Pjesma “Volim piti i ljubiti” je kavanska pjesma i nije bila prikladna za sprovod, objasnio je vlč. Damir Ocvirk u HKR-ovoj emisiji “Halo, velečasni”

Ako je pokojniku bila draga pjesma “Volim piti i ljubiti”, onda se to moglo u klapskoj izvedbi izvesti na karminama koje organizira obitelj. I tako se kao obitelj i prijatelji oprostiti od pokojnika. Ne treba stavljati u kontekst liturgijskoga slavlja ono što ne pripada bogoslužju Crkve.

Autor: Vjerujem.hr
event 17.05.2025.
Photo: YouTube

Pjesma “Volim piti i ljubiti” koja je s nedavnog sprovoda u Rogoznici preplavila društvene mreže, izazvala je i mnoge rasprave o tome je li uopće primjereno takvu pjesmu pjevati u sklopu sprovodnog obreda. Bilo je i svećenika koji su javno reagirali na svojim profilima na društvenim mrežama, čak navodeći kako je svećenik koji je vodio sprovod trebao napustiti taj sprovodni obred.

U emisiji “Halo, velečasni” Hrvatskog katoličkog radija na to je pitanje odgovorio je vlč. Damir Ocvirk

“Uz sve poštovanje prema obitelji pokojnika i prema pokojniku, uloga svećenika je da poučava Božji narod što je prikladno za bogoslužne čine, a što nije. Isto tako, bilo bi lijepo kad bi ožalošćena obitelj kad dolazi prijavljivati sprovod sa svojim župnikom ili svećenikom dogovorila tijek obreda, slavlja i onoga što će se na slavlju govoriti ili što će se pjevati. Tako da svećenik zna i da može sugerirati i uputiti ožalošćenu obitelj što je prikladno, a što nije prikladno za slavlje sprovoda. Ova pjesma ne samo da nije prikladna za bogoslužje sprovoda, nego općenito nije prikladna niti za groblje. To je kavanska pjesma i njoj je mjesto u kavani, a ne na groblju”, rekao je vlč. Damir Ocvirk.
“Postoje načini na koje se možemo oprostiti od naših pokojnika, a to su komemoracije u nekom svjetovnom prostoru, u kući pokojnika ili karmine koje se često organiziraju nakon sprovoda i tamo se može izreći i zapjevati nešto što je pokojniku bilo posebno drago. Ako je pokojniku bila draga pjesma “Volim piti i ljubiti”, onda se to moglo u klapskoj izvedbi izvesti na karminama koje organizira obitelj. I tako se kao obitelj i prijatelji oprostiti od pokojnika. Ne treba stavljati u kontekst liturgijskoga slavlja ono što ne pripada bogoslužju Crkve”, rekao je vlč. Ocvirk, dodajući kako je “temelj sprovoda navijestiti uskrsnuće, a ne samo komemorirati nečiju smrt, odnosno nečiji život”.
“Glazbeni izričaj sprovodnih obreda treba biti upravo to – molitva Gospodinu da pokojniku oprosti grijehe, ako su koji na njemu još ostali i da se navijesti nada u uskrsnuće”, rekao je vlč. Ocvirk, a na upit treba li svećenik napustiti sprovod u takvom slučaju kazao je da ako je pjesma bila na kraju obreda te ako je svećenik izmolio potrebne molitve koje je trebao izmoliti, može se nakloniti prema pokojniku i pozdraviti obitelj i napustiti sprovod.

“Treba jako paziti da se naše bogoslužje ne oblikuje po kriteriju svijeta, da ovaj svijet postane sve više Božji, a ne da bogoslužje postane što više svjetovno”, poručio je vlč. Ocvirk.

Izvor: hkm.hr

Pročitaj više

Nastavljamo s nastavcima iz knjige “Pastir – Franjini izazovi, razlozi i razmišljanja o
njegovu pontifikatu”, koju su napisali Francesca Ambrogetti i Sergio Rubin. Knjiga je nastala kao niz razgovora s papom Franjom, a na hrvatskom je izašla u nakladi “Figulusa” iz Koprivnice.

Danas nova „religija“ nastaje iz buke i decibela. To nije ironija, to je banalnost. I zamjena svetoga za spektakl. Kad se poziva da se heavy metal prepozna kao sustav vrijednosti i duhovno iskustvo – onda se ne govori samo o glazbi, nego predlaže ideološku i duhovnu zamjenu. No, ako religiju izjednačimo s glazbenim ukusom, izgubili smo i vjeru i glazbu. Jer religija bez svetoga postaje farsa. A glazba bez duše – buka.

Sedmoga dana devetnice svetom Šarbelu doznajemo iz knjige “Ljubav je blistava svjetlost” u nakladi “Kyriosa” o svjetlosti koja je svijetlila iz njegova groba i tekućini iz njegova tijela po kojoj su ljudi ozdravljali i obraćali se.