U prosincu prošle godine na Vrhovcu 43 u Zagrebu položen je kamen temeljac za prihvatilište u kojem će boraviti onkološki bolesnici, koji izdaleka dolaze na liječenje u Zagreb, a nemaju novca za smještaj. Smještaj neće biti uvjetovan plaćanjem; svatko će biti slobodan ostaviti dobrovoljni prilog ili ne. Bit će to prva ustanova ovoga tipa u Hrvatskoj, posebno specijalizirana za onkološke bolesnike, potencijalno otvorena i drugima. Milosrdne sestre Svetoga križa do ovog su projekta došle na temelju iskustva; ljudi im se često obraćaju s molbom za privremeni smještaj. Nekoliko sestara radilo je s onkološkim bolesnicima pa poznaju njihove potrebe. Sestre su do sada primale bolesnike u dvjema sobicama. Zanimljivo, kada su se sestre obratile Gradu Zagrebu s molbom za dodjelu sredstava za gradnju prihvatilište, dobile su odbijenicu uz obrazloženje da to „nije prioritet“. Opravdano je stoga zapitati se je li ovo usamljen slučaj odnosno što gradskoj vlasti jest prioritet.
Kad je prije nešto više od godine dana udruga Marijini obroci, koja osigurava dnevne obroke u školi više od 2,6 milijuna djece u najsiromašnijim zemljama svijeta, od grada zatražila prostor zagrebačkog parka Maksimira za već tradicionalnu humanitarnu utrku u lipnju, dobili su odbijenicu uz obrazloženje da „uništavaju zelene površine“. Udruga Marijini obroci, koju je osnovao škotski katolik Magnus MacFarlane-Barrow, u međuvremenu je dobila nagradu Zaklade princeze od Asturije, jedne od najprestižnijih nagrada u hispanskome svijetu, u kategoriji doprinosa miru, razumijevanju i suživotu.
Još je zanimljiviji slučaj s filmom „Svitanje u Kalkuti“. Uoči premijere filma koji je bio uvršten u program zagrebačkoga kina Metropolis u listopadu 2022., odlukom ravnateljice kina film je iznenada uklonjen s programa. Na upit novinara Glasa Koncila zašto je iznenada uklonjen, film je ipak prikazan. Film španjolskoga redatelja Joséa Marije Zavale govori o Majci Tereziji, dobitnici Nobelove nagrade za mir i niza drugih priznanja, koja je posvetila život skrbi za najsiromašnije od siromašnih. Nakon toga, u proljeće 2025. filmu „Slobodni“, jednom od šest najgledanijih dokumentaraca u Španjolskoj u posljednjih dvadeset godina, koji govori o klauzurnim redovnicama i redovnicima, vrata svih kina u Zagrebu bila su zatvorena. Ono što povezuje oba filma zaklada je „Infinito+uno“, čiji ih je tim preveo na hrvatski jezik, a koju je osnovao španjolski redatelj, Juan Manuel Cotelo, koji je katolik.
Zaključak? Ono što povezuje prihvatilište na Vrhovcu, humanitarnu utrku Marijinih obroka i film „Svitanje u Kalkuti“ briga je za najsiromašnije u pojedinim zajednicama i svijetu u cjelini. Povezuje ih i to što su projekt pokrenuli katolici. A katolici su članovi Katoličke Crkve koja miriši po tamjanu te bilo što što njezini članovi rade nikako ne može biti „prioritet“ Gradu Zagrebu kojim vlada nova totalitarna ljevica.
A što jest prioritet? Različite udruge posvećene identitetskim manjinama izdašno su financirane, tisućama i milijunima eura godišnje, što od Grada Zagreba, što od Vlade RH, što od stranih vlada i Europske komisije. Brojke su javno dostupne; koga zanima, može pogledati.
Sjećam se američkoga dokumentarca o religijama i religioznosti iz devedesetih. Poruka je sociologa, proučavatelja novih religioznih pokreta, u filmu bila: „Trebaš milijun dolara? Osnuj novu religiju i začas ćeš ih prikupiti!“ Do danas se situacija malo promijenila, barem kod nas. „Ako trebaš novac, budi identitetska manjina – po mogućnosti spolna ili rodna – i prikupit ćeš ga.“ Siromašni i bolesni nisu prioritet.
