U strogom središtu Zagreba, na mjestu gdje završava Kaptol i počinje ulica Nova Ves, nalazi se kapela „dobrom razbojniku“ sv. Dizmi tj. onome koji je bio s Kristove desne strane na križu. Najstarija je to kapela na svijetu posvećene svetom Dizmi iliti Dizmušu, kako su ga zvali stari Zagrepčani. Dizma je Isusu bio s desne strane, a s lijeve Gizma (ili Gesta). Dok su stajali razapeti čekajući smrt, Gizma se rugao Isusu govoreći mu: “Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!” No Dizma je stao na Isusovu stranu, odvrativši da su njih dvojica zaslužila biti na križu, a Isus nije, tražeći od Isusa da ga se sjeti kad dođe u svoje kraljevstvo. Isus odgovara: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!” Pa se njega drži prvim kanoniziranim svecem.
„Premda izvještaji evanđelista ne spominju imena dvojice zločinaca raspetih zajedno s Isusom, apokrifni kršćanski tekstovi nazivaju ih Dizma i Gizma. Prvi se pokajao za grijehe, a drugi ustrajao u zloći sve do kraja. Crkveni oci i sveci različito govore o Dizminu životu ocrtavajući njegovu kriminalnu prošlost. Tako sv. Ambrozije piše da mu je životni put bio prekriven krvlju pljačkaških pohoda, a sv. Eulogije, mučenik, kaže da su mu ruke bile poprskane krvlju vlastitoga brata. Po pitanju njegove vjere također nema zajedničkoga stava. Jedni misle da je bio Židov, a drugi da je bio poganin“, objašnjava fra Damir Pavić.
„Mnogi crkveni pisci drže da je Dizma bio Egipćanin, povezujući to s epizodom boravka Svete obitelji u ovoj zemlji. Naime, na svomu bijegu u Egipat, prema apokrifnom evanđelju po Nikodemu, Sveta obitelj je upala među razbojnike, a jedan od njih, očaran ljepotom djeteta Isusa, rekao je: „Uistinu vam kažem: kada bi se dogodilo da Bog postane čovjekom, zasigurno bi ovaj dječak bio Bog!” Ovim riječima je omekšao srca svojih drugova te su Svetu obitelj, ne naudivši joj, pustili da nastavi svoj put. Naravno, spomenuti razbojnik bio je Dizma. Iako mnogi ovakve i slične izvještaje svrstavaju u legende, ipak se treba čuvati da ih posve zanemarimo. Dovoljno je samo spomenuti da je sv. Jeronim, zajedno s drugim poznatim autorima, smatrao da je Dizma uistinu bio Egipćanin“, veli Pavić, dodajući da obraćenje razbojnika treba gledati kao čudo izvanredne Božje milosti.
„Različita su također mišljenja crkvenih otaca o tome što je doprinijelo obraćenju razbojnika. Neki od njih uzrok vide u čudesnim znakovima na Golgoti, kao što je pomračenje sunca ili zemljotres. Drugi su mišljenja da je Isusova sjena pala na dobroga razbojnika i učinila čudo, navodeći primjer Petrove sjene koja je liječila bolesne (Dj 5,15). Treći su mišljenja da je obraćenje plod zagovorne molitve Isusove Majke koja je bila podno križa. Na koncu, uz mogućnost svega rečenoga, većina smatra da je do obraćenja došlo zbog Isusova primjera. Njegova strpljivost, blagost, opraštanje neprijateljima, kao i Isusov milosrdni pogled dirnuli su srce okorjeloga grešnika i doveli do čudesnoga obraćenja. Na koncu, zanimljivo je iznijeti i razmišljanje sv. Augustina da je dobri razbojnik na križu, u tom trenutku još uvijek živ, kršten onom vodom koja je kao iz krsnoga zdenca potekla iz Isusova boka“, tumači fra Damir Pavić.
U kapeli sv. Dizme nalazi se i jedan svjetski raritet. Naime, Zagrepčani imaju posebnu prigodu vidjeti sandale sv. Majke Terezije. To su sandale u kojima je Majka Terezija došla u Zagreb, na proputovanju u Oslo, kada je trebala primiti Nobelovu nagradu. Dočekali su je dvojica svećenika, vlč. Mijo Gabrić i vlč. Luka Depolo, koji kad su vidjeli da je došla u sandalama koje su bile pokrpane običnim koncem i s nekoliko nalijepljenih potplata, odlučili su joj pokloniti nove. Dakako, bojali su se hoće li uopće prihvatiti njihov dar. Gabrić je odoka odmjerio broj cipela Majke Terezije i otišao do obližnje prodavaonice cipela „Šimecki“ te kupio dva para sandala.
Otvoreno su joj rekli da ne može u starim sandalama po Nobelovu nagradu, pogledala ih je, obula prve koje su joj dodali, rekla da su joj dobre i da drugi par poklone nekome siromašnome. Oni su one stare spremili, jer su već tada znali da će biti proglašena svetom. Poslije su sandale odnijeli na Institut Ruđer Bošković, gdje su ih izložili x-zrakama, pa će i stoljećima ostati očuvane.
Crkvica u Zagrebu sagrađena 1706., i to isključivo zato da bi se zločinci imali gdje ispovjediti prije smrti. Naime, smrtne kazne nisu se smjele izvršavati unutar gradova, već izvan zidina. Kad bi nekog teškog zločinca gradski oci osudili na smrt, a Kaptolska vijećnica, u kojoj se sudilo, bila ispred katedrale, odande bi zločinca svezana na zaprežnim kolima provezli kroz sjeverna kaptolska vrata i ondje bi ga izvan zidina pogubili. U oltar u kapeli sv. Dizme ugrađena je i čestica svetog križa iz Jeruzalema na kojemu je bio raspet Isus Krist.
U oltar je ugrađena čestica jeruzalemskog svetog križa na kojemu je raspet Krist.
