ZAŠTO IĆI NA MISU – Svjedočanstvo: Zbog depresije i beznađa bila sam korak do suicida, prisilila sam se ići na misu koja mi je nakon toga postala pravi blagoslov

Odlučila sam ili, bolje rečeno, prisilila sam se ići na Svetu Misu i preko tjedna, jer je tada manje ljudi i Misa traje kraće. Nakon otprilike mjesec dana na jednoj sam Misi kao i obično bila opuštena, zatvorenih očiju kako bih se mogla što bolje sabrati i kako bi mi misli lutale što manje. Kad je počelo prikazanje darova, odjednom kao da su mi se uši otvorile na poseban način, kao da sam ušla u neku drugu dimenziju.

Autor: Josip Lončar
event 30.03.2025.
Photo: Pexels

Mnoge ljude širom svijeta za vrijeme Svete Mise neočekivano dotiče izvanredna Božja milost. Bog nas, dajući nam te jedinstvene uvide u svoju neizmjernu milost, uvijek iznova privlači da ga potražimo, pronađemo i iskusimo u Euharistiji. Crkva nas uči da je Sveta Misa najsvetiji događaj u prakticiranju vjere. To mnogi vjernici mogu potvrditi iz iskustva, no jako je malo onih koji o svojim iskustvima Mise svjedoče onima kojima bi njihovo svjedočanstvo moglo promijeniti život, piše Josip Lončar u knjizi “Sveta misa – najsvetiji događaj na svijetu”.

Donosim jedno takvo svjedočanstvo u nadi da će vas ohrabriti da i vi svojim bližnjima posvjedočite barem nešto od „najsvetijeg događaja na svijetu”:

Prije desetak godina prolazila sam kroz jako teško razdoblje depresije, tjeskobe i beznađa. Bila sam veoma blizu samoubojstva. Tražeći rješenje problema, naišla sam na osobu koja me je približila Bogu i potaknula me na životnu ispovijed, po kojoj se je moj život promijenio iz temelja. Nakon te ispovijedi snažno me je počela privlačiti Božja prisutnost u Presvetom sakramentu. Znala bih nekoliko puta tjedno otići u crkvu, u bilo koje doba dana, i u njoj prosjediti sat-dva, a da ništa posebno ne molim. Bilo mi je važno da se nalazim u Božjoj nazočnosti. To sjedenje u crkvi, ta svjesnost prebivanja u Božjoj prisutnosti, odmaralo me je i ispunjavalo dubokim nutarnjim mirom.

Iako me je Isus u posvećenoj hostiji snažno privlačio k sebi, imala sam velikih problema s odlaskom na nedjeljnu Svetu Misu. Nisam se osjećala dobro među svim onim ljudima gledajući kako većina nas automatski izgovara riječi kojima ne razumijemo ni smisao ni svrhu. Bilo je očito da nam ni srca ni misli nisu u onome što govorimo i slušamo. Očito da samo dolazimo ‘obaviti’ nešto što od nas očekuju Bog i Crkva. A ja nikako nisam mogla prihvatiti Boga koji želi sa mnom komunicirati na takav način.

Odlučila sam ili, bolje rečeno, prisilila sam se ići na Svetu Misu i preko tjedna, jer je tada manje ljudi i Misa traje kraće. Nakon otprilike mjesec dana na jednoj sam Misi kao i obično bila opuštena, zatvorenih očiju kako bih se mogla što bolje sabrati i kako bi mi misli lutale što manje. Kad je počelo prikazanje darova, odjednom kao da su mi se uši otvorile na poseban način, kao da sam ušla u neku drugu dimenziju. Odjednom sam savršeno čula i razumjela što svećenik govori. Bila sam jasno svjesna Božje nazočnosti, svjesna s kojom pažnjom i ljubavlju prisutni Gospodin sluša riječi koje mu svećenik upućuje u naše ime i riječi koje mi upućujemo Njemu. Sve je imalo dubok smisao, sve se je savršeno nadovezivalo jedno na drugo – bila sam potpuno svjesna stvarnosti koja se je na Misi događala.

