“Čuh klevete mnogih: »Užas odasvud! Prijavite, Mi ćemo ga prijaviti.« Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. »Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!« Sa mnom je Gospodin kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma jer neće uspjeti; vječna se sramota neće zaboraviti.
Gospodine nad Vojskama, koji proničeš pravednika, i ispituješ mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. Pjevajte Gospodinu, hvalite Gospodina, jer on izbavi duše sirote iz ruku zlikovaca.“
Čitajući životnu priču starozavjetnog proroka Jeremije stječe se dojam da je riječ o jednom životnom ne-uspjehu. Od samog svog poziva Jeremija mora trpjeti progone, zlostavljanja, utamničenje. Iako ožigosan i protjeran [Branded and Exiled] Jeremija ne može šutjeti; jer kad on zašuti, Božja riječ u njemu plamti kao vatra. Zato Jeremija mora govoriti, mora prorokovati htio-ne-htio; mora zato jer Božji glasnici – oni su jednostavno „osuđeni“ na to, pa makar podnosili i neugode i morali trpjeti od strane ljudi!
Poštovani / Poštovana, prije nekoliko dana, točnije 2. travnja, razaslao sam mail s molbom za davanje glasa za Čovjeka / Božjeg glasnika – Slavka Nedića, kao radijsku osobu godine. I evo, što reći noćas, nego – HVALA! – hvala i Tebi što si dao/dala svoj glas, pa je Slavko večeras odnio nagradu; proglašen je radijskom osobom godine!
Kako sam odmah iskopao na nekim linkovima: Slavko Nedić je radijska osoba godine. Nakon radijskih emisija, red je i na ljude čiji glasovi svakodnevno odzvanjaju eterom – i koji nas bude, informiraju i prate kroz dan. Riječ je o kategoriji Radijska osoba godine, a nagradu su uručili glumica Nataša Janjić i rukometaš Zvonimir Srna. Za ovu titulu natjecali su se: Jana Bubnič Arčanin, Ivan Hlupić, Ivona Kovačević, Slavko Nedić i Gordan Vasilj. Prema izboru publike i čitatelja, Radijska osoba godine je Slavko Nedić!
Nisam ja pobijedio, ali kao da jesam; posebno kad su i meni počeli stizati mailovi i SMS-poruke. Jedna od boljih rečenica, koju sam si odmah kopirao bila je ova:
Netko je to kazao ovako, da se za neke osobe odmah vidi da su bili u fratrima; i upravo je to ono što se prepoznaje i iz Slavkovih riječi zahvale… – za koju je moj subrat o. Domagoj Polanščak napisao ovako: „Jednostavna i skromna zahvala… nije zaboravio i svoje radijske kolege… sa završnom rečenicom koja sve zaokružuje…“
Zato ću na kraju ponoviti zajedno sa Slavkom: Bogu dragom hvala! – i ništa više!
Ovdje ispod nekoliko linkova i ono što sam na brzinu našao – da još jednom i Tebi reknem – HVALA!
pozdravlja p. anto
https://magazin.hrt.hr/zabava/sve-je-spremno-za-dodjelu-vecernjakove-ruze-12106003
https://www.vecernji.hr/showbiz/tko-je-sve-slavio-na-31-vecernjakovoj-ruzi-1852836
