda bilo teško ili lijeno ići ovoga korizmenoga kišnoga petka na križni put u crkvu, bilo bi dobro da pročita objavu vlč. Jakoslava Banića, našeg misionara u Ugandi o korizmenom petku u njegovoj katoličkoj misiji – gdje je trenutačno sezona kiša i iz neba lijeva svakodnevno…
Status vlč. Jakoslava Banića prenosimo u cijelosti:
Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko” (Matej 18:3).
Još je jedan korizmeni Petak,
Počela je padati kiša, vrijeme je kišne sezone, danas ko iz kabla, pada i pada. Na putu prema misiji razmišljam hoće li netko danas doći na Križni put i misu. Voda svugdje, negdje ni cestu nemožeš raspoznati.
Dolazimo pred misiju nigdje nikoga. Vrata kapele zatvorena. Pomislim nitko nije došao, pa tko bi mogao i doći po ovakvom vremenu, kad odjednom vrata se otvaraju. Nekog ipak ima.
Ulazimo u kapelu, najmlađi, djeca, skupljeni jedni pored drugih, mokri i bosi s oskudnom odjećom, ali osmjeh od uha do uha. Radost neopisiva.
Posramim se njihove ljubavi prema Bogu i Crkvi. Tako čista, tako nevina, tako iskrena, jednostavna.
Da ih bar malo ugrijemo uzeli smo par pokrivača i zamotali ih, a oni još više sretni.
Na križnim putovima naših života Bog nam uvijek želi biti bliz, želi nam pomoći, želi nas ohrabriti. Nikad nismo sami Bog je uvijek tu samo trebamo imati više povjerenja u Njega unatoč svim životnim poteškoćama, doslovce vjerovati poput djeteta.
Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko” (Matej 18:3).