Od tada je prošlo desetak godina. I dalje se borim s odlaženjem na Svetu Misu, iako u dubini duše znam koliko mi svaka Misa donosi Božjeg mira u dušu, iako od Mise moja duša zaista živi. Ponekad je ta borba tako teška da mi se čini kako me sâm zloduh nagovara da ne idem. Tad si posvijestim koliko je Isusu moralo biti teško otići na križ, koliku je borbu proživljavao u Getsemanskom vrtu, iako je znao da će svojom mukom spasiti mnoge, i odlučim otići na Misu. Ne idem samo radi sebe. Uvijek ima netko kome je Isusova milost s križa silno potrebna i komu je prikazivanjem Mise mogu posredovati.

S vremenom sam shvatila da što imam veći otpor prema odlaženju na Misu, to me na njoj očekuje veći blagoslov.

Tko zna ne bih li bez ove tako neočekivane milosti odustala od Mise, poput mnogih koji na nju više ne idu, ili bi mi ona ostala samo nešto što trebam ‘obaviti’ kako ne bih teško sagriješila.

Čvrsto sam uvjeren da će barem netko od onih koji su odustali od Svete Mise promijeniti svoj stav ako im budemo ovako svjedočili.

Naša duhovna iskustva mogu postati talenti iz Isusove prispodobe kojima možemo uspješno trgovati, odnosno o kojima možemo svjedočiti, kojima možemo evangelizirati. Ako ih otkopamo, odnosno izvadimo iz skrivenosti i posvjedočimo ih u pravo vrijeme, na pravi način i pravoj osobi, postoji velika mogućnost da ta osoba prihvati naše svjedočanstvo. Na taj ćemo način zaraditi novi talent za našeg Gospodina i Kralja (Mt 25,14-30).

Izvor: Josip Lončar, “Sveta misa – najsvetiji događaj na svijetu”

*Josip Lončar je upravitelj Zaklade za promicanje kršćanskih vrednota Kristofori, te glavni urednik časopisa Book. Dugogodišnji je član ACCSE-a (Udruženja katoličkih karizmatskih škola evangelizacije). Više je godina bio službeni promotor ICCRS-a (Međunarodne službe Katoličke karizmatske obnove iz Vatikana). Tijekom gotovo tri desetljeća djelovanja održao je duhovne obnove u više od 300 župa u Hrvatskoj i inozemstvu. Autor je knjigaKarizma vjereBakina krunicaSila odozgorKako povjerovatiŠkola molitve 1 (razmatranje Riječi)Škola molitve 2 (razmatranje krunice)Škola molitve 3 – dar jezikaŽelim da živišSveta Misa. Najsvetiji događaj na svijetu.

Pročitaj više

Do zadnjega trenutka bio je svjestan svega. Nikada se nije tužio, samo je u posljednje vrijeme govorio da je pošao prema svome Gospodinu. I ugasio se toga nedjeljnoga jutra, na obljetnicu svoga ređenja, kao svijeća. Dogorijevala je i dogorjela. Drugi su u nju gledali otvorenih očiju, jer tako umiru samo veliki ljudi, samo svetci. Na zidu njegove sobe ostale su dvije slike, ona Isusa Krista i ona bl. Alojzija Stepinca, donesena još iz iseljeništva. U našemu srcu ostao je lik čovjeka o kojemu će se tek čuti. Do sada je on govorio o drugima, sada je vrijeme da se progovori o njemu.

PRENOSIMO

Domoljublje i nacionalni ponos doživljavaju se u dijelu društva kao prijetnja “najvećim dijelom zato što su se ljudi na koncertu okupili oko ideja koje ti mediji svom snagom nastoje prikazati u nepoželjnom svjetlu”. “Dubok je otpor prema Hrvatskoj državi i domoljublju.  On je povezan sa našim podjelama na različite pripadnosti u prošlosti, našim borbama za bolju povijest i velikim dijelom kameleonskoj politici HDZ-a”, rekao je fra Ante Vučković za portal Matice Hrvatske Misao.hr, koji prenosimo u cijelosti.

Ne dopustite da vas tuđa mišljenja obeshrabre ako u srcu znate da ste donijeli čistu i ispravnu odluku. Da imate čistu savjest i da svakoga možete pogledati u oči znajući da mu niste učinili zlo. Te oči ljudi koje gledate danas, jednog će dana biti lice Božje koje će vas ponovno pitati za te iste odluke – vaše postupke i vaše namjere. Bog neće slušati što je govorilo selo, što su govorili drugi, pa ni ono što govorite vi – nego će gledati namjere vašeg srca.